Vladika Joanikije: Kada je sa ovoga mjesta mitropolit Amfilohije zagrmio: Ne damo svetinje!”, to je značilo: ”Ne damo Ostrog, ne damo Dečane, ne damo Cetinjski manastir, ne damo Patrijaršiju, Gračanicu, i Devič, i Moraču!”

Obraćajući se, kako je rekao, Amfilohijevom Saboru, Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije je rekao da je Mitropolit Amfilohije bio čovjek Hristov, čovjek Hristove Golgote i Hristovoga Vaskrsenja.

Besjedu Vladike Joanikija prenosimo u cijelosti:

Vaša svetosti, vaša visopreosveštenstva, preosveštenstva, preuzvišeni Nadbiskupe barski, čestiti Efendijo, gospodine Predsjedniče Republike Srbije, gospodine člane Predsjedništva Bosne i Hercegovine, cijenjena porodice Radović, veliki Sabore Crne Gore, Amfilohijev Sabore,

Čast mi je da na ovom saboru pozdravimo posebno Mitropolita Ukrainske Pravoslavne Crkve, našeg brata i saslužitelja Antonija iz Kijevopečerske lavre, Mitropolita Andona Pravoslavne Crkve Albanije, koji se zajedno sa nama danas ovdje molimo, i posebno čelnike nove vlasti u Crnoj Gori, Predsjednika Skupštine Crne Gore, i mandatara za sastav Vlade Crne Gore.

Plače Crna Gora, i neka plače, ima za kime! Ali taj plač će se pretvoriti u radost, jer sve što je vezano za ime našeg Mitropolita Amfilohija, sve se njegovom ljubavlju i Božijim blagoslovom pretvara u radost, jer je bio čovjek biblijski i jevanđelski, svetootački

Dolazak ovoliko značajnih ličnosti, ovoliko sveštenstva i monaštva, vjernog naroda sa svih strana pod ovako teškim uslovima je veliki događaj, ravan velikoj žalosti koja je snašla Crnu Goru. Vaš dolazak je nama velika utjeha. Kad plačemo, ako zajedno plačemo, lakše nam je. Plače Crna Gora, i neka plače, ima za kime! Ali taj plač će se pretvoriti u radost, jer sve što je vezano za ime našeg Mitropolita Amfilohija, sve se njegovom ljubavlju i Božijim blagoslovom pretvara u radost, jer je bio čovjek biblijski i jevanđelski, svetootački. Duboko je ponio svojim duhom i svojom mišlju u tajne Božije i njudske, u tajne spasenja. Čovjek duboke, istrajne, tihe molitve i tihog ćutanja, a i takav besjednik kao apostol i kao novi Zlatoust, kao novi Vladika Nikolaj Velimirović. Bog mu je dao te je obnovio Crnu Goru, i njene hramove, uljepšao lice Crne Gore, okadio svaki kamen, svako dijete pomilovao, svakog žalosnog utješio, svakoga gladnoga nahranio, svakoga beskućnika primio, svakoga uvažio, i sve trpio, i svakoga milovao svojom ljubavlju.

On je bio čovjek Hristov, čovjek Hristove Golgote i Hristovoga Vaskrsenja. I njegova teologija je teologija Vaskrsenja. I njegova riječ je svijetla riječ koja prosvetljuje misli i umove i osjećanja i oplemenjuje ljudske duše, a to je sve zbog toga što se oslonio i što se sjedinio sa Bogom ljubavi, i tu ljubav je izlivao na ovaj svijet i svojom molitvom i svojom riječju

On je bio čovjek Hristov, čovjek Hristove Golgote i Hristovoga Vaskrsenja. I njegova teologija je teologija Vaskrsenja. I njegova riječ je svijetla riječ koja prosvetljuje misli i umove i osjećanja i oplemenjuje ljudske duše, a to je sve zbog toga što se oslonio i što se sjedinio sa Bogom ljubavi, i tu ljubav je izlivao na ovaj svijet i svojom molitvom i svojom riječju.

Njegova žrtva za Crkvu i za Hrista, za istinu i pravdu Božiju, osposobila ga je da spozna tajnu Kosova i Metohije kao tajnu srpske golgote. Isto tako i Jasenovca i Crne Gore. I otkrio je da se Kosovski zavjet i tajna kosova upečatila u Crnu Goru. I kada je gromko sa ovoga mjesta zagrmio: Ne damo svetinje!”, to je značilo: ”Ne damo Ostrog, ne damo Dečane, ne damo Cetinjski manastir, ne damo Patrijaršiju, Gračanicu, i devič, i Moraču!”

Može naš Mitropolit danas reći: ”Dobar rat ratovah, crkvu svrših, vjeru održah.” A kako je ratovao taj rat? Najjačim oružjem! Istinom Božijom i pravdom, ali i ljubavlju, i molitvom, i trpljenjem, i praštanjem! Zato je i pobijedio u svakoj bici do danas, a u njegova smrt je zapečatila sve njegove pobjede do dana današnjeg!

Može naš Mitropolit danas reći: ”Dobar rat ratovah, crkvu svrših, vjeru održah.” A kako je ratovao taj rat? Najjačim oružjem! Istinom Božijom i pravdom, ali i ljubavlju, i molitvom, i trpljenjem, i praštanjem! Zato je i pobijedio u svakoj bici do danas, a u njegova smrt je zapečatila sve njegove pobjede do dana današnjeg!

Zato i njegovu smrt, njegovu blaženu končinu doživljavamo kao pobjedu. Jeste velika žalost, ali to je takva žalost koja će se milošću Božijom pretvoriti u radost, ne samo Mitropolije crnogorsko-primorske, nego, uvjereni smo, mnogo šire i utješiće sve one koji danas plaču zbog rastanka sa mitropolitom Amfilohijem širom pravoslavne vaseljene.

Ja, poslije svih govora i lijepih riječi, koje je svakako Mitropolit Amfilohije zaslužio, a imajući u vidu da je to takav čovjek da će se o njemu govoriti, i ulaziće se u tajnu njegovog lika i djela, i njeovih vrlina, za buduće vjekove, znajući da će njegova slava blistati kroz vjekove, neću više govoriti, nego samo da vas pozovem da smognemo snage da se sa njime oprostimo i da ga ponesemo u molitvenom hodu do njegovog vječnog počivališta.

Hvala vam na ljubavi, neka vam se na dobro vraća!

(mitropolija.com)