Otvoreno pismo predsedniku Srbije povodom njegovih poruka sa Cetinja

Gospodine predsjedniče,

Na susretu predsjednika država regiona koji je održan na Cetinju izjavili ste kako ne možete da prihvatite da su Srbi, srpski jezik i srpska kultura u Crnoj Gori manjinski. Takvu radost i toplinu nijedan srpski zvaničnik nije do Vas unio u domove Srba u Crnoj Gori.

Ne sjećamo se, međutim, gospodine predsjedniče, da ste se mnogo interesovali za definisanje ustavno-pravnog statusa Srba, njihovog jezika i kulture u Crnoj Gori u vrijeme pisanja i usvajanja crnogorskog ustava. Naprotiv, dok su oni koji danas vladaju Crnom Gorom vršili strahoviti pritisak na Srbe, medijski satanizovali i Srbiju i cio srpski narod, na silu uvodili crnogorski jezik u vaspitno-obrazovne institucije, profesore srpskog jezika iz učionica izbacivali na ulice i njihovu djecu ostavljali bez hljeba, skrnavili i otimali hramove Srpske pravoslavne crkve, crnogorčili srpsku kulturnu baštinu, organizovali masovna okupljanja na kojima su njihove pristalice pjevale «Crna Goro, mila mati, noćas ćemo Srbe klati», ispisivale grafite «Srbe na vrbe», «čašćavali» nas uvredljivim atributima «posrbice» i «politički Srbi», poručivali nam «idite u Srbiju», sa skupštinske govornice nam prijetili «vidjećete koliko će vas biti na narednom popisu stanovništva», na našu štetu mehanizmima egzistencijalne ucjene i državne prisile utjerivali crnogorski nacionalni identitet, jednom riječju nad nama vršili asimilaciju, Vi ste im u njihovim predizbornim kampanjama pravili društvo i javno sa njima šetali budvanskom rivijerom. Tada za Vas, gospodine predsjedniče, nijesu postojali ni Srbi niti njihov status.

U međuvremenu je političko-višenacionalnom majorizacijom po principu «svi protiv Srba» crnogorski parlament donio ustav, kojim je srpski jezik stavljen u isti rang s albanskim, hrvatskim i bošnjačkim, dok je tzv. crnogorski jezik ustavno definisan kao službeni. Ni to nijeste znali!

Srpski narod nije dobio status konstitutivnog naroda, što mu kao autohtonom narodu po istorijskom pravu i pripada. Ni to nijeste znali!

Drugim riječima, ustavom je još tada definisano upravo ono što je za Vas tek danas neprihvatljivo!? Gdje ste bili da to kažete onda kad je trebalo? Umjesto da ste se tada pozabavili tim teškim nacionalnim problemom, Vi danas djelovanje Srpskog nacionalnog savjeta, kao jedinog mehanizma pomoću kojeg Srbi mogu ustavno-pravnim sredstvima zaštititi svoj identitet, proglašavate štetnim! Po koga štetnim, gospodine predsjedniče? Po srpski narod? Po Srbiju? Po odnose Srbije i Crne Gore? Po odnose Srba i Crnogoraca? Ili, pak, po neke druge, od nas običnih ljudi brižljivo skrivene odnose i interese?

Takav vaš stav nikako drugačije ne možemo da doživimo do kao cinizam, koji nam utoliko teže pada što dolazi iz usta predsjednika matice svih Srba.

Velite da je «teško razdvojiti identitet među Srbima i Crnogorcima» i dodajete da ste «o tome razgovarali s Filipom Vujanovićem, Milom Đukanovićem i Svetozarom Marovićem». Nijesmo mi Srbi, nego su nacionalni Crnogorci razdvajali i na kraju razdvojili taj identitet. Na kraju krajeva, ako je to jedan identitet, kako je ime tog jednog identiteta? Zašto onda govorite «Srbi i Crnogorci»? Zašto insistirate na «jednom identitetu» sa onima koji o tome ne žele ni da razgovaraju? Ili možda, tek sada žele, jer znaju da u samostalnoj Crnoj Gori taj jedan identitet može biti samo crnogorski, a nikako srpski? Što ne kažete jesu li se Vujanović, Đukanović i Marović složili sa Vama da je teško «razdvojiti» taj identitet? I ako jesu, jesu li rekli zbog čega? I ako jesu, je li Vam jasno zašto se slažu s Vama tek sada - kada je Crna Gora postala samostalna država? Zašto ste ćutali kada je  ovaj režim ostavio bez prava glasa na referendumu preko 300.000 državljana Crne Gore koji žive u Srbiji? Jeste li za to znali?

Mi Srbi smo Crnogorcima više od jedne decenije uporno govorili da nam je identitet nedjeljiv, sve do referenduma o izdvajanju Crne Gore iz Državne zajednice SCG. Svi znamo kako se to završilo i kako to identitetsko «zajedništvo» danas izgleda u realnom životu. Stoga mi više ne možemo i nećemo da dozvolimo tu vrstu istorijsko-emotivnog zajedništva. Hoćemo da naše odnose sa Crnogorcima regulišemo na ustavno-pravni način, jer jedino tako možemo sačuvati srpski identitet na tlu postjugoslovenske Crne Gore. Nećemo verbalne dimne zavjese i prazne floskule – hoćemo naša prava! Da li je to suprotno interesima srpskog naroda i Srbije? Mi tvrdo vjerujemo da nije. Naprotiv, kad bi nas Srba bilo koliko i Kineza, uvjereni smo da ni tada ne bi bilo beznačajno da li će ih 200.000 biti nasilno prevedeno u neki drugi identitet. Dvije stotine hiljada Srba u Crnoj Gori osjećaju bol i sram što je država u kojoj žive priznala albansku kvazidržavnu tvorevinu na Kosovu i Metohiji i tako zabila nož u leđa Srbiji. I sada, niko drugi do predsjednik Srbije želi da gradi «najbolje moguće odnose» sa istom tom državom na način što tih 200.000 sunarodnika ovakvim izjavama gura pravo u njen asimilatorski zagrljaj!

Usput, Svetozar Marović, s kojim ste razgovarali o tome kako je «teško razdvojiti identitet između Srba i Crnogoraca» trenutno ne vrši u Crnoj Gori nikakvu državnu funkciju. Zašto onda Vi u svojstvu predsjednika Srbije o tom, za srpski narod suštinski važnom pitanju razgovarate s potpredsjednikom DPS-a? Što je razgovor sa njim toliko bitan, ako je Crna Gora država, a ne partija? Zašto se, umjesto s njim, nijeste sastali sa Srbima iz Crne Gore, primili na razgovor njihove predstavnike kad ste toliko zainteresovani za njihovu sudbinu? Za razliku od Vas, Filip Vujanović je u Lovćencu razgovarao sa Crnogorcima. Srbi u Crnoj Gori su razumjeli šta Vam se to ne sviđa, ali nijesu čuli šta biste htjeli i na koji način je to moguće ostvariti u postjugoslovenskoj Crnoj Gori.

Najzad, gospodine predsjedniče, ni nama nije prihvatljivo da Srbi, srpski jezik i srpska kultura u Crnoj Gori budu manjinski. I naš konačni cilj je da taj status u ustavno-pravnom smislu bude konstitutivan. No, kako sila Boga ne moli, mi nemamo izbora nego da preko mehanizma nacionalnog savjeta štitimo naš identitet i naša legitimna prava. Zato vas pozivamo, da makar i sa tolikim zakašnjenjem, autoritetom institucije predsjednika matične države svih Srba pokrenete mehanizme koji će dovesti do promjene ustavno-pravnog položaja Srba u Crnoj Gori u skladu s onim što je jedino prihvatljivo, a to je konstitutivnost. Kad se to desi mi ćemo istog trenutka raspustiti Srpski nacionalni savjet.

Do tada ne možemo nikome, pa makar se radilo i o predsjedniku Srbije, dozvoliti da nas uči šta je u sadržaju našeg nacionalnog identiteta.

S uvažavanjem,

Predsjednik Srpskog nacionalnog savjeta

Dr Momčilo Vuksanović