Sigurno je samo da se iza ''crnogorskih patriota'' skrivaju autori koji su bliski vlastima u Podgorici. To pokazuje i činjenica da bilbordi pripadaju firmi Metropolis medija. To je najveći outdoor oglašivač u Crnoj Gori.

Koliko su sudije u Republici Srpskoj u proteklih 20 godina bile naprosto zaslijepljene potrebom da podilaze svemu što naredi visoki predstavnik, bez obzira na svu protivpravnost tih naredbi, svjedoči i sljedeći primjer.

Visoki predstavnik Volfgang Petrič ostao je upamćen i po nametnutim zakonima kojima je naređivao korišćenje takozvanih privremeno napuštenih nekretnina.

Sinod svesno odbija da prizna da su njegovi pravni argumenti neosnovani i uprkos tome nastavlja da insistira na njihovom usvajanju, tvrdeći da su odluke Sinoda konačne i da se o njima ne može raspravljati.

Međutim, ispoljavanje histerije i način na koji se ponaša Đukanović u poslednjih nekoliko meseci pokazuje da ni on nije potpuno uveren u svoju pobedu. Posebno nije uveren u pobedu na veoma važnim lokalnim izborima u Podgorici, gradu koji čini 1/3 Crne Gore.

Takvo ponašanje OHR-a i članova Parlamenta BiH nije samo težak kriminal, za koji bi svaki od njih trebalo da odgovara, već je i dokaz da sve što je samovoljom OHR-a učinjeno u BiH (npr. nametanjem Suda BiH, Tužilaštva BiH i drugih institucija) u proteklih 25 godina predstavlja kriminal

I zato smo tako lak plijen geopolitičkim i političkim burama koje duvaju u ova vremena. Ispunjeni sobom, mi nismo u stanju da živimo sadržaj crkvenog života. A onda se sve institucije smišljene da Crkvu kao takvu obesmisle, da je predstave kao samo još jedno polje sukoba, aktiviraju da „pomognu“ „našu stvar“.

Prvi susret Ive Josipovića sa Borisom Tadićem desio se u Opatiji i to na jedanaestu godišnjicu NATO bombardovanja Srbije. Bivši srpski predsednik procenio je tada da mu je važnije da ćaska sa svojim hrvatskim kolegom nego da položi venac na neko od brojnih stratišta koja je Alijansa ostavila za sobom, od Surdulice do Subotice.

Sve je, ali baš sve, plod hipokrizije kada je riječ o Tribunalu u Hagu. Počeću od samog čina njegovog stvaranja koji je protivpravan, a javnosti se sve vrijeme o tome govori sasvim suprotno. Naime, Tribunal za bivšu Jugoslaviju stvorio je Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija (SB UN), kršeći Povelju Ujedinjenih nacija

Crkva je kroz istoriju Crne Gore bila narodna i državotvorna, jer je ona stvarala i uobličila tradicionalni identitet našeg naroda i države. Ako hoćemo da opstanemo u svom identitetu, onda i danas po svaku cijenu moramo da odbranimo našu Pravoslavnu Crkvu. To danas znači „Za Krst Častni i slobodu zlatnu!“

Stanovište Mlade Bosne je bilo da ponovljenim atentatima treba doći do buđenja i osvešćivanja naroda, stvaranja organizacije, i na kraju opšte revolucije.