Vidovdanska zublja nad ponorom Sveizdaje

Braćo i sestre,

Okupili smo se zbog naših sunarodnika izloženih teroru šiptarske paradržave na Kosovu i Metohiji, kojem se u ovom trenutu ne naziru ni granice nit’ kraj. Više od devet mjeseci proizvoljnih iživljavanja novih zulumćara na KiM samo se pojačavaju, Zapad tu eskalaciju najotvorenije podržava, pored ostalog i uz cinične pozive na tzv. «dezeskalaciju». A najgore od svega je što se srpske vlasti tome  suprotstavljaju samo verbalno i krajnje neuvjerljivo. Sve ovo ne čine neopravdanim najgore zebnje od nove „Oluje“, kojom bi Šiptari i  NATO zbrisali srpsko postojanje na našoj istorijskoj prapostojbini.

Kada, s Božjom pomoći, spasemo KiM, a to bi, samo zasad, značilo: ne dopustiti predsjedniku Srbije da završi u februaru, prihvatanjem njemačko-francuskog ultimatuma, započeli proces predaje južne srpske pokrajine – kada dakle to budemo spriječili, sve drugo ćemo u svojoj zemlji mnogo lakše postaviti na svoje mjesto 

Znajući kakvo nam je stanje u zemlji, mogli smo se okupiti i zbog neokolonijalne privrede u rukama stranaca, zbog sistemske negativne društvene selekcije i korupcije u Srbiji, zbog neobuzdane inflacije, zbog toga što ovom zemljom zapravo vlada Kristofer Hil, zbog okupiranih medija koji emituju laži i bahatost, a ćute o KiM, zbog uništavanja EPS, zbog mnogo toga drugoga. Vjerujem da smo i mi ovdje, kao i svaki pristojan građanin ove zemlje, odlučno protiv svega toga. Ali sada nas je ovdje sabralo ono što je u u Srbiji ovom trenutku daleko i neuporedivo to su sveti Vidovdan i u svakom pogledu posrnula srpska vlast, koja saučestvuje u onome što je najozbiljnija opasnost ukupnom opstanku Srba i Srbije na Kosovu i Metohiji.

Kada, s Božjom pomoći, spasemo KiM, a to bi, samo zasad, značilo: ne dopustiti predsjedniku Srbije da završi u februaru, prihvatanjem njemačko-francuskog ultimatuma, započeli proces predaje južne srpske pokrajine – kada dakle to budemo spriječili, sve drugo ćemo u svojoj zemlji mnogo lakše postaviti na svoje mjesto. A ako, daleko bilo, «prospemo» Svetinju kosovsku, teško da bi ikakav drugi boljitak u takvoj samoosakaćenoj Srbiji bio moguć. Srbija čiji bi građani dopustili veleiizdajničkoj vlasti da je liši Kosova i Metohije postala bi naprosto neodrživa.

Sve vrijeme razobručenog terora na KiM NATO-okupatori Srbe i Srbiju pozivaju na mir i uzdržanost, što je samo mig teroristima za nastavak pogroma. Ipak, vlast u Beogradu se tom nečuvenom bezobrazluku kukavički odazvala – s NATO-okupatorima je održala vojne manevre na prostoru centralne Srbije, a uhapšene Kurtijeve bojovnike pustila je iz pritvora, bez ikakvog preduslova, čak i ne pominjući neophodnost hitnog oslobađanja mnoštva na Kosmetu pohapšenih Srba, čiji se broj po šiptarskim apsanama svakodnevno uvećava. I NATO i NATO-ov Vučić pozivaju nas na okupacioni «mir» – da bi u jezivoj tišini opustošene zemlje Lazareve predali KiM Velikoj Albaniji.

Najposlije, tražimo i od svih Srba izvan Kosova i Metohije, da se djelatno priključe odbrani trenutno najugroženijega i najvažnijega u Srba. Ravnodušnost sada znači odmaganje našoj paćeničkoj braći i sestrama na KiM, znači pomoć neprijatelju. A ko pak nije ravnodušan, taj ne smije to držati samo u sebi, niti je dovoljno u svojoj okolini ili po mrežama samo nešto reći ili napisati protiv ovog zla

Ali zato mi ovdje zahtijevamo da se naši nevini sunarodnici puste na slobodu, zahtijevamo od srpskih vlasti – ako su srpske još i po čemu, osim po saučesništvu u okupaciji Srbije – da obustave bilo kakve dogovore s nato-šiptarskom družinom dok iz terorističkih pritvora i zatvora ne budu oslobođeni SVI Srbi. Najposlije, tražimo i od svih Srba izvan Kosova i Metohije, da se djelatno priključe odbrani trenutno najugroženijega i najvažnijega u Srba. Ravnodušnost sada znači odmaganje našoj paćeničkoj braći i sestrama na KiM, znači pomoć neprijatelju. A ko pak nije ravnodušan, taj ne smije to držati samo u sebi, niti je dovoljno u svojoj okolini ili po mrežama samo nešto reći ili napisati protiv ovog zla.

Naša aktivna neravnodušnost prema patnji naših sunarodnika na KiM, prema okupaciji KiM, prema veleizdaji Srbije od strane zvaničnog Beograda, mora biti stalno pretvarana u protest, u pobunu, kojim ne izražavamo samo nesaglasnost već na djelu spriječavamo da se kolaboracija s neprijateljem dovrši u liku takvog Kosova i Metohije na kojem bi Srbi, Srbija i srpstvo preostali još samo u tragovima. Ako nas bude dovoljno neravnodušnih, nesaučestvujućih u zločinu nad Kosovom i Metohijom – tada ni beščasna koalicija Hil-Kurti-Vučić neće pobijediti.

Ili ćemo se zaklinjati, a na koncu ostvariti ono Dogodine u Prizrenu – ili ćemo dovijeka bivati u prezrenju! Taj zavjetni izbor je pred svakim od nas i pred svima nama

Ujedno, to je i odgovor svima istomišljenicima koji su nas mnogo puta, naročito posljednjih mjeseci, pitali: Šta sada, šta poslije, šta ste naumili? To je pitanje koje svako od nas treba da postavi najprije samome sebi i onima oko sebe. Mi koji stojimo ovdje samo smo dio svih nas koji osjećaju isto, pokušavajući da to i artikulišu. A svi mi ćemo jako dobro osjetiti šta valja raditi da ne bi pobijedilo zlo – onoga trenutka kada naša zajednička djelatna briga nadjača inerciju pasivnog neslaganja sa zlom, ili čak mirenja sa njime. Dotad, najviša ne samo nacionalna, nego i ljudska dužnost je: otpor, povezivanje i usredsređivanje ka jedinstvu – dok ne dovršimo sveto djelo, čineći pritom sve što možemo da naši sunarodnici na KiM izdrže.

Ili ćemo se zaklinjati, a na koncu ostvariti ono Dogodine u Prizrenu – ili ćemo dovijeka bivati u prezrenju! Taj zavjetni izbor je pred svakim od nas i pred svima nama.

(Govor Časlava Koprivice na protestu „STOP nasilju nad Srbima na KiM, STOP NATO vežbama u Srbiji“, na Vidovdan, 28. juna 2023, ispred Crkve Svetog Marka u Beogradu)

 Videti još:

Đorđe Vukadinović: Na Kosovu i na Vidovdan se najbolje vidi sva pogubnost politike Vučićeve vlasti

Rada Stijović: „Ne daj mi Bože da umrem, a da ne dočekam slobodno Kosovo“