"Civilizacijski iskorak", ili otvoreno pismo Josipa Broza E-novinama

Jeste čuli, e-drugovi, poslednju vjest: hoće suditi mom čukun-opiljku Andreju Nikolaidisu! A za kaj? Što je tražil civilizacijski iskorak pomoću bombi!? Nisam se ovako rasrdil još otkako je Jovo Kapičić pao na ispitu iz anatomije. Uvijek sam cjenio nauku i tehniku. Znate da sam Jova poslal na sveučilišni studij kak bi mogal upravljat Golim otokom. Zato sam mu, kad je pao na ispitu, uši izvukel. „Trebat će ti znanje, zbog toga sam te poslal tamo”, govorio sam mu, a Jovo mi je obećal da će anatomiju položit u oktobarskom roku. Eh, taj studentski život... I da vidiš, Isusa ti, poslušal me je, arlekino jedan. Uspio je izučit dvje godine opće medicine, kao da je stomatolog! Ne može se Golim otokom upravljat bez medicine! Treba znat dokle šta da ide, koliko mozak izdržava bez kisika itd, itd.

A vi, moji e-drugovi, tak ste me oduševili! I ne samo zato što su vam um i moral baš kao u Jova, nego zato što i vi koristite znanje i tehnologiju. To je za mene i intimistički, nostalgično-spomenarski osjećaj, jer se uvjek sjetim kak mi je ljepo bilo gledat turbo-bušilice kod Čaušeskua sedamdeset i neke. Sinteza tehnologije i slobodoumne političke misli. Možda ste vidjeli, bilo je na televiziji. E, to je sigurno gledal moj sledbedžija i tekstopisac Petar Kuković ili Motiković, ne mogu da zapamtim. Posvjedočit će vam on kak su lijepe fantazije o turbo-bušilici. Zbog njih je diplomirao na studiju mašinstva. A kad se te bušilice spoje s karakterom kakav imate vi, e-novinari, i s karakterom Jova Kapičića ... Oko toga spoja bi se i film, horor, dal napravit. Primjerice, Grad koji se užasavao bušilice noću. Tu bi se vidjela neraskidiva spona moderne tehnologije i nas slobodoumaca, povazdan spremnih da se obračunamo s velikosrpskim pokušajem nužne obrane, koja je u startu prekoračena – samim tim što je na nju neko pomislio.

Više od tri desetljeća čekao sam da se pojavi netko tko će se zbilja, poput Jova Kapičića nekoć, obračunavat s neprijateljem svirepo a bez argumenata. Ne volim argumentatore još od Bombaškog procesa i Sremskog fronta, na glavu su mi se popel. No, to je razlog da volim vas, e-drugovi, jer vi ste danas, osim Jova Kapičića i Petra Kukovića ili Motikovića, gotovo poslednji branilac ideje udri bez obrazloženja, nije ti ga majka rodila pa da ga žališ.

Ali ne pišem vam ovo pismo samo od milja. Evo u čemu je stvar. Što je za Jova medicina, za Andreja Nikolaidisa bombe, a za tekstopisca Kukovića ili Motikovića bušilica, to je za vas, e-novinare, internet. Civilizacijski iskorak opet je na pomolu, a vi, e-drugovi, možete da ga ubrzate za dva-tri megabita u sekundu. Zahtjevajte, sa vašeg sajta, ako treba do iznemoglosti, da se nacionalizira sav imetak nevladinih organizacija. Pa dajte Jovu Kapičiću sve te pare da na Havajima napravi još moderniju ustanovu od Golog otoka, sa više medicine i tehnike. Kaj? Naravno da ne mislim na američke Havaje, što vam pada na pamet? Nije Tito glup. Znate kako je Jovo pjeval ćetrdeset osme: „Oj, Staljine, stara bako, ne vara se Tito lako...” Mislim na Havaje kod Budve, ono parče zemlje ponad vode. Tu da se lager sagradi i proguta ljude u kojima e-novine nisu probudile ono najgore. A takvih, koliko se god vi samopregorno trudili, ima dosta. Ili ćemo mi njih ili oni nas!

Sve najljepše u 2012. godini želi vam vaš neumrli drug Tito. Bok!