Hronika | |||
Mitropolija Crnogorsko-primorska: O pravnom položaju SPC u Crnoj Gori |
![]() |
![]() |
![]() |
subota, 24. septembar 2011. | |
Pravoslavni vjernici se svuda u svijetu, pa i u Crnoj Gori, objedinjuju i ujedinjuju imenom Bogočovjeka u Crkvi Hristovoj, a ne kroz nacije, države, partije i ideologije. Državna teritorija ne zavisi od unutrašnjeg crkvenog ustrojstva bilo koje Crkve ili vjerske zajednice i to je jedini zdravorazumski i pravno utemeljeni pristup ovom pitanju. U Crkvu Hristovu Pravoslavnu u Crnoj Gori su svi dobro došli bez obzira na njihove rasne, nacionalne i jezičke razlike. To što ona u Crnoj Gori ima i administrativni naziv „Srpske“ plod je istorijskih prilika i većinskog naroda u kome služi, a nikako njenog kanonskog ustrojstva i same njene prirode, još manje nacionalnog poistovjećenja Crkve sa Srpskom ili bilo kojom drugom nacijom. Da je to tako jasno svjedoči i naziv u novije vrijeme osnovne pravoslavne eparhije u Crnoj Gori „Mitropolija crnogorska“, koja je skoro 400 godina slovila kao „Zetska“, pa nikom danas ne pada na pamet da je poistovjećuje sa Zećanima. Otuda pravni položaj crkva i vjerskih zajednica u Crnoj Gori se, kao i u svuda u demokratskom svijetu, jedino može rješavati uz obostrano uvažavanje države i Crkve, a razgovori o tim temama ne mogu biti korišćeni kao prostor za narušavanje unutrašnje autonomije bilo koje crkve ili vjerske zajednice. Činjenica je da je istočno-pravoslavna vjera u Crnoj Gori Kralja Nikole bila ustavom potvrđena državna vjera, ali je, takođe, činjenica da ona to danas, na žalost, nije. Takođe, činjenica je da važeći Ustav Crne Gore i zakone po kojima su crkve i vjerske zajednice odvojene od države nije pripremala i donosila Pravoslavna Crkva već Skupština Crne Gore. Sudeći po nekim izjavama izgleda da bi pojedinim državnim funkcionerima, poput aktuelnog predsjednika Skupštine, jedino bio prihvatljiv model da Crkva, i to samo Pravoslavna, bude odvojena od države, ali da, pri tom, država ne bude odvojena od Crkve kako bi se Crkva pretvarala u poslušnicu i polugu režima i njegove efemerne ideologije. Još jednom pozivamo državne zvaničnike da prestanu da se poigravaju sa Crkvom i vjerskim osjećanjima građana i crkvenom istorijom u političke svrhe zarad razaranja jedinstva Crkve, produbljivanja podjela u narodu i prikupljanja političkih poena. Od Vlade Crne Gore očekujemo da se, po istom principu kada je Srpska Pravoslavna Crkva u pitanju u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, pristupi potpisivanju ugovora u istom obimu i sadržaju prava kao i sa Rimokatoličkom crkvom kako bi se što prije uklonile postojeće vještački i antiustavno stvarane razlike u pravnom položaju Crkava i vjerskih zajednica i prestalo sa ponižavanjem ove najstarije ustanove u Crnoj Gori, koja je bila i ostala, kontinuirano i bez prekida osam vjekova, njena kičmena moždina. Mitropolija Crnogorsko-Primorska i Eparhije Budimljansko-Nikšićka, Zahumsko-Hercegovačka i Mileševska sa svoje strane imaju dobru volju i namjeru koje su utemeljene na kanonskom pravu i crkvenom ustavu sa jedne, međunarodnih standarda sa druge i važećeg zakonodavstva Crne Gore sa treće strane. Sa svoje strane, shvatamo i razumijemo da taj proces, kao i u slučaju pripremanja Temeljnog ugovora Crne Gore i Svete Stolice, ne treba i ne može biti brz, jer je, po onoj narodnoj, kuso sve što je brzo. (NSPM) |