Prirodna Albanija je realnost i nužnost za mir Balkana

Ova analiza prvenstveno se upućuje politici, srpskom, grčkom, crnogorskom i makedonskom javnom mnjenju. Cilj ove analize je evidentiranje činjenica, da platforma Prirodne Albanije, nije uperena protiv nikoga, prema tome ni protiv regionalnom miru ali niti protiv susjeda Albanije. U protivnom, Prirodna Albanija, je jedna ponuda za mir, stabilnost i dobrobit svih naroda Balkana.

Ujedno, ova analiza je i poziv za debatu sa bilo kim, naučnika ili političara, Srbin, Grk, Makedonac ili Crnogorac on bio. Drugi razlog koji me je natjerao da napišem ovu analizu su prijeko 450 zapisa i analiza objavljenih u dnevnoj srpskoj, grčkoj, makedonskoj ili crnogorskoj štampi tokom ove godine.

Prvo i glavno rješenje na Balkanu je ujedinjenje Albanaca, tj. stvaranje Prirodne Albanije. Zašto ovo kažem?

Navodim samo nekoliko činjenica kako bi vam dao k znanju ali i kako bi vi sami prosudili.

1. Albanska nacija je jedinstven slučaj u Europskom kontinentu.

Zvanična Albanija je jedina država Europe koja uzduž svojih granica ima samog sebe. Ovaj apsurd polazi od Hani i Hotit, na sjeveru te završava u Cafa e Botes na južnom njenom djelu. Dakle, tu se radi o jednom sui generis slučaju.

2. Sređivanje statusa albanskih teritorija tokom minulog stoljeća je bio podeljen sa 7 međunarodnih sporazuma, čije su odluke ili bile kolonijalne ili bile djelimično krpljenje raznih djelova albanske nacije. To su Londonski sporazum, Versajski sporazum, Sporazum Jalte iz 1945, Sporazum Rambujea, koje je bila posvećena samo jednom djelu albanske teritorije kao što je bilo Kosovo, Končuljski sporazum  iz trećeg mjeseca 2001. god. koji je bio posvećen samo jednom drugom djelu albanske nacije kao što je Preševska dolina, Ohridski sporazum iz 8. mjeseca 2011. koji je bio posvećen sada drugom djelu albanske teritorije kao što je BJRM. Zvanično albanski narod živi u dve države kao što su Albanija i umjetna država Kosova. Dok u istočnoj Albaniji u BJRM, sa statusom državotvornog naroda i u dvije nacionalne manjine u Crnoj Gori i u Srbiji. Ali, ne postoji nikako u grčkoj pokrajini Camerija radi toga jer su odatle Albanci deportirani prisilno god. 1944.
Danas, kada govorimo o novim međunarodnom poretku koji se poziva ne na pravo sile nego na silu pravde, Albanci imaju pravo tražiti udovoljenje ne djelimične nego potpune pravde tj. nepravde koja je njima načinjena u prošlosti.

3. Svi susjedi Prirodne Albanije dobili su svoju neovisnost prije Albanaca. Albanci su dobili neovisnost pravnim aktom Vlore od 28.11.1912. Ali, što se zapravo dogodilo? Svi susjedi Prirodne Albanije se proširili svoje teritorije nakon objavljivanja svojih neovisnosti, samo je Albanija sužena i raskomadana teritorijalno nakon objavljivanja neovisnosti.

4. Tokom jednog stoljeća, Albanci slave 28. novembar kao dan svoje neovisnosti te ne slave datum kada je odlučeno komadanje njihove zemlje – 29. juli 1913. koji velike sile priznaju kao datum i veliki nacionalni praznik Albanaca.

5. Ustav Republike Albanije, na svojoj Preambuli, priznaje pravo ujedinjenja Albanaca u jednu državu kao neotuđivo i legitimno pravo. Velike sile usvojili su dokument, tj. Ustav, priznali to pravo ne dajući nikakvu primjedbu na Preambuli 6. –danas postoji dvije polovične albanske države koje mogu ujedinjenje ostvariti mirnim putem.

7. U 10. mjesecu 2011. jedna ugledna i ozbiljna međunarodna organizacija s imenom Gallup Internacional u svojim ispitivanjima javnog mnjenja koja je ovih dana objavila rezultate svojih istraživanja predstavila se ovim podacima: na Kosovu 81% Albanaca želi ujedinjenje sa Albanijom, u Albaniji 63% želi ujedinjenje sa Kosovom, u Makedoniji 83% žele ujedinjenje sa Albanijom.

Moram izvršiti jednu ispravku riječi koja se upotrijebljava u žargonu srpskih, grčkih, makedonskih i crnogorskih političara. Kada oni govore o ujedinjenju Albanaca, upotrijebljavaju riječ Dok, ja sam antifašista pa zato priznajem Prirodnu Albaniju – što znači Albanija u svojim prirodnim granicama. To se te granice koje je objavila Vlorska skupština 28. novembra 1912. Što se tiče međunarodne zajednice, ja znam da ona traži mir u regiji, traži stabilnost u regiji, te zato je počela podržavati ideju o ujedinjenju Albanaca. Važno je da nosioci Prirodne Albanije ne podržavaju nasilje, dakle njihova je deviza: dijalog sa svakim, o svačemu. Onaj tko ima pravo i na čijoj je strani pravda ne boji se nikakvog dijaloga. Međunarodna zajednica, u funkciji mira, odložila je nekoliko svojih konferencija kao npr. onu iz Versaja i Jalte. Kada se stvorila Kraljevina Srba-Slovenaca-Hrvata, poništena je crnogorska državnost. Danas ova kraljevina ne postoji više ali se Crnoj Gori vratila neovisnost.

Prema tome, treba da se poništi i zadnji međunarodni sporazum koja je iz londonske konferencije iz 1913 god. prema kojemu raskomadane albanske teritorije. Kako ovo postići? Demokratskim putevima. Na primjer, Lista Prirodne Albanije vrlo brzo će zatražiti u MSP u Hagu poništenje tog sporazuma i odštetu od 100 milijarde sterlinga od 6 velikih sila. Za javnost navodit ću samo neke činjenice iz ove konferencije.

Prva činjenica: Londonska konferencija nije bila službena konferencija. Od njenog početka ona nije vodila nikakav zapisnik. Ovakav postupak podsjeća na nekog koji pokušava nakon zločina prikriti tragove zločina.

Druga činjenica: Ova konferencija nije se okupila kako bi raspravila proglašenje neovisnosti Albanije od 28. novembra 1912. nego da udovolji Srbiji, Crnoj Gori, Bugarskoj, Grčkoj i Turskoj. Evo izjave francuskog ambasadora sa te konferencije – gospodina Pola Kambona: "Sasastali smo se dne 16 decembra kako bi postigli jedan sporazum između Srbije, Grčke, Bugarske, Crne Gore i Turske u kancelariji Gryent (Kambon, Dopis, stranica 31).

Treća činjenica: Pol Kambon na kraju konferencije izjavit će: "Naši Balkanci pobjegli ali su ostala neriješena dva najteža problema – granice Albanije i ostrva egejskoga Mora" (na istom mjestu, stranica 57).

Činjenica četvrta: Voditelj Konferencije, bivši britanski ministar spoljnih poslova g. Geri, izjavit će u Domu općina da su komadali Albaniju kako bi uspostavili mir među velikih sila. Ali, nakon godinu dana počeo je Prvi svijetski rat.

Činjenica peta: Bivši ministar velike Britanije, Robin Kuk, izjavio je u aprilu 1999. u Domu općina "da mi moramo ispraviti nepravde koje smo načinili albanskom narodu". Ima i drugih činjenica koje će se dati na raspolaganje MSP u Hagu.

Prirodna Albanija smirivaće regiju, stabiliziraće se region i priliku će dobiti da se stabiliziraju i druge regije kao što su BiH ili Makedonija.

Protivno ovome, nastavit će se destabilizacija regije jer će radikalne snage  djejstovati. Prirodna Albanija znači zamjenu osovine Beograd - Atina na trougao Beograd - Tirana - Atina, nakon ujedinjenja Kosova i drugih djelova albanskih teritorija sa matičnom Albanijom.

Neki srpski političari, grčki, makedonski ili crnogorski – pa i neki albanski –plaše se da će ujedinjenje izazvati "domino efekat" u regiji. To nije istina. Zašto?

Zato što u regiji nema niti jedna druga nacija koja uzduž svoje granice sa zvaničnom Albanijom se granici sama sa sobom tj. susjed bude sam sebi. Konkretnije, kada prelaziš granični prijelaz Hani i Hotit, koji spaja Albaniju i Crnu Goru, upadaš u albansku teritoriju koji se zove Tuzi. Kada prelaziš Qafen e Morines, koja spaja Kosovo sa Albanijom, moraš proći kroz albansku teritoriju, kada prelaziš Hani i Elezit, koji spaja Kosovo sa Makedonijom, opet ćeš se naći u albanskom teritoriju, kada prelaziš Qafa e Thanes, granični prelaz koja spaja Albaniju sa Makedonijom opet se nalaziš na albanskom teritoriju te isto kad prelaziš Qafen e Botes, koji spaja Grčku sa Albanijom, nalaziš se svakako na albanskom tlu.

Dakle, gdje je tu "domino efekat"? Nigdje. "Domino efekat" postoji prosto kako bi se uplašili oni koje ne poznaju stvarnost regije ili one koju tu stvarnost žele prikriti.

Prihvatajući pravo albanskom narodu na ujedinjenje, ja prihvaćam i pravo drugih na ujedinjenje, u konkretnom slučaju i srpskom narodu. Ne bih se uopće čudio, te ću smatrat za normalno ako bi uskoro u Republici Srpskoj u BiH, održati referendum i ona pripojiti Srbiji.

Važno je da se problem rješava mirnim putem. Jedna regija se može destabilizirati kada se problem prikrije a ne kada se o njemu otvoreno govori. Kada sam ranije govorio, da je deviza Prirodne Albanije dijalog i samo dijalog, sa svakim i o svemu, imam u vidu da oni koje podržavaju Prirodnu Albaniju imaju jednu političku sumnju koju nemaju pravo pregaziti. Dakle, ja pristajem da razgovaram sa susjedima na osnovu neovisnosti iz Vlora 1912. god. Ja ne priznajem London 1913 god. te razgovori i dijalog znači i kompromis ali, nakon priznavanja prava Albanaca na ujedinjenje, razgovarat će se i o Skoplju, i o Cameriju, o Preševu i Bujanovcu, i o Zubinom Potoku. Naglašavam, u početku da prihvatamo srž problema koji je: Prirodna Albanija je realnost i nužnost koja treba miru i dobrobiti regije Balkana.

Eto jedan primjer: U Platformi Prirodne Albanije kaže se da se Camerija objavi kao neutralna zona među Grčke i Albanije, što znači da će Albanci iz Camerije imati pravo da se vrate u njihova ognjišta iz kojih su prisilno nepravedno protjerivani prije 60 god. Recite mi, molim vas, da li ima većeg demokratskog zahtijeva od ovog?
Argumenti i činjenice koje sam naveo nepobitno potvrđuju da Prirodna Albanija jeste ponuda miru stabilnost upućena susjednim zemljama, javnom mnjenju i političarima ovih prostora.

Predsednik Liste za prirodnu Albaniju