Srpska lista

Blok za zajedničku državu u referendumskoj kampanji u Crnoj Gori činili su Socijalistička narodna partija, Narodna stranka, Demokratska srpska stranka i Srpska narodna stranka. I dok su prve tri stranke uložile sve svoje kapacitete za očuvanje zajedničke države sa Srbijom, ne ostavljajući prostora za bilo kakvu alternativu, dotle je SNS referendumsku kampanju koristila za jačanje stranačke infrastrukture. Značajan dio sredstava dobijenih za vođenje kampanje, ova stranka je sklanjala za ono što će uslijediti nakon 21. maja 2006. godine. Jedan od čelnika SNS je u prostorijama Narodne stranke, na sastanku Tima za medijsku analizu, ustvrdio da njih ne interesuje referendum već isključivo izbori nakon toga.

Samo par dana nakon referenduma SNS je, od tih sredstava, kupila nove automobile, a kasnije i svoj medij – radio. Čelnici ove partije otputovali su za Beograd gdje su ostali duže vrijeme. Nije bilo stranačkih vrata na koja nisu zakucali tražeći podršku za sebe i novu političku priču. Velikog brata su našli u Srpskoj radikalnoj stranci i Tomi Nikoliću koji im je obećao svaku vrstu pomoći. Kako su još u referendumskoj kampanji pripremili platformu za slučaj nezavisnosti Crne Gore, nije im bilo teško da napuste Blok za zajedničku državu, bježeći od efekata opravdane i očekivane frustracije građana izazvane gubitkom države. Nijesu se libili da otvoreno optuže lidera Bloka Predraga Bulatovića za poraz na referendumu, iako su znali pod kojim uslovima i uz čiju pomoć je Milo Đukanović ostvario nezavisnost.

Pod pokroviteljstvom Tome Nikolića, SNS je otvorila kancelariju u Beogradu na čije čelo je postavljen njihov bivši predsjednik Želidrag Nikčević. Ovaj je okupio nekoliko beogradskih Crnogoraca koji će, kasnije, postati glavni savjetnici i kreatori osnovnih smjernica ove političke grupacije. Koliko uspješno, svi smo vidjeli.

Saradnja beogradske kancelarije SNS i SRS rezultirala je idejom o formiranju koalicije pod nazivom Srpska lista. Neko je dobro procijenio da će frustriranost gubitkom države građani naplatiti strankama koje su vodile taj proces, pa se trebalo sakriti iza novog imena. Uz to, bilo je više nego jasno da će izbori biti refleksija referenduma i da je nemoguće pobijediti Đukanovića suprostavljajući mu se opozicijom u više kolona. Borbu za smjenu režima SNS je zamijenila drugim ciljem: monopol na srpsko biračko tijelo.

Toma Nikolić je organizovao sastanak koji je održan u Beogradu 18. jula 2006. godine kome su prisustvovali Andrija Mandić i Zoran Žižić, bivši potpredsjednik SNP koji je u referendumu bio na čelu Pokreta za zajedničku državu. Na sastanku je dogovoreno formiranje koalicije Srpska lista, utvrđen njen oblik i osnovne smjernice budućeg političkog djelovanja. Nikolić je, u svom intervjuu, najavio šta će biti osnovna predizborna tema buduće koalicije. Najavio je da Srpska lista nakon izbora neće stupati u savez sa strankama koje predvodi SNP jer će "doći do otvorene saradnje između Mila Đukanovića i Predraga Bulatovića". Na pitanje zašto Radikali prave koaliciju sa SNS, Nikolić je odgovorio: "Stavovi su nam uvijek bili skoro podudarni. Mandić je dobro istrajao i nije se priklonio zapadnim shvatanjima srpstva. Prepoznao je srpstvo na isti način kao SRS". Nikolić je istakao da Crnu Goru treba podijeliti na Srbe i ostale građane i pripremiti se za takvu politiku.

U međuvremenu, Žižić je u jednoj podgoričkoj kafani "formirao" svoju Demokratsku stranku jedinstva i njegova uloga je bila da u Srpsku listu privuče razočarane glasače SNP. Formirano je i nekoliko nevladinih organizacija koje bi ušle u buduću koaliciju, a sve sa ciljem da se Srpska lista predstavi kao široki front koji će činiti stranke, NVO i značajni pojedinci srpskog naroda.

Sporazum o formiranju koalicije Srpska lista potpisan je u Podgorici 7. avgusta 2006. godine. Sporazum su potpisali Andrija Mandić u ime SNS, Toma Nikolić u ime SRS, Zoran Žižić u ime Demokratske stranke jedinstva, Novo Vujošević u ime Narodne socijalističke stranke, Momčilo Vuksanović u ime NVO Srpsko narodno vijeće i Vojin Grubač u ime NVO Akademska alternativa. Potpisnici su sporazum ocijenili kao "veliki dan za srpski narod" i kao "istorijski događaj". Mandić je najavio borbu za "ponovno okupljanje i objedinjavanje u državnoj formi koja najbolje odgovara srpskom narodu, saglasno svojoj istoriji", i rekao da će Srpska lista tražiti kulturnu i prosvetnu autonomiju za srpski narod i procentualnu zastupljenost u organima državne uprave. Kasnije, čelnici i savjetnici su se takmičili u smišljanju epiteta kojima će slikovito objasniti suštinu nove koalicije. Najavljeni su "novi horizonti", "svježa politika koja će uliti novu nadu diskriminisanim i više puta iznevjerenim ljudima".

Rezultat razbijanja Bloka za zajedničku državu nakon izbora 10. septembra 2006. godine bila je nova politička snaga na opozicionoj strani, Pokret za promjene koji će, kasnije, obezbijediti dvotrećinsku većinu za donošenje Ustava koji je legalizovao diskriminatorski odnos nad Srbima u Crnoj Gori. Slavili su Milo Đukanović koji je obezbijedio najubedljiviju pobjedu od uvođenja parlamentarizma, i Srpska lista koja je za par hiljada glasova postala najača opoziciona grupacija. Pekli su se volovi u čast osvojenih 12 poslaničkih mandata. Za Srbe u Crnoj Gori počinje najteži period od dolaska komunista na vlast.

Srpska narodna stranka na svojoj skupštini održanoj u Bijeloj 9. decembra 2006. mijenja program. Novim programom zalažu se za konstitutivnost svih naroda u Crnoj Gori kojih ima preko 3%, za formiranje dvodomnog parlamenta, za proporcionalnu zastupljenost Srba u državnim organima, za kulturno-prosvetnu autonomiju (što znači prihvatanje manjinskog statusa), za sistem specijalnih veza sa Srbijom i Republikom Srpskom, itd. Osnovna matrica političkog djelovanja Srpske liste bila je prihvatanje i razrada izvorno dukljanske ideje o podjeli jedinstvenog pravoslavnog bića Crne Gore na dva različita naroda, Srbe i Crnogorce, te da je Srbija matična država Srbima iz Crne Gore. Odlike politike ove grupacije bile su: nekozistentnost, lutanje, gotovo dnevno različiti stavovi o najvažnijim pitanjima u zavisnosti od toga ko je od savjetnika bio dežurni toga dana u beogradskoj ispostavi SNS-a. Različite stavove saopštavali su ne samo predsjednici konstinuenata Srpske liste već i čelnici Srpske narodne stranke kao najjače snage u toj koaliciji. Zalagali su se za konsocijativni model demokratije, da se srpsko nacionalno pitanje u Crnoj Gori riješi po makedonskom, bosanskom, belgijskom, i na kraju urugvajskom!? modelu. Predlagali su "kompromis" u ustavnim rešenjima identitetskih pitanja, koji bi značio ravnopravnost srpskog i crnogorskog jezika, a potom i opisno ime jezika, himnu koja bi bila kompilacija pjesama "Bože pravde" i "Oj svijetla majska zoro", itd. Radikali iz Crne Gore i Tomini Radikali potpisuju deklaraciju o pravima Srba u Crnoj Gori kojom se traži da Srbi u Crnoj Gori postanu nacionalna manjina, a Srpsko narodno vijeće osniva Nacionalni savjet Srba kojim se legitimiše zalaganje za manjinski status. Polako, ali sigurno, srpski narod u Crnoj Gori, pod dirigentskom palicom Srpske liste i njenog lidera Andrije Mandića sebe zatvarao u geto.

Uporni kritičar ovakve politike i poraznih rezultata po srpski narod i sve građane bila je jedino Narodna stranka. Kao najstarija stranka u Crnoj Gori koja nikada nije mijenjala svoje ime i osnovna programska načela, Narodna stranka ima istorijsku obavezu da ne dozvoli da se srpsko nacionalno pitanje, koje je, u stvari, pitanje identiteta istorijske Crne Gore stavi pod tepih ili riješi protivno njegovoj volji i istorijskoj ulozi tvorca crnogorske državnosti. To su bili razlozi kritika upućenih idejama i politici Srpske liste koja bi, ako se nastavi, dovela do drastičnog pada procenta Srba u Crnoj Gori na sledećem popisu, što je osnovni zadatak vladajuće dukljanske ideologije i antisrpske histerije koju produkuju nosioci izvršne vlasti. Time bi, na neki način, bila potvrđena dukljanska teorija da su Srbi u Crnoj Gori politička kategorija. Srbi, koji su tvorci Crne Gore i njene državnosti ne smiju sebe dovesti u taj položaj. Kao potomci predaka koji su znali ko su i šta im je činiti u daleko težim vremenima po naš narod, današnji Srbi moraju prepoznati u svojim redovima one koji ih iz ličnih i partijskih interesa ili neznanja zavode za "Goleš planinu".

Za nešto više od dvije godine potrošena je ideja promovisana "velikog" i "istorijskog" dana. Kada su iscrpljene teme na kojima je gradila politički imidž, kada je sužen prostor za politiku emocija i kada na poslednjim izborima u Kotoru nije uspjela da naplati Kosovo i štrajk glađu Andrije Mandića, Srpska lista je ostala na političkom bojištu gotovo bez municije. Naređena je demobilizacija i novo pregrupisavanje. Izgleda da je ideolog SNS Goran Danilović, prvi shvatio gdje ih vodi politička pamet beogradske kancelarije SNS-a. Dakle, Srpska lista u ovoj formi broji poslednje dane. Najavu osnivanja nove stranke, sa novim imenom i novim programom nisu sa oduševljenjem dočekale neke manje stranke u koaliciji, dvije nevladine organizacije, pa i nekoliko visokih funkcionera same SNS. Sve nam to govori da neće doći do prekompozicije Srpske liste već do njenog raspada.

Gotovo je nepoznato u političkoj praksi da se jedna jaka i stabilna stranka odriče svog imena, koji joj je osnovni politički kapital, i udružuje sa malim i nepostojećim strankama u novu stranku sa novim imenom koje neće imati prefiks "srpski". Sigurno je da će Srpska lista, bar u početku, platiti cijenu takve odluke jer svaka tranzicija košta. Ne želim da ulazim u motive ovakvog aranžmana, mada su mi apsolutno jasni. Oni će se vrlo brzo pokazati. Ali, ono što je evidentno je da će ova dešavanja u Srpskoj listi imati posledice i na političku scenu Crne Gore. Nadam se pozitivne po opoziciju, jer se mogu steći uslovi za saradnju opozicionih činilaca na mnogo većem i iskrenijem nivou nego što je to bio slučaj do sada. I siguran sam, pozitivne po srpski narod, jer je dobro da se mijenja politika koja nije donijela ništa dobro tom narodu.

Ne bi bilo dobro da nova stranka ode u drugu krajnost, što se može desiti, bar prema onome što najavljuje Andrija Mandić. Ako transformisana Srpska lista dosadašnji pogrešan pristup osnovnim problemima i načinu njihovog rešenja, zamijeni bježanjem od tih pitanja, onda ta transformacija neće imati efekta na interese birača koji glasaju ovu grupaciju. Daleko je Crna Gora od trajnog i zadovoljavajućeg rešenja identitetskih pitanja. Dok je na snazi Ustav čije odredbe diskriminišu cijelu državotvornu etničku zajednicu, za njene političke predstavnike nema prečih pitanja. Pravo na slobodno nacionalno opredeljenje ne može se predpostaviti ekonomsko-socijalnim statusom, pričom o evropskim integracijama ili reformama društvenog sistema.

No, sve ovo što se trenutno dešava u crnogorskoj opoziciji, biće još jedno presipanje iz šupljeg u prazno, ako lideri opozicije, konačno, ne shvate neophodnost mijenjanja metoda političke borbe i prepoznavanja stvarnih prioriteta. I ako ne pokažu stvarnu želju da preuzmu odgovornost za uspjeh ili neuspjeh te borbe. Sve dok stranke opozicije budu razmišljale o sebi i jedino sebi, znatan procenat građana koji su protiv ove i ovakve vlasti, na dan izbora imaće pametnija posla od posjete biračkom mjestu.

Autor je predsjednik Izvršnog odbora Narodne stranke