Hronika | |||
Dragoljub Živojinović: Velika Britanija, oholi neprijatelj i nadmeni saveznik |
![]() |
![]() |
![]() |
sreda, 25. januar 2012. | |
![]() Istraživanja akademika Dragoljuba Živojinovića, jednog od najznačajnijih srpskih istoričara pružaju dragocenu sliku druge polovine 19. i prve polovine 20. veka, vremena koje se pokazalo sudbonosno i za sadašnjost i za budućnost srpskog naroda. Dosadašnji rad Dragoljuba Živojinovića posvećen je proučavanju političkih veza Srbije i Zapada, a njegova najnovija knjiga „Nadmeni saveznik i zanemareno srpstvo“,objavljena u novembru 2011, (izdavač Albatros plus), predstavlja analizu odnosa Srbije i Crne Gore sa Velikom Britanijom, nekadašnjom imperijom, i zemljom kroz čiji se pogled na Srbiju prelamao i odnos čitavog Zapada. Nova knjiga prof. Živojinovića čini prirodnu celinu sa ranije objavljenim delom „U potrazi za zaštitnikom“ koje govori o odnosima sa SAD, a politički odnosi tri države opisani su u 19 poglavlja, podeljena u tri velike celine: period Istočne krize i Berlinskog kongresa, Prvi svetski rat, i vladavina kneza Pavla. Delo, nastalo nakon obimnog istraživanja do sada nepoznate građe u britanskim, francuskim, ruskim i italijanskim arhivima, predstavljeno je u utorak 24. 1. 2012. na Kolarčevom narodnom univerzitetu, na kojoj su pored autora govorili i istoričari dr. Slobodan Marković i dr. Čedomir Antić. Tribinu je otvorio Slobodan Marković, koji je istakao da Živojinović svojim radom nastavlja tradiciju velikih srpskih istoričara 19. veka i popunjava prazan prostor u proučavanju ovog perioda, nastao dolaskom komunizma. Marković je primetio da je Britanija mnogo više nego što se misli bila upletena u događaje na Balkanu, a da epitet „nadmeni saveznik“ odlično odslikava tadašnju imperiju, koja je prema Srbiji pokazivala oholost i nekorektnost, a u sudbinskim pitanjima često vodila politiku u suprotnostima sa srpskim interesima i egzistencijom srpske države. Marković je istakao da je politika Britanije omogućila ekspanziju Austrougarske na Balkanu, da bi kasnije, kada je bila nevoljno uvučena u Prvi svetski rat, Britanija ipak bila spremna da podrži stvaranje Velike Srbije, dok je na kraju rata ipak bila naklonjenija samo pripajanju BiH i Crne Gore Srbiji. Govoreći o trećem poglavlju knjige i sudbini kneza Pavla, Marković je istakao i da je Živojinović postavio pitanje šta bi se desilo da prevrata 27. marta nije bilo, i da je izneo stav da bi Hitler posle poraza u SSSR-u sigurno okupirao Jugoslaviju, ali da bi posledice okupacije bile daleko blaže. Marković je dodao i da je Živojinović svojim istraživanjem nastojao da da konačan odgovor o prirodi odnosa Velike Britanije i Srbije, i na kraju istakao de će njegovi zaključci biti temelj daljih istraživanja. Istoričar Čedomir Antić je u svom izlaganju potvrdio da je odnos Zapada prema Srbiji zapravo odnos Britanije, i da knjiga potvrđuje činjenice koje su do sada malo kome bile jasne. Po njemu, odnos Velike Britanije prema Srbiji je bio jako složen, nelogičan i ponekad šizofren, a da je on određen imperijalnom težnjom širenja vlasti i britanskog uticaja i kulture. Antić je takođe podvukao da je u 19. veku Britanija podržavala Tursku, a da je njena politika bila promenjena tek jačanjem Nemačke. U svom izlaganju se osvrnuo i na stavove Srba o Britaniji i Englezima, i naveo da veza između dva naroda sve do kraja 19 veka gotovo i da nije bilo, i da ni mišljenje o Englezima u Srbiji nije bilo dobro, sve do početka Prvog svetskog rata. Na završetku svog izlaganja, Antić je istakao da knjiga prof. Živojinića treba da posluži našim elitama da bolje razumeju kompleksne međunarodne odnose.
Nova knjiga Dragoljuba Živojinovića ukazuje na činjenicu da je srpsko nacionalno i državno pitanje uglavnom bilo u suprotnosti sa britanskom međunarodnom strategijom, a da su odnosi, i kada su formalno bili saveznički, bili neiskreni u funkciji pretenzija jače strane. Ona time pruža jasan povod za preispitivanje jedne od najvećih srpskih zabluda, onoj o prijateljstvu i savezništu sa Velikom Britanijom.
(Mladen Đorđević, NSPM) |