U Srebrenici genocid, a u Bratuncu, Skelanima...?

Ovi briselski portparoli podsjećaju na knjiškog junaka Branka Ćopića Nikoletinu Bursaća. On je nakon održanog sastanka komunista ispod neke bukve, na oslobođenom području Grmeča, dotrčao majci i saopštio joj da više nema Boga. Tako mu je rekao – politički komesar. Dakle, ispod bukve politički komesar ubio je Boga. Da li Brisel preko svojih komesara, koji se pozivaju na presudu Haškog tribunala ubijaju istinu?

Ipak, teško je razumjeti medijski tretman naših evropskih prijatelja. Čim nešto zucnu, eto ih na udarnim srpskim informativnim emisijama. Citiram prvi aber: "Evropska unija odbacuje sve pokušaje prekrajanja istorije", rekla je Barozova portparolka Pija Arenkilde Hansen novinarima, osvrćući se na nedavnu Nikolićevu izjavu da u Srebrenici nije bilo genocida. Spremni smo, nastavila je, da to ponovimo, kad god to bude bilo potrebno. I sljedeća portparolka Maja Kocijančić, odnosno, predstavnica za štampu visoke predstavnice EU za spoljnu politiku i bezbednost Ketrin Ešton, istakla je da se od političkih lidera na zapadnom Balkanu očekuje da pokažu da su privrženi saradnji i pomirenju u regionu i da daju odgovorne izjave, preneo je Rojters. Amin.

Narod kaže – ko te plaća, toga pjesmu pjeva i dodaje, što se nekome više klanjaš, na višoj ćeš grani visiti.

Interesuje me kako bi nazvali dešavanja u Srebrenici da su tada i đecu i žene i starce pobili vojnici Ratka Mladića, kao što su borci 28 divizije Nasera Orića, koji su iz “zaštićene zone” Srebrenici imali brojne izlete u podrinjska sela i ubijali odreda. Milovan Đilas je prije 20 godina okvalfikovao sud kao – lakrdiju. Da li će biti lakrdija ako Toma Nikolić počne provjerljivim činjenicama, ili će se prikloniti političkom “pragmatizmu” koji je, po meni, druga riječ za političku prostituciju? Mogla bi biti žrtva pragmatizma i dijete od nepunih šest godina (Aleksandar,Tomislava, Dimitrijević, rođen 1987. zaklan u cik zore 16. januara 1993. u Skelanima), sa još 60 Srba ubijenih, jer su Srbi?

Ili, prećutkivanje istina, poput one da je u selu Malešići, u zoru 8. oktobra 1992, ubijen i Mihailo Perić, 90 godina, (1902) i njegova supruga Cvija 85 godina (1907). Da li je genocid kad, pored đece i odraslih, egzekucija se vrši i na prababama i prađedovima?

Prije 20 godina objavio sam nekoliko intervjua sa Milovanom Đilasom "Iskazi ideologa broj jedan i člana Titovog kvarteta", Milovan Đilas je posredno predvidio Srebrenicu, jer, kako je rekao, prećutkivanje zločina jedne strane, a uveličavanje zločina druge, može voditi većem zločinu. I desila se Srebrenica tri mjeseca poslije njegove smrti. Na pitanje zbog čega evropski mirotvorci neće da preuzmu kasete o masakrima Srba kod Bratunca, na Božić, odgovorio je: “Ne interesuje ih, jer kažu to je priča samo o jednoj strani.” I Hrvati govore samo o jednoj strani, kao i Muslimani, a njihovo prolazi? “Pa prolazi iz razloga o kojima smo govorili... Oni kažu da će u principu ispitati sve zločine, ali praktično se to svodi na zločine koje su počinili Srbi.”

I Vilijem Montgomeri, posljednji američki ambasador u Jugoslaviji, posredno potvrđuje Đilasovu ocjenu. “Vlada SAD platila je troškove prvih TV prenosa suđenja, jer smo pogrešno mislili da će to pomoći da se javnost informiše o minulim događanjima i ulozi Miloševića. Međutim, prvim svedocima koje je tužilaštvo predstavilo nedostajao je kredibilitet, te je krajnji rezultat bio taj što je tokom suđenja, umesto da opada, Miloševiću rasla popularnost u Srbiji. Daleko od pomoći procesu pomirenja, mogli bismo tvrditi da je MKSJ u posljednjih deset godina glavni izvor, gorivo, za podsticanje nacionalizma i političke destabilizacije u ovom region. To je definitivno tačno, kad je reč o Srbiji… Dosadašnji troškovi premašuju dvije milijarde dolara.” (Vilijem Montgomeri: “Kad ovacije utihnu, sjećanje posljednjeg američkog ambasadora u Jugoslaviji,” izdanje 2010. str. 92).

Prvopomenuta portparolka potvrdila je da će Srebrenica biti jedna od tema razgovora Baroza i Nikolića 14. juna u Briselu. Do tada će predsjednik Srbije, koji je dobio izbore, a izgubio vlast, biti izložen baražnoj vatri, kako bi “prelomio u mozgu.” Vjerujem neće mu dati da pisne o Podrinju, a pogotovu neće dozvoliti da prekraja istoriju. Snimak o Srebrenici, baš uoči pakovanja Miloševića za Hag, na nečiji mig (predsjednik vlade Zoran Đinđić), emitovala je državna TV, “očišćeni” snimak CNN-a, dostavljenog iz Sarajeva, gdje nema one starine u Srebrenici koji raširenih ruku, s pogledom u nebo viče: “Ovo je osveta!” Najavljenu osvetu vidjela je američka javnost, ali ne i srpska.

Zamislimo da je neko ovim potparolkama i onima koje oni predstavljaju, kao i domaćim “evropejcima”, naložio da izađu pred mikrofon i da govore o razlici između ratnog zločina i genocida. Ponašali bi se kao Humboltov papagaj, koji je ponavljao riječi učitelja nestalog plemena. Tako kaže Haški tribunal.

Izgleda, Milovan Đilas je mislio porročki, što potvrđuju naredni događaji: Uoči srpske Nove godine, mediji bilježe: Predsednik Federacije BiH Živko Budimir pomilovao bivšeg komandanta muslimanske vojske u Srebrenici Nasera Orića i ukinuo mu uslovnu kaznu od četiri godine. Pošto je Orić tu kaznu izdržavao zbog nelegalnog nošenja oružja i municije, ovim pomilovanjem njemu je omogućeno da ponovo nosi oružje bez straha da će ponovo završiti iza rešetaka. Prethodno ratni komandant srebreničkih muslimana, kojem je zbog ratnog zločina bilo suđeno u Haškom tribunalu, gde je proglašen nevinim, osuđen je u junu 2009. u sarajevskom opštinskom sudu na dvije godine zatvora. Godinu dana kasnije ta odluka je preinačena na četiri godine uslovno.

Radi podsjećanja, Haški tribunal je 2006. osudio Orića na dvije godine zatvora, samo zato što nije spriječio zločine, ali je u drugostepenom postupku 2008. godine, Orić oslobođen. U procesu protiv Orića, Apelaciono veće u Hagu je tada zaključilo "da nema sumnje da su teški zločini počinjeni nad Srbima u Srebrenici u periodu od septembra 1992. do marta 1993. godine“, ali da "dokaz da su zločini počinjeni nije dovoljan za izricanje kazne pojedincu". (Tanjug, 13. januara 2012). Pored Nasera Orića, Haški sud je oslobodio nekoliko hrvatskih generala, osumnjičene za rane zločine prema srpskim civilima, kao i komandante kosovskih terorističkih grupa. Nekolike Interpolove potjernice su stopirane telefonskim urgencijama briselskih zvaničnika, nakon čega im je Haski tribunal izdao sertifikat da su nevini.

Da bismo govorili o genocidu, potrebno je da utvrdimo da je postojala namera da se u Srebrenici likvidira jedna etnička grupa. Takav dokaz ne postoji u Srebrenici. Ali postoji da je počinjen teški ratni zločin. Međutim, u Podrinju postoje dokazi da se istraži jedna etnička zajednica, a izdvojena su samo nekolika primjera, koji to potvrđuju. Šestogodišnji Aleksandar i devedesetogodišnjaci Mihailo i Cvija su na listi za čekanje.