Mitropolit Joanikije u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici služio pomen Mitropolitu Amfilohiju: Bio je apostol našeg doba i veliki Hristov jerarh. Kroz njegova dela i njegov lik možemo nazreti Hrista

Na današnji dan pre dve godine upokojio se mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena je liturgija. Liturgiju je služio mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, uz sasluženje više arhijereja Srpske pravoslavne crkve.

Povodom druge godišnjice od upokojenja svetopočivšeg Mitropolita Amfilohija, na dan njegovog upokojenja, 30. oktobra 2022. ljeta Gospodnjeg, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije načalstvovao je Svetom arhijerejskom liturgijom u podgoričkom Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja. Sasluživali su Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop mihalovsko-košicki g. Georgije iz Pravoslavne crkve čeških i slovačkih zemalja, preosvećena gospoda episkopi: bregalnički Marko, raško-prizrenski Teodosije, pakračko-slavonski Jovan, bihaćko-petrovački Sergije, budimljansko-nikšićki Metodije, zahumsko-hercegovački Dimitrije, oci Teologos i Luka iz manastira Grigorijata, kao i sveštenstvo i monaštvo iz više eparhija Srpske pravoslavne crkve u molitvenom prisustvu vjernog naroda.

U liturgijskoj propovijedi nakon pročitanog začala iz Jevanđelja sabranima se obratio otac Luka, iz manastira Grigorijata, koji je zablagodario Gospodu na prilici i Mitropolitu na pozivu, da budu prisutni danas ovdje na ovoj Svetoj liturgiji i parastosu Mitropolitu Amfilohiju.

“Blagodat Svetoga Duha poplavila je u ovom trenutku ovaj hram, kao što ispunjava svaki pravoslavni hram za vrijeme božanstvene Liturgije. Ali takođe poplavila je i blagodat Božija ovaj hram u ovom momentu zato što smo svi došli ovdje danas da se pomolimo za upokojenje duše blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija. Došli smo, takođe, i jedna mala delegacija sveštenog manastira Grigorijata, zato što nas je ličnost Mitropolita povezala sa ovim mjestom i generalno sa srpskim narodom”, besjedio je otac Luka.

Objasnio je da povezanost ove obitelji sa blaženopočivšim Mitropolitom potiče i od njegove duhovne veze, ljubavi i prijateljstva, sa blaženopočivšim o. Georgijem, igumanom sveštenog manastira Grigorijata. Upoznali su se 1970. godine kada su bili na studijama na Teološkom fakultetu u Atini, a povezao ih je Sveti Justin Popović: “Asketski lik Svetog Justina Popovića, njegova duhovnost i njegova ljubav za Hrista, sjedinila je ovu dvojicu ljudi. Mitropolit Amfilohije, držeći se predanja Svetog Justina, projavio je predanje Crkve u njenom kontinuitetu i zbog takvoga predanja mi smo pratili našeg blaženopočivšeg igumana, a preko njega i Mitropolita Amfilohija koga smo zavoljeli i uvijek smo ga voljeli i sada, kada više nije među nama, najviše ga volimo.”

U nastavku svog poučnog slova otac Luka je kazao da teologija koja karakteriše ličnost Svetog Justina, oce Amfilohija i Georgija je zapravo jedna svakodnevna borba protiv čovjekocentrizma (humanizma), odnosno filozofije života bez Hrista, što je prvi grijeh čovjekov iz koga proističu svi drugi grijehovi ljudski. Dalje je kazao da nam Sveto jevanđelje daje rješenje kako da prevaziđemo čovjekocentrizam i postanemo Božiji ljudi. Ovaj hram, kako je kazao, jedan je od znakova postojanja bogočovječanstva, podsjetivši na Mitropolitove riječi, izgovorene prije nego što će napraviti ovaj hram, da je jedan grad bez sveštenoga hrama kao tijelo bez srca.Takođe je podsjetio na jednu besjedu Mitropolitovu, koju je napisao na grčkom jeziku, gdje kaže da dobrotoljubivi pokret na Balkanu jeste zapravo pravi odgovor na humanizam koji dolazi iz Evrope.

Amfilohije je bio apostol našega doba i na njega se može primeniti reč Svetog apostola Pavla: Sve mogu u Hristu Isusu koji mi moć daje!

“Pričinjava nam veliku radost zato što vi, blagočestivi srpski narod, ne prihvatate takve uticaje humanizma, kao što smo i nedavno mogli da čujemo u besjedi Svjatjejšeg Patrijarha Porfirija. Svaka naša lična odbojnost prema humanizmu, svaka naša razumna distanca od humanizma jeste jedan prinos Hristu.”

Na kraju otac Luka je poručio da naša pala ljudska priroda traži da se ponašamo čovjekocentrično, ali da nam je Gospod pokazao pravi put kojim treba da hodimo.

“Naš Bog je nebeski žetelac, baca svakoga dana sjeme blagodati na nas, bodri nas svakodnevno da se borimo, da u našim srcima iznikne to sjeme koje je Gospod posijao, ali da da svoj plod ne samo u nekom broju trideset ili četrdeset nego u stotini. Tražim molitve Visokopreosvećenog Mitropolita i ostalih svetih arhijereja, kao i molitve pobožnog sveštenstva i vas blagočestivog vjernog naroda, da svi nastavimo našu borbu i istrajemo u oboženju, jer zapravo učenje Svetog Justina i naših svetih otaca Amfilohija i Georgija, jeste zapravo idenje ka oboženju.”

Na kraju Svete službe Božije, odslužen je parastos svetopočivšem Mitropolitu Amfilohju, a potom se sabranima obratio Visokopreosvećeni Vladika Joanikije, koji je zablagodario braći saslužiteljima, ambasadoru Ruske Federacije u Crnoj Gori, vjernom narodu, što su se danas sabrali u velikom broju na ovu svetu službu, da se zajednički Bogu pomole i pričeste Svetim tajnama Hristovim i posebno da se molitveno sjete našega Mitropolita Amfilohija, velike ličnosti vaseljenskih razmjera.

Kada gledamo na njegov život od rođenja pa do upokojenja, posebno kada gledamo na njegova djela, možemo nazreti Hrista kroz njegov lik, jer nemoguće je da čovjeku uspije u ovome životu da ostavi tako duboki trag, da učini tako velika djela, ne samo što je podigao ovaj hram i hram u Baru i mnoge svetinje po Crnoj Gori obnovio

“Kada gledamo na njegov život od rođenja pa do upokojenja, posebno kada gledamo na njegova djela, možemo nazreti Hrista kroz njegov lik, jer nemoguće je da čovjeku uspije u ovome životu da ostavi tako duboki trag, da učini tako velika djela, ne samo što je podigao ovaj hram i hram u Baru i mnoge svetinje po Crnoj Gori obnovio, ne samo to što je sabrao djecu i narod u hram Božiji, što je priveo Hristu, nego i to koliko je pretrpio od protivnika, koji su na svaki mogući način gledali da spriječe njega i njegovo djelo”, besjedio je Mitropolit Joanikije.

Dodavši da je blaženopočivši prošao jedan trnoviti put, ali da je imao Hrista u svome srcu i da se nikada nije žalio, Vladika Joanikije je kazao da je on bio apostol našega doba i da se na njega može primijeniti riječ Svetog apostola Pavla: Sve mogu u Hristu Isusu koji mi moć daje!

Podsećajući prisutne na blaženopočivšeg Mitropolita, istakao je da je on bio neumoran te da ga niko nije mogao pratiti čak ni u poslednjim godinama njegovoga života. Pred sami kraj svoga života, kada se razbolio od korona virusa, govorio je: Bog mi je dao takvu priliku da sastradavam sa milionima ljudi koji su zaraženi, a mnogi od njih i umiru. 

“On je, draga braćo i sestre, zapamćen u cijeloj pravoslavnoj vaseljeni kao veliki Hristov jerarh. Posobno nam je drago što su ga zapamtili i sa velikom ljubavlju ga pominju braća Svetogorci. Danas ste čuli riječ našega dragog brata u Hristu i velikog prijatelja oca Luke iz manastira Grigorijata. To otkriva samo da je i naš Mitropolit bio po duhu Svetogorac. A i kako bi mogao izdržati sve teškoće i svoj trnoviti krstonosni put sa mnogo osporavanja, kako rekosmo, da nije bio čovjek Duha Svetoga – Božiji čovjek”, rekao je Mitropolit.

Ističući da blaženopočivši nije mario ni za šta na ovome svijetu, čak ni za svoj život, samo da Gospodu ugodi i da se žrtvuje za svoju Svetu crkvu i svoj narod, Vladika Joanikije je posvjedočio da je takav bio svuda… i u Svetom arhijerejskom saboru i na Saboru na Kritu i na vaseljenskom planu.

Njega su sve rane, sve teškoće svih hrišćana, ako hoćete i svakog čoveka, bolele. On je bio sastradalna duša koja osjeća patnje svoje pastve i svojih bližnjih, na kraju i svakoga čoveka

“Njega su sve rane, sve teškoće svih hrišćana, ako hoćete i svakog čovjeka, boljele. On je bio sastradalna duša koja osjeća patnje svoje pastve i svojih bližnjih, na kraju i svakoga čovjeka”, kazao je Visokopreosvećeni.

Podsjetivši na njegovu žrtvu za Kosovo i Metohiju, naglasio je da je on bio kao i Njegoš u svom vremenu, kako je to Ivo Andrić rekao, tragični junak kosovske misli te da je produžio Njegoševu i kosovsku i lovćensku misao.

“Na kraju, zbog njegove žrtve, on se nastanio u naručje Hristovo, ali se istovremeno nastanio i u srcima i duši svoga naroda i tu mu je mjesto. Iako je otišao, ali pošto prebiva u duši svoga naroda, on je i dalje sa nama i krijepi nas, ne samo svojim primjerom nego i svojim molitvama koje uznosi pred prijestolom Božjim za sve nas. Neka bi vas za ovu ljubav koju imate prema svome ljubljenome blaženopočivšemu arhipastiru, Bog obilno nagradio i okrijepio i pravim putem rukovodio u sve dane vašega života. Da vas njegov primjer uvijek ohrabruje, jer imamo dosta teškoća i iskušenja u svim vremenima, pa i danas, a biće ih i ubuduće. Ali on nam je kao Božiji čovjek pokazao pravi put, zapravo sjedinio nas sa Gospodom i Spasiteljem našim Isusom Hristom, koji je Put Istina i Život”, poručio je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

Potom su se arhijereji i narod Božiji sabrani u Hristu pomolili na grobu svetopočivšeg Mitropolita Amfilohija u kripti hrama, tačnije u paraklisu posvećenom Svetom Amfilohiju Ikonijskom po kojem je svetopočivši Mitropolit i dobio svoje monaško ime.

Današnjem molitvenom sabranju prisustvovali su Njegova ekselencija g. Vladislav Maslenikov, ambasador Ruske Federacije u Crnoj Gori, predstavnici javnog i kulturnog života.

***

U okviru Dana Mitropolita Amfilohija, koji su počeli 28. oktobra, u kripti Sabornog hrama večeras u 19 časova će se održati veče posvećeno akademiku Matiji Bećkoviću, kao i dodjela nagrade ,,Izviiskra Njegoševa”. Tokom ove svečane večeri govoriće Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, akademik prof. dr Jovan Delić, predsjednik žirija, prof. dr Ivan Negrišorac, član žirija i akademik Matija Bećković.

Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski i Egzarh Svetoga trona pećkoga g. Amfilohije (Radović) usnuo je u Gospodu 30. oktobra 2020. godine, uoči praznika Svetog Petra Cetinjskog. Sahranjen je 1. novembra u kripti Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici.

Vječnaja pamjat našem voljenom Mitropolitu Amfilohiju!

(mitropolija.com, Sputnjik)