Crkva nema svoju stranku, niti svoju izbornu listu, ali je prirodno da se raduje onima koji su protiv bezakonog Zakona i koji brane Svetinje

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije poslao je snažnu poruku o odbrani svetinja u velikogospođinskoj poslanici.

Poslanicu prenosimo u celosti:

”Ustani Gospode, neka se ne osili čovjek,

Neka budu suđeni narodi pred Tobom,

Postavi Gospode zakonodavca nad njima,

Neka poznaju narodi da su samo ljudi” (Psalam 9, 20-21)

U danima velikogospojinskog posta i iščekivanja završetka crkvenog godišnjeg kruga, molimo se Bogu i Presvetoj Bogorodici za mir, ljubav, slogu, napredak i spasenje pravoslavnih hrišćana u Crnoj Gori, i sveukupnog crnogorskog građanstva, ali i svih ljudi i zemaljskih naroda.

Pred nama su takođe dani izbora nove zakonodavne i izvršne političke vlasti, pa predizborna stranačka kampanja zaokuplja pažnju i nas hrišćana koji smo istovremeno građani ove države.

Zloupotrebom svenarodnog trinaestojulskog ustanka i nezavisnosti Crne Gore, ustvari povampiruju duh fašističke nezavisne dvanaestojulske Crne Gore iz 1941. i one iz aprila 1945. iz Stare Gradiške, pokušavajući da na tom duhu grade njenu budućnost. One koji to ne prihvataju proglašavaju anticrnogorcima i zagovornicima okupacije Crne Gore!

Kao nikada do sada, ovi politički izbori su povezani i sa životom Crkve Hristove u Crnoj Gori, jer za nama imamo više od godinu dana velike društvene polemike oko problematičnog Zakona o slobodi vjeroispovjesti koji je izglasala dosadašnja skupštinska većina. Mi u Crkvi smo dovoljno svjesni i pismeni pa znamo da tako loš zakonski tekst nije slučajno izglasan, nego su mu prethodila javno i uporno iskazana nastojanja predsjednika države i same vladajuće partije na njenim kongresima. A ona su u svojoj suštini antiustavna i antisekularna. Po svemu je jasno da se dosadašnja politička vlast odlučila, ne za saradnju i civilizovano (evropsko) uređenje odnosa države i Crkve, nego za nedemokratsko uplitanje države u samo uređenje i organizaciju Crkve. Poistovjećujući državu sa sobom i svojom vlašću, a ne znajući šta je Crkva, izjednačuju je sa sobom i svojom partijom.

Oni, pak, koji pripadaju Crkvi Božjoj, znaju da sama riječ ”crkva” znači ”sabrani narod” oko svetog imena Božjeg, oko Tijela i Krvi Hrista Boga, koji je došao u svijet, rođen od Djeve, ne da mu služe, nego da služi i da život svoj položi za ljude, za čovječanstvo. Vladika i pop služe u tom Božjem narodu, kao njegovi članovi, oni nijesu Crkva, a svi članovi Crkve su ”carsko sveštenstvo”, bez obzira koju službu u njoj imaju, oni su prije svega i iznad svega ”građani Carstva Božjeg” bez obzira kojim jezikom govore i kojoj zemaljskoj naciji pripadaju. Tom i takvom narodu, krštenom, pripadaju Svetinje i crkvena imovina – i to je tako svuda od pamtivijeka, pa i u Crnoj Gori. Optuživati, dakle, Crkvu da se bavi antidržavnom i partijskom politikom pred izbore, sa razloga što su njeni članovi ustali protiv bezakonog i diskriminatornog zakona, kojim se negira i ugrožava samo biće Crkve, predstavlja laž i obmanu i nezapamćeno nasilje sekularne partije na vlasti, koja sebe proglašava za Boga i htjela bi da joj Crkva Boga živoga i istinitoga bude sluškinja. Upravo takvu ”crkvu” zagovaraju u svojim izbornim programima i promocijama premijer i predsjednik Crne Gore i drugi, zaboravljajući da Crkva kao narod Božji ne pripada nikakvim koalicijama i partijama. Ona jeste dužna da caru daje carevo (caru paru), a Bogu dušu, sve što jeste i što ima.

Skrećemo pažnju svim vjernicima i časnim građanima da bilo iz straha ili bilo kakvog interesa ne prodaju svoju dušu i savjest, glasove i lične karte za jeftine pare, bilo čije da su.

Naslijedivši vlast i privatni kapital od onih koji su vlast zadobili ubijanjem ”kulaka”, kapitalista i sveštenstva (=pokušaj ubijanja Boga), ta gospoda danas sebe proglašavaju za nosioce modernih evropskih vrijednosti, svojim opredjeljenjem za ”liberalni kapitalizam”, ne samo nevraćanjem otete crkvene imovine, nego i otimanjem (navodno zakonskim) Svetinja Božjih. Pobunu naroda protiv toga proglašavaju za bunt Crkve protiv države, partijašenje i služenje tuđim interesima! Zloupotrebom svenarodnog trinaestojulskog ustanka i nezavisnosti Crne Gore, ustvari povampiruju duh fašističke nezavisne dvanaestojulske Crne Gore iz 1941. i one iz aprila 1945. iz Stare Gradiške, pokušavajući da na tom duhu grade njenu budućnost. One koji to ne prihvataju proglašavaju anticrnogorcima i zagovornicima okupacije Crne Gore!

Međutim, i pored ove, jasno prepoznate anticrkvene ideologije vladajuće partije, mi se, kao Crkva, ne želimo uplitati u politička strančarenja, niti u aktuelnu predizbornu kampanju. U tom smislu smo obustavili i naše molitvene i protestne molebane i litije širom Crne Gore. Prvi razlog ove obustave bio je povratak epidemije zloćudnog virusa u Crnu Goru, a ovome se pridružio i razlog započete političke kampanje. Kad su u pitanju povorke automobila i barki – mi nijesmo njihovi organizatori. Narod je navikao na plemenitu litijsku formu kretanja i zavolio je – i neka mu je to Bogom blagosloveno!

Crkva nema svoju stranku niti svoju izbornu listu, ali je prirodno da se raduje onima koji su protiv bezakonog Zakona i koji brane Svetinje, bez obzira kojoj stranci pripadaju. Crkva ne navija ni za jednu partiju i samim tim, u duhu sekularizma, ona političke procese prepušta političarima. Sa druge strane, ona je slobodna da pozove građane da predstojećim izborima pristupe rasterećeni bilo kakvog straha i potkupljivanja, koristeći svoja građanska prava.

Kako su neustavnim zakonom pogažena vjerska prava i slobode hrišćana i Crkve, i kako su odbijene sve naše molitve i molbe da se nađe dogovor na minimumu naših zahtjeva, smatramo, kao punopravni građani ove države, legitimnim da pozovemo vjernike i sve pravdoljubive ljude da ne daju glas politici koja još uvjek istrajava na duhu ovog antizakona. Onoj politici koja mimo svakog pravila, protjeruje sveštenike iz zemlje, ruši crkvene objekte, a hapsi i privodi vladike, sveštenike i vjernike. Takvi se politički faktori, baš tokom ove kampanje, sami od sebe prepoznaju, pa nema ni potrebe, niti bi imalo smisla, da ih mi, sa crkvenog amvona, imenujemo.

Smatramo da u ovom pozivu nema političke propagande, nego se radi o našoj pastirskoj brizi za duše vjernika, koji slušaju glas Crkve, kroz koji govori pravda Božja i ljudska. Naprotiv, ne bi bilo normalno, u ovom momentu, ne skrenuti pažnju na to duhovno pitanje. Koliko je dušepogubno da hrišćanin, vjerujući čovjek uopšte, na bilo koji način podržava takvo politikantstvo, a kamoli da mu daje povjerenje da ono bilo gdje u svijetu bude izabrana demokratska vlast?! Ovdje se radi o ljudskoj časti, odgovornosti i dostojanstvu.

Ipak, zabrinuti smo, za stabilnost društva i bezbjednost građana, da se ne bi predstojeći izbori usmjerili u pravcu produbljivanja starih i izazivanja novih podjela ili, ne daj Bože, nemira na crnogorskim ulicama. Ovo govorimo i zbog neprijatnog iskustva kada je sama Crkva, na prethodnim izborima, bila zloupotrebljena, lažnim dojavama i izazivanjem panike, pa je u izbornom danu, prije četiri godine, i ona sama narodu skretala pažnju na prijetnju tzv. nikada dokazanog državnog udara! Zato pozivamo sve učesnike političkog nadmetanja da poštuju Božije i zemaljske zakone, i da izborni proces, uključujući brojanje glasova i saopštavanje rezultata, sprovode ljudski i demokratski. Pri tome skrećemo pažnju svim vjernicima i časnim građanima da bilo iz straha ili bilo kakvog interesa ne prodaju svoju dušu i savjest, glasove i lične karte za jeftine pare, bilo čije da su.

Egoističko, samoživo svojatanje i oduzimanje ovih svetinja od strane bilo kakve zemaljske vlasti ili ideologije, psevdoreligijske ili prizemno-građanske, predstavlja obesvećenje svih svetinja, satanizovanje neba i zemlje, obogotvorenje onoga što je prolazno, zemnim građanstvom i imovinom raščovječenje čovjeka lišavanjem njegovog vječnog građanstva, besmrtnog dostojanstva i smisla.

Pri tome, razumijemo bojazan mnogih u pogledu mogućnosti da neko svjesno planira izborne nepravilnosti, ali apelujemo na savjest i odgovornost onih kojima je povjereno vođenje ovih postupaka, da se drže pravila i pravde. Slobodno iskazana volja građana je svetinja i pred Bogom i pred ljudima, i ne smije se dozvoliti njeno omalovažavanje, ni na koji način.

Ipak, makar što se vjerujućih ljudi tiče, briga za ovu svetinju i borba za njeno očuvanje mora se odvijati pod utvrđenom lozinkom ”Ne damo svetinje”! A to znači, mirno, strpljivo, u duhu bratske ljubavi, i na vjeri u Božiju pomoć i Hristovu pobjedu. Nikad i nikako drugačije! Praznik Uspenija Presvete Bogorodice koji praznujemo i kome su posvećene naše mnogobrojne Svetinje, svjedoči kako Bog nagrađuje, ne samo svoju majku Presvetu Bogorodicu, nego i sve one među ljudima i zemaljskim narodima, koji su mu vjerni, koji brane i žrtvuju se za njegove svetinje: svetinju tvorevine Božje, svetinju svakog ljudskog bića, svetinje posvećene Hristu Bogu, prije svega Trojici Bogu Ljubavi, Majci Božjoj i Božjim ugodnicima. Sve te svetinje pripadaju prvjenstveno Bogu, Božjoj Ljubavi, Božjoj državi – vječnom Carstvu nebeskom.

Egoističko, samoživo svojatanje i oduzimanje ovih svetinja od strane bilo kakve zemaljske vlasti ili ideologije, psevdoreligijske ili prizemno-građanske, predstavlja obesvećenje svih svetinja, satanizovanje neba i zemlje, obogotvorenje onoga što je prolazno, zemnim građanstvom i imovinom raščovječenje čovjeka lišavanjem njegovog vječnog građanstva, besmrtnog dostojanstva i smisla. Za takve gonitelje Božje i ljudske pravde – otimače svetinja, Sveti Petar Drugi Lovćenski Tajnovidac i pravdoljubac je davno rekao: ”zakon mu je što mu srce žudi, što ne žudi u Koran ne piše”. Dodavši, između ostalog i onu bogonadahnutu riječ: ”Pitagore i ti Epikure, zli tirjani duše besamrtne… Vi ste ljudsko ime unizili i zvanije pred Bogom čovjeka jednačeć ga sa beslovesnošću, nebu grabeć iskru božestvenu, s kojega je skočila ognjišta, u skotsko je seleći mrtvilo.”

Blagoslov Majke Božije i praznika Njenog Uspenja, neka bude na svakoj ljudskoj duši, i svakome Božijem stvorenju. Amin!

Arhiepiskop cetinjski

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije

(Sputnjik)