Ekonomska politika | |||
Šta je EU donela Estoniji |
![]() |
![]() |
![]() |
četvrtak, 04. april 2013. | |||||||||||||||||||||||||||||||
Na primer, nezaposlenost u Estoniji je porasla u periodu nakon ulaska ove zemlje u EU. Sledeća tabela to pokazuje. Stopa nezaposlenosti u Estoniji nakon pristupanja EU u periodu 2004-2011.[3]
Ovim uporednim podacima treba dodati i da je 1994. godine stopa nezaposlenosti u Estoniji iznosila oko 4%. Dakle, u periodu nakon potpisivanja Sporazuma o pridruživanju, pa sve do 2011 godine, nezaposlenost je u Estoniji porasla sa 4% na 12%.
Ipak, i pored ovakve masovne emigracije, nakon ulaska Estonije u EU došlo je i do porasta siromaštva. Sledeća tabela to pokazuje. Rast siromaštva/ populacija ispod granice siromaštva u Estoniji pre i posle ulaska u EU;[5]
Takođe, evropske integracije su Estoniji (kao i ostalim novim istočnoevropskim državama članicama EU) donele i porast spoljnog duga. Sledeća tabela to pokazuje. Rast spoljnog duga Estonije nakon potpisivanja Sporazuma o pridruživanju i otpočinjanja pregovora o članstvu u periodu 1991-2003.[6]
Spoljni dug Estonije je nastavio da raste i nakon stupanja ove zemlje u EU. Tačnije, 31. decembra 2004. godine je iznosio oko 8 milijardi dolara. Osam godina godina kasnije (u decembru 2012.) spoljni dug Estonije je dostigao skoro 26 milijardi dolara. Kada se ima u vidu podatak da Estonija ima oko 1,3 miliona stanovnika, jasno je da se radi o velikom dužničkom opterećenju po glavi stanovnika. Rast spoljnog duga Estonije u milijardama dolara nakon ulaska u EU u periodu 2004-2012.
Otplata ovako kolosalnog spoljnog duga (za zemlju koja je po broju stanovnika uporediva sa Beogradom) je neminovno dovela i do pojave budžetskog deficita .Sledeća tabela to pokazuje. Budžetski saldo Estonije u periodu 2004-2012.
Dakle, Estonija je pre uslaska u EU imala budžetski suficit, a samo 8 godina kasnije se suočila sa skoro 30 puta većim deficitom.
U tom kontekstu, u aprilu 2010. godine su ekonomisti L. Grigorjev i S. Agibalov izneli tezu da je kriza koja je nastupila u pribaltičkim zemljama u suštini značila potpuni ''krah razvojnog modela '' koji se do tada primenjivao u Estoniji, Litvaniji i Letoniji.[8] Ipak, zapadni eksperti i Evropska komisija su proglasili 2010. godine da je Estonija izašla iz krize (iako, više nije pominjana parola o ''Baltičkom tigru''). Ta optimistička tvrdnja je bila zasnovana na minimalnom rastu BDP od 0,9% (prema podacima Eurostata). U tom kontekstu, Estonija je čak 2011. godine odbacila svoju nacionalnu valutu i prihvatila evro. Predsednik EK Žoze Manuel Barozo je tim povodom izjavio da je prihvatanje evra od strane Estonije ''snažan signal privlačnosti evra i stabilnosti koju donosi''.[9] (Takođe, 2012. Estonija je postala članc OECD-a.kao prva od postsovjetskih država.) Međutim, obični ljudi koji žive u Estoniji nisu delili taj optimizam činovnika Evropske komisije koji se zasnivao samo na jednom makroekonomskom pokazatelju (koji uključuje i strane firme koje rade na teritoriji Estonije). Oni su nastavili masovno da beže iz svoje zemlje slično kao i u periodu 2004-2007. Na primer, nemački mediji su krajem 2012. godine zapazili tu kontradikciju između parola EK i stanja u praksi. Dojče vele, u jednoj reportaži iz Estonije objavljenoj krajem 2012. godine, priznaje da ''zbog malih plata i penzija, a sve većih troškova života , ova zemlja doživljava nezapamćeni egzodus''.[10] Zatim se iznosi da je posebno teška situacija u provinciji gde ''stanovništvo jedva sastavlja kraj sa krajem'' ali i u javnom sektoru (cene ''evropske'' a plate male). Takođe, i estonski penzioneri žive u bedi, navode nemački mediji . U tom kontekstu, veliki broj je Estonaca nakon (navodnog ''oporavka'' 2010) otišao u Finsku i Kanadu (samo u Helsinkiju živi oko 40.000 Estonaca). Pokušavajući da objasni contradictio in adjecto (ili tezu EU da su refome u Estoniji uspele dok narod beži iz te zemlje) estonski ministar obrazovanja Jirgen Ligi je priznao da je je Estonija ''uzorni učenik EU'', ali i da je standard sve gori. Sa druge strane, za razliku od ministra, obični ljudi koji beže iz Estonije nemaju nikavih dilema (i ne koriste sofizme). Mladić Demis Voll.je izjavio za nemačke medije krajem 2012. da želi da ode u inostranstvo, jer ne vidi nikakvu perspektivu za sebe ako ostane u Estoniji . [3] www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook [4] Na primer vidi: ЭTNOGRAFIЯ (Specialьnostь 07.00.07) © 2010 g. O.O. Lukьяnova MIGRACIЯ V ЭSTONII POSLE VSTUPLENIЯ V EVROPEЙSKIЙ SOЮZ:''Tak, soglasno dannыm sravnitelь nogo issledovaniя za 2007 g. [3, s. 5], migracionnый potok iz Эstonii v 2004 g. uveličilsя na 2,8 % punkta, sostaviv 5,3 % ot vsego naseleniя stranы, v sravnenii s predыduщim 2003 godom, kogda on sostavlяl 2,5 % ot vsego naseleniя. V srednem za 2004-2007 gg. эmigraciя iz Эstonii sostavlяla 5,3 %, a pik migracionnoй aktivnosti prišelsя na 2006 g., kogda obщee čislo эmigrantov pereseklo otmetku v 6 % ot obщego čisla žiteleй''. http://www.hses-online.ru/2010/04/07_00_07/3.pdf [7] http://www.webeconomy.ru/ [10] sajt B92 sreda 24.10.2012. Estonija ranjeni tigar /Dojče vele |