Polemika u Švedskoj povodom „Parade ponosa“ u Srbiji

Reakcije na tekst državnog sekretara u vladi Švedske Jasenka Selimovića povodom „Parade ponosa“ u Srbiji

Jasenko Selimović

Tolerantna Srbija čini Evropu sigurnijom

Prajd parada u Beogradu je više od LGBT pitanja

Za ovaj vikend je planirana Prajd parada u Beogradu, u Srbiji. Mnogi su s razlogom zabrinuti. Ranije parade su bile okružene protestima, protivdemonstracijama pa čak i nasiljem. Istovremeno vlada nije uložila dovoljno napora da obezbijedi održavanje Prajda. Uzimajući u obzir jake homofobične vjetrove koji duvaju iz Rusije pitanje je da li će se parada održati.

Uskraćivanje osnovnih ljudska prava zbog seksualne orijentacije je, naravno, potpuno neprihvatljivo. Srpska vlast mora garantovati Prajd i pobrinuti se da uvrede i diskriminacija LGBT osoba prestanu. Teško je shvatiti da u 2013. godini postoje zemlje u Evropi gdje se ovakve parade smatraju kontroverznim. Ali ja sam takođe ubijeđen da srpski problem nije samo aktuelna parada nego da stvari treba sagledati u široj perspektivi.

Srbija je po mnogim osnovama podijeljena zemlja. Srpski gradovi su relativno manje konzervativni, pružaju veći otpor nacionaizmu i pokazuju veću prijemčivost prema LGBT pitanjima. U njima je ravnopravnost ideal i postoji žudnja za pripadnošću Evropi.

Ekstremni nacionalizam, konzervativni stavovi Srpske pravoslavne crkve, patrijarhat i otpor prema Evropskoj uniji najviše dolaze do izražaja u seoskim sredinama. Tamo se Rusija vidi kao uzor, čezne se za minulim vremenima, i gaje se nacionalistički snovi.

Udarno pitanje je, kakva će biti zemlja Srbija i koji će put izabrati? Do sada se ta zemlja teturala i oklijevala, kao i vlada. S jedne strane vlada je pokazala želju da se pridruži EU i da se pobrine o najgorim nacionalističkim ispadima. Mafija i ratni zločinci (često iste osobe) su donekle prikliješteni, a prvobitno pogoršanje odnosa sa susjedima na Balkanu je zaustavljeno. Ali još mnogo toga preostaje da se uradi. Još uvijek postoje ratni zločinci koji nisu izvedeni pred lice pravde, još uvijek Srebrenica nije priznata kao genocid, još uvijek je u Srbiji zastupljena diskriminacija, još uvijek LGBT osobe nemaju ista prava kao ostali.

Zato je bitno podržati prozapadno orijentisanu Srbiju, baš sada više nego ikada prije. Moramo pomoći onim snagama unutar zemlje koje pokušavaju preobraziti Srbiju u jednu modernu i tolerantnu zemlju. Liberali (LDP, prim prev) zajedno sa još nekoliko političkih partija daju svijetli primjer svojom borbom. Oni hrabri ljudi koji su se borili protiv Miloševića nastavljaju danas svoju borbu za ljudska prava, za prava LGBT osoba i za jednu otvorenu, manje konzervativnu i nacionalističku zemlju. Bez naše pomoći teško da mogu uspjeti. Borba za prava LGBT osoba je stoga borba za nešto veće; za naprednu i tolerantnu Srbiju.

Stabilnost cijelog Balkana zavisi od otvorene i prozapadne Srbije. U interesu je i Balkana i EU da se potpomogne put Srbije i ostalih balkanskih zemalja ka EU. Balkan je mješovit region, sa mnogo manjina razasutih u raznim zemljama. Granice su zato bile veoma bitne. Sa Srbijom, Bosnom i drugim balkanskim zamljama u EU, granice više neće odlučivati nečije životne mogućnosti. Balkan i Evropa će moći odahnuti.

Ali prije nego što se to desi bitno je da poručimo Srbiji da je poštovanje ljudskih prava uslov. Prajd festival je zato lakmus papir. Podrškom LGBT osobama potpomažemo napredne snage da uspostave poštovanje ljudskih prava i stvore prozapadniju, manje konzervativnu i tolerantniju zemlju. Borba za LGBT prava u Srbiji je stoga jedan od naših zajedničkih evropskih izazova.

Autor je član Narodne partije liberala i državni sekretar za integracije u vladi Švedske.

Šel Magnuson

A Prajd festival u Sarajevu?

Postoji zapravo samo jedan komentar na članak Jasenka Selimovića o Prajd festivalu u Beogradu. Kao neko ko je rođen u Bosni on bi trebao biti daleko zabrinutiji za položaj homoseksualanca u svojoj ranijoj domovini. Naročito u oblastima pod dominacijom Bošnjaka.

On se izjašnjava s predrasudama i o pravoslavnoj crkvi i običnim ljudima u Srbiji. Za većinu stvari je krivo neuko seosko stanovništvo: nacionalizam, neprijeteljstvo prema ”Evropi” i sada otpor prema pravima homoseksualaca. Tako je uvijek govorila viša srednja klasa u bivšoj Jugosalaviji, i za vrijeme socijalizma i nakon njega. Sve bi bilo dobro samo da nema tih zaostalih seljaka! Pomalo paternalistički priznaje da u Srbiji postoje demokratske snage koje ”mi” možemo ”odobriti”. Po Selimoviću oni žele približavanje Evropskoj Uniji i modernu demokratsku Srbiju. Ono što ne pominje je da se često govori o ”evro-atlantskim integracijama”. Kao da je težnja za članstvom u NATO paktu isto što i progresivna orijentacija.

„Teško je shvatiti – piše Selimović – da u 2013. godini postoje zemlje u Evropi gdje se ovakve parade smatraju kontraverznim“. U Sarajevu se 2008. godine pokušalo sa održavanjem Prajd festivala, koji je zbog bezbjednosti učesnika otkazan nakon ozbiljnih nemira. Koliko shvatam od tada nije održana nijedna slična manifestacija i teško je povjerovati da će se to i desiti. Sarajevo je nakon rata prevashodno bošnjačko-muslimanski grad, a islamska zajednica igra od vremena Izetbegovića značajnu kulturnu i političku ulogu. Selimović je naravno svjestan da homoseksualnost nije dozvoljena po islamu, a nema naznaka da Islamska zajednica u Bosni ima drugačije mišljenje. Tome treba pridodati uticaje iz Saudijske Arabije, Irana i Turske, koji su u najmanju ruku jednako značajni kao veze između Rusije i Srbije.

Može biti da je Selimović imao dobre namjere uoči demonstracija u Beogradu, ali je teško previdjeti da njegov članak kreira iskrivljenu sliku situacije na Balkanu. U pogledu ovog pitanja Srbija teško da se razlikuje od ostalih zemalja u regionu. Ako zaista želimo potpomoći demokratski razvoj potrebno je više konkretnih (ekonomskih) mjera od kojih će svi građani imati koristi. A ne neokolonijalnih simboličkih pokaznih štapova.

(Autor je vanredni profesor sa instituta Hugo Valentin Univerziteta u Upsali. Profesor Magnuson je dostavio svoju repliku redakciji „Aftonbladeta“ 26. oktobra ali je ona ostala neobjavnjena)

Spasoje Marjanović, Krister Kronlid

Povezivanje tolerancije sa EU i NATO paktom pogrešno

Povezanost tolerancije i visokog životnog standarda nije ni najmanje kontraverzna. Uprkos tome, pojedini samoproklamovani LGBT advokati, poput Jasenka Selimovića, zanemaruju porast siromaštva na Balkanu kada komentarišu otopor prema Prajd paradama u Beogradu, ili kada prećutkuju odsustvo Prajd parada u Sarajevu ili Prištini.

Sem toga Selimović insistira na povezivanju LGBT pitanja sa prozapadnom orijentacijom Srbije u spoljnopolitičkom smislu. Izbor za ili protiv LGBT u tom slučaju se čini kao izbor između Evropske Unije i NATO pakta s jedne strane i Rusije s druge. Kako će većina građana Srbije, koji su između ostalog bili izloženi bombardovanju NATO pakta i razbijanju zemlje, rasuđivati pri takvom uokvirivanju LGBT pitanja nije posebno teško pogoditi.

A da ne govorimo o tome da se na ovaj način sva LGBT lica proglašavaju nesposobnim za razmišljanje kada se im se automatski pripisuje ona vrsta spoljnopolitičke prozapadne orijentacije koju zagovara Selimović. Zašto ne bi neki homoseksualac mogao biti protiv članstva u Evropskoj Uniji ili NATO paktu?

LGBT osobe treba posmatrati kao ljudska bića, a ne kao geopolitičke instrumente. Ako se zaista želi stovriti tolerancija onda treba pokazati malo manje uskogrudosti i malo više razumijevanja prema cjelokupnom stanovništvu u zemlji gdje se u Malim Oglasima može pročitati niz oglasa poput ovog: ” imam 22 godine prodajem bubreg ne pijem ne pušim zdrav sam cena 18000 eura”.