Zamke trostrukog morala

Po ustavu Srbije, njegovim preambulama, Kosovo je privremeno okupirana teritorija. Po odnosu zvaničnika, djela političke reprezentacije Srbije, reklo bi se da ne poštuju klauzulu, posebno kad se radi o tretmanu serije terorističkih akcija na Kosovu i Metohiji prema svojim građanima. Pomenuću samo neke nekažnjene zločine, gdje zvanična politika pokazuje krajnju uzdržanost, a, takođe, navešću samo nekoliko primjera kako druge države reaguju na ubistva svojih sugrađana. Recimo, Izrael je zbog dva kidnapovana vojnika napao moguće baze u susjednoj državi, a saldo napada je nekoliko stotina mrtvih.

U selu Dobruša kod Peći 20. oktobra 2011. godine ubijen je Miško Komatina, a ranjeni su Dejan Bogićević i Draško Ojdanić. Njih trojica krenuli su da u Dobruši obiđu imanje ubijenog Komatine, gde su zatekli Albanca koji mu je uzurpirao imanje. Nakon razgovora Albanac je otišao do automobila, kako im je rekao, da uzme mobilni telefon. Umjesto telefona potegao je kalašnjikov. Rafalom ih je pokosio. Utvrđen je identitet napadača – Albanca iz sela Lukaci u opštini Istok. Nakon terorističkog napada policija je pretresla kuću osumnjičenog i pronašla oružje kojim je pucano, ali ne i napadača. Ime počinioca je poznato, ali se ne pominje, “radi dalje istrage.”

Srpski parlament u Beogradu nije prihvatio predlog opozicije da se raspravlja o zločinu u selu Dobruša. „Snage Kfora i Euleksa imaju punu podršku EU u uspostavljanju vladavine prava i slobode kretanja na Kosovu“, rekla je Maja Kocijančič. Na udarnim mjestima beogradski mediji bilježe: Odavanjem počasti i polaganjem venaca obeležena 67-godišnjica oslobođenja glavnog grada u Drugom svetskom ratu. Predsednik Srbije Boris Tadić položio je venac na Spomenik oslobodiocima Beograda, uz počasni stroj garde Vojske Srbije. Ministar odbrane Srbije Dragan Šutanovac izjavio je da se Kosovo ne može "braniti puškom" već "glavom." General Zdravko Ponoš, načelnik Generalštaba, Politika, 24. decembra 2008. godine: …„ Vojska danas ima 19.500 plaćenih ljudi u svom sastavu, a Ministarstvo 10.000. Generalštab ima 192 pukovnička mesta, a Ministarstvo odbrane 476. Vojska ima 28 generalskih mesta, a Ministarstvo odbrane 15.” Pet dana kasnije Boris Tadić, predsjednik Srbije, smijenio je Zdravka Ponoša i uputio poruku građanima – “da nema šta da brinu o odbrani zemlje.”

U Goraždevcu pored Peći 13. avgusta 2003. godine, sa dva rafala iz kalašnjikova pokošeno je šestoro srpske djece dok su se kupala u rijeci Bistrici. Dvoje djece podleglo je povredama, dok su Srbi koji su ranjenu djecu vozili ka bolnici u Peći zasuti kamenicama na ulazu u grad demolirali vozila. NATO general u Prištini verbalno je osudio napad koji, po njegovoj procjeni, “može imati negativne posljedice za dalju demokratizaciju Kosova”(!?). Djeca su na Kosovu omiljena meta.

Marilina Veko (Politika, 14. april 2004), novinar italijanske Rinašite,iznosi primjer iz sela Cernica kraj Gnjilana. U centru tog mješovitog sela bio je punkt KFOR-a sa američkim vojnicima. Jedan Albanac je 27. maja 2000. godine pucao u glavu petogodišnjem mališanu Milošu Petroviću koji se igrao ispred svoje kuće. Pristigla je patrola KFOR-a. Malog Miloša na ruke je uzeo jedan mladi američki vojnik. Potekle su mu suze. Upitao je svog kapetana ‘Koga mi štitimo? Albance? Vidite li što rade? Kapetan je samo slegao ramenima. Mladi vojnik je uperio pištolj u kapetana, ali nije pucao. Odmah poslije toga vraćen je u Ameriku”, piše Marilina Veka.

Pogledajmo državni tretman jedne obične kafanske tuče u SAD, gdje su akteri Srbin i Amerikanac. Miladin Kovačević uhapšen je 4. maja 2008. goodine nakon tuče u njujorškoj diskoteci. Njegova žrtva, Brajan Štajnhauer (podatak preuzet iz američke štampe), uštinuo je devojku za stražnjicu dok je plesala sa svojim partnerom, Bošnjakom. Koliko znam, njih dvoje su bili iz Sarajeva, izbjeglice. Bošnjak je stao u zaštitu svoje djevojke. Međutim, obijesni Štajnhauer ga je glavom udario u lice. Kovačević se umiješao i počistio je glavoudarača. Takvih kafanskih tuča sa sličnim posledicama ima na hiljade ne samo u Americi. Nakon hapšenja Kovačević je kasnije pušten iz pritvora, uz kauciju, ali je pobegao u Srbiju sa ispravama koje mu je izdao srpski konzul u Njujorku. Umiješala se država. Na zahtjev SAD Kovačević je uhapšen zajedno sa srpskim vice-konzulom, koji mu je izdao isprave. Televizija B92 je vijest o hapšenju Kovačevića emitovala kao udarnu. Da bi javnost izrazila antipatije prema Kovačeviću, B92 je objavio ekskluzivne fotografije do kojih je došao neidentifikovanim kanalima. Prateći američku štampu takve Štajnhauerove slike, kako leži krvave glave i sklopljenih očiju sa cjevčicama iz nozdrva, nijesam video. Imala je srbijanska javnost. Na sajtu B-92: „Izručite siledžiju!”

Senator Čarls Šumer sa Hilari Klinton poveo je akciju da se od Srbije zatraži izručenje Kovačevića, uz prijetnju da će joj zavesti ekonomske sankcije. Reagovala je i državna sekretarka Kondoliza Rajs. „Ona je smirena žena, ali se stvarno naljutila zbog onoga što se desilo”, izjavio je Šumer posle razgovora sa njom. Američki ambasador u Beogradu munjevito je reagovao, tražeći susret sa najvišim zvaničnicima Ministarstva spoljnih poslova Srbije. On je izjavio da je slučaj Kovačević sada postao „prioritet za vladu SAD”. Ubijeni Srbi na Kosovu i Metohiji nijesu ničiji prioritet, parlamenta i vlade, pogotovo.