Realne šanse za istinsko „nacionalno okupljanje“ i „treći blok“ koji je pouzdano mogao računati na 15-20 odsto glasova serijski su prokockane u periodu od aprila do decembra protekle godine, i sada će priče o njegovom tobožnjem pravljenju, bojim se, služiti kao samo još jedna prorežimska manipulacija

Evropska unija je do sada bila na stanovištu da pitanja Kosova i ulaska Srbije nisu formalno povazana. „Nije bilo formalne uslovljenosti,“ rekao je Garlag, dodajući da Srbi sada razumeju da, da bi postali član Evropske Unije, na kraju moraju priznati Kosovo.

Islamska civilizacija može biti punopravni subjekt policentričnog sveta ukoliko bi se ujedinila.

Zašto hoće i da li ne sme ili sme predsednik Srbije da prihvati poziv predsednika Rusije na Samit BRIKS-a koji će u Kazanju biti održan od sledećeg utorka do četvrtka

Svima je jasno da se operacija uklanjanja testosterona iz filmova sprovodi po nalogu agende koja nastoji da pervertira i poništi tradicionalne rodne uloge, a da svaki nagoveštaj muževnosti podvede pod "toksični maskulinitet".

Raščaravanje od EU u Srbiji pomoći će nam ne samo da se bolje osećamo, već i da promenimo voz koji očigledno ide u pogrešnom smeru. Ali, da bi se zakoračilo napolje, najpre valja glavu razbistriti.  Šta još treba da nam se dogodi da bismo se otreznili?

Kažeš da nećeš u Tiranu – pa odeš?! Kažeš – nećeš u Brisel, sve dok druga strana ne ispuni ovu ili onu stvar. Pa opet odeš. Je li to „politička mudrost“, ili, pak, ponižavanje i sebe i države kojoj se nalaziš na čelu? I šta si ti onda?

Poslednji kojem je to pošlo za rukom na ovim prostorima bio je Josip Broz. Po Milu Đukanoviću se, verovatno, neće nazivati ceo jedan period ili ideologija, ali po mnogim kriterijumima, jedini pravi naslednik pokojnog maršala upravo je ovaj Nikšićanin.

 Scenario sa snažnijom trgovinskom fragmentacijom, te u negativnom scenariju podelom sveta na dva trgovinska bloka, koji bi značio značajno slabiji ekonomski rast na globalnom nivou, više cene i kidanje kritičnih lanaca snabdevanja, danas je ipak bliži nego dan pred izbore

Svako ko se bavi pisanjem o prošlosti, sa iole dubljim razumijevanjem ljudi i njihovih odnosa, u svakom izabranom isječku vremena može osjetiti, naslutiti, postojanje i rad aktera koje ne bilježe službeni arhivi, aktera koji ne povlače linije događaja i ne privlače svjetla javnosti, ali povijesnu sliku ispunjavaju bojom, oni koji od niti čine tkaninu i koji tkaju tiho i neprestano. U sretnim slučajevima takvi su ljudi dobri duhovi svog vremena, obično pozvani da blaže surove naravi i prilike. Upravo nas je nakon teškog bolovanja napustio jedan takav čovjek.

Petra M. Lađevića, rođenog u Petrinji 1956. godine, njegovi su brojni prijatelji jako voljeli, dijelom zato što je tu ekipu on sam formirao, dijelom zato što je bilo lagodno biti Perin prijatelj, on ih je neštedimice veličao i pomagao. O tome potpisnik svjedoči iz vlastitog primjera. Pero je bio neplaćeni menadžer ljudima u koje je vjerovao.

Kao Srbin s Banije vidjevši realno stanje zajedničke države i hrvatsko-srpskih odnosa, a osluškujući zbivanja i vijesti iz svijeta, svjesno se odlučio za alternativni put u borbi za demokratsku političku zajednicu na južnoslavenskim prostorima

Sedamdesete godine prošlog stoljeća i sve ono što su one donijele u našim životima odredile su okvir javnog angažmana ovog odličnog studenta filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prijatelj i zemljak Nikola Vujčić sjeća ga se kao buntovnika već u petrinjskoj gimnaziji. Kao mlad čovjek shvatajući ozbiljno riječi svojih profesora, kao Srbin s Banije vidjevši realno stanje zajedničke države i hrvatsko-srpskih odnosa, a osluškujući zbivanja i vijesti iz svijeta, svjesno se odlučio za alternativni put u borbi za demokratsku političku zajednicu na južnoslavenskim prostorima.

Petar je tih godina istaknuti peticionaš, neke od peticija za obranu ljudi koji će desetak godina kasnije postati moćnici i ideolozi država nastalih na razvalinama Jugoslavije, samo je potpisao, nekima je bio autor. On je cijelo vrijeme svog javnog rada bio nezamjenjiv vezni igrač, povezujući ljude, gradove, Zagreb i Beograd naročito, generacije. Povezivao je istomišljenike s ciljem obrane onih drugih, vjerujući snažno da se tako odužuje i rodnoj Baniji, modernizujući njene tradicije, i Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ozbiljujući njegove teorije. Znao je istinu o institucijama, gurajući nas da je kažemo i zapišemo, i ipak vjerovao u njih. Nevesela istina ga nije mogla tako razočarati da ga razoruža.

Petar Lađević je bio anarhista u duši, koji je potpisniku tihim glasom objašnjavao smisao svih detalja u pravoslavnoj liturgiji; bio je dosljedni liberal koji se ponosio druženjem s Vladom Mijanovićem Revolucijom i volio ljude iz njegovog kruga; bio je Srbin s Banije koji je uvijek pred svojima branio Petrinju i petrinjske Hrvate.

Značajnu epizodu u njegovom životu predstavlja rad u Vladi Vojislava Koštunice u Beogradu, u kojoj je sa znanjem i razumijevanjem donesenim iz starog kraja uobličio i provodio službenu politiku prema manjinama

Početkom devedesetih, upravo na tragu onoga što je do tada radio, pronalazimo ga u krugu pokretača i osnivača institucija Srba u Hrvatskoj, Srpskog demokratskog foruma i Srpskog kulturnog društva „Prosvjeta“. Petar nije bio književnik, on je druge usmjeravao na teme i probleme, ali njegovi su rijetki prilozi o Adamu Pribićeviću i Vanetu Ivanoviću – bio je to izbor po srodnosti – značajno širili krug spoznaje za nas koji smo tada živjeli uklješteni u političku stvarnost prve polovine 90-ih. Drugu polovinu te decenije on je u Londonu, radi kao sekretar Vaneta Ivanovića i značajno doprinosi njegovom književnom povratku u domovinu. Uspijevao je kao posrednik nagovoriti porodicu Ivanović da materijalno pomogne južnoslavenske studente u Londonu, neki od njih su danas ugledni ljudi i intelektualci.

Ni prelaskom u Beograd nije napustio svoj poziv ni ulogu. Opet je bio nezamjenjivi vezni igrač, dio njegove misije bilo je urednikovanje u izdavačkoj kuči „Profil“, bio je čovjek koji zna što je javnost, kako se ona stvara i koristi. Značajnu epizodu u njegovom životu predstavlja rad u Vladi Vojislava Koštunice u Beogradu, u kojoj je sa znanjem i razumijevanjem donesenim iz starog kraja uobličio i provodio službenu politiku prema manjinama.

Petar Lađević je bio naš čovjek u Beogradu. Znam mnogo ljudi koji su intenzivno živjeli i žive hrvatsko-srpske odnose, ali ne znam nikoga ko je kao on nastojao razumjeti sve aktere tih odnosa u prošlosti i sadašnjosti i dati im pravo na riječ.

Ne znam nikoga ko će biti tako ožaljen od tako šarolikog i brojnog kruga prijatelja.

(RTS)