Prenosimo | |||
Srbija, za malu i veliku istoriju |
![]() |
![]() |
![]() |
petak, 23. jul 2010. | |
![]() Ali, sve je to bilo pre 22. jula i sa strepnjom dočekane presude MSP-a o legalnosti jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova. Tog dana reč “istorijski” promenila je polje: naćićemo je u nekom kosovskom ili albanskom časopisu, jer je MSP odlučio da Kosovarima da pravo, u odgovoru na tužbu Beograda. Tog dana niko se nije smejao u srpskoj prestonici, čak ni onih par pro-evropskih ličnosti koji pozivaju Srbe da okrenu “stranicu Kosova” da bi se bolje koncentrisali na teškoće na putu ka Evropi. Sledeći test za srpsku diplomatiju biće da ubedi većinu Generalne skupštine UN da ne uvažava ovu odluku i, ako je verovati mladom ministru spoljnih poslova Srbije, Vuku Jeremiću, Srbija nije čekala jučerašnji dan da bi počela da lobira u zemljama, pogotovo afričkim. Zašto je to moguće sa Hrvatskom ali nije sa Kosovarima? Da li se istorija, skorija i davnija, drugačije vrednuju? Nije lako dati odgovor na to pitanje kad ima 35 stepeni i kad nema ni trunke hlada na parkingu u gužvi graničnog prelaza na srpskoj granici. Nalazimo se na mađarsko-srpskom graničnom prelazu sa mojim prijateljem Atanasom, kao što je često bilo poslednjih meseci. Međutim, ovoga puta se to dosta loše odvijalo. Možda smo to i sami tražili. Na početku je bilo izričito ali pristojno “Ne” Atanasa na pitanje mlade srpske graničarke da joj se “ponudi kafa”; u stvari - zahtev za flašu vina da bi se dobila blagonaklonosti graničarke: Naša kola su bila pretovarena do krova, u gastarbajterskom fazonu. Iz cuga smo morali sve da povadimo, čopor graničara je nasrnuo na kutiju koja je negde četrdesetih godina bila pakovanje lepog švajcarskog sata a koja danas služi kao ostava za biznis-karte i slične dokumente i žurnalističke fetiše koji se ritualno nagomilavaju u našim biroima. “Gde je sat? Da vam kažem, kad ja tražim, onda ću i naći”, dobacuje nam znojav graničar. “Nije strašno, kaže Atanas, imaćemo o čemu da pričamo”. To je sigurno. Dakle toliko za malu istoriju (priču). Svima želim ugodno leto. (Le Monde, Alexandre Levy: Serbie pour la petite histoire et la grande) |