Apel izbeglih i prognanih Srba iz Hrvatske Evropskom parlamentu

Sto četiri udruženja Srba izbjeglih i prognanih iz Hrvatske uputili su otvoreno pismo relevantnim ličnostima u Evropskom parlamentu – predsjednik, šefovi sedam političkih grupa, predsjednik Komiteta za spoljne poslove, predsjedavajuća Potkomiteta za ljudska prava, predsjednik Delegacije EU- Hrvatska, Specijalni izvještač za Hrvatsku – u kome apeluju da Evropski parlament ne odobri potpisivanje Ugovora o pristupanju Hrvatske Evropskoj uniji sve dok Hrvatska ne ispuni preuzete obaveze iz Aneksa G Bečkog sporazuma o sukcesiji, ne uspostavi iste standarde u suđenjima za ratne zločine, ne riješi pitanje nestalih lica i ne sarađuje u potpunosti sa Haškim tribunalom. Parlamentarni izvještač za Hrvatsku Hans Svoboda najavio je da će se o tome glasati na Komitetu za spoljne poslove Evropskog parlamenta 14. novembra, a na plenarnoj sjednici 1. decembra 2011. godine. Tek u slučaju podrške biće moguće potpisivanje pristupnog ugovora.

Dana 30. juna 2011. godine u Briselu je održan 13. sastanak pristupne konferencije sa Hrvatskom na kojoj su zatvorena poslednja četiri pregovaračka poglavlja sa Hrvatskom, među kojima i Poglavlje 23 – pravosuđe i ljudska prava. U izvještaju sa Pristupne konferencije daje se detaljan pregled o zatvorenom Poglavlju 23, citiram: „Pregovori o Poglavlju 23 – Pravosuđe i ljudska prava otvoreni su 30. juna 2010. godine. U to vrijeme, EU je primjetila da, u cilju okvirnog zatvaranja poglavlja, Hrvatska mora da, između ostalog: osavremeni svoju Strategiju reforme pravosuđa i akcioni plan te osigura efektivno sprovođenje; da osnaži nezavisnost, odgovornost, nepristrasnost i profesionalizam u sudstvu, da unapredi efikasnost sudstva;....da pojača zaštitu manjina i da rješi otvorena pitanja povratka izbjeglica i unapredi zaštitu ljudskih prava. Evropska unija je takođe podvukla da puna saradnja sa Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju ostaje preduslov za dalji napredak Hrvatske u procesu pristupanja.... EU je podvukla da je značajno da Hrvatska nastavi da razvija praksu koja dokazuje sveobuhvatnu implementaciju, čime bi pokazala da uvedene reforme nastavljaju da pružaju konkretne rezultate. EU će nastaviti sa pomnim praćenjem priprema Hrvatske za članstvo, uključujući puno ispunjavanje i sprovođenje obaveza i svih ostalih očekivanih neophodnih mjera do njenog pristupanja“.

U otvorenom pismu stoji da je Republika Hrvatska pod pritiskom međunarodne zajednice vratila dio oduzete imovine i obnovila dio porušenih kuća srpskim povratnicima Međutim, velikom broju izbjeglih i prognanih Srba nije, još uvek, obezbedila mirno uživanje svoje imovine i stečenih prava. To se odnosi na kuće, stanove, poslovne prostore, privredne objekte, poljoprivredno, šumsko i građevinsko zemljište, pokretnu imovinu, novčanu štednju u bankama, zaostale a dospjele penzije, kao i nepriznavanje prava u procesu privatizacije. Veliki broj uništenih ili oštećenih stambenih, privrednih i javnih objekata nije obnovljen. Ukinut je član 140. Zakona o obaveznim (obligacionim) odnosima koji je omogućavao naknadu štete za uništenu, oštećenu ili nestalu imovinu.

U oblasti suđenja za ratne zločine među osumnjičenim, optuženim i osuđenim je čak 95% Srba, koji su prije rata činili 15% stanovništva Republike Hrvatske, i svega 5% Hrvata. Prema dosadašnjem iskustvu, u radu hrvatskih pravosudnih organa po pitanju procesuiranja Srba za ratne zločine može se zaključiti da sudski procesi, pored opravdanog razloga da se svi počinioci ratnih zločina izvedu pred lice pravde, imaju i drugi cilj – odvraćanje izbjeglica, prvenstveno Srba, od povratka ili putovanja u zavičaj. Niz činjenica pokazuje da u Hrvatskoj, još uvijek, postoje dvostuki standardi u suđenjima za ratne zločine.

Vlada Republike Hrvatske je 29. septembra 2011. godine usvojila prijedlog Zakona o poništavanju pravnih akata pravosudnih tijela Republike Srbije. Neposredan povod za ovakvu odluku je nedavna optužnica dostavljena iz Beograda hrvatskom ministarstvu pravosuđa protiv 44 pripadnika hrvatskih oružanih snaga i civilne vlasti zbog ratnih zločina počinjenih nad srpskim civilima na području Vukovara 1991. godine. Izbjegli i prognani Srbi smatraju da prijedlog Zakona nije u skladu sa modernom evropskom praksom i evropskim direktivama jer daje mogućnost ratnim zločincima da budu zaštićeni i izbjegnu odgovornost. Takođe, Republika Hrvatska šalje poruku da odbija saradnju sa Republikom Srbijom o oblasti procesuiranja lica koja su počinila ratne zločine bez obzira na nacionalnu pripadnost.

Prema podacima Komisije Vlade Srbije za nestala lica u Hrvatskoj postoji 40 poznatih grobnica u kojima su sahranjeni posmrtni ostaci Srba. Veliki broj grobnica, još uvijek, nije poznat. Hrvatska vlast ne pokazuje političku volju da se posmrtni ostaci ekshumiraju, identifikuju i predaju porodicama da ih sahrane prema hrišćanskim običajima. Prema podacima udruženja nestalih Hrvatska nije riješila sudbinu 2.100 nestalih lica srpske nacionalnosti.

Hrvatska premijerka Jadranka Kosor je više puta u javnosti upućivala pohvale generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, osuđenim u Hagu za zločine nad Srbima. Navedene izjave hrvatske premijerke su dodatno pojačale uznemirenost i sumnje izbjeglih i prognanih Srba da Vlada Republike Hrvatske, u praksi, obeshrabruje povratak, podstiče duh netolerancije, ne pokazuje volju da se kazne ratni zločinci i sprovede pravda, šalje poruku da Srbi nisu poželjni u Hrvatskoj i čini štetu procesu pomirenja između hrvatskog i srpskog naroda. Podsjećamo, da je Republika Hrvatska svojim potpisom preuzela obavezu da u potpunosti sarađuje sa Međunarodnim sudom za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji.

Ukoliko se rješavanju gore navedenih problema, ne pristupi na brz, iskren i djelotvoran način onda će izbjegli i prognani Srbi ostati bez svoje imovine i stečenih prava, zločini protiv Srba neće biti procesuirani, pitanje nestalih lica ostaće otvoreno. U proteklih 16 godina desetine hiljada pojedinaca i porodica su pokušali da povrate svoja nezakonito oduzeta imovinska i stečena prava upravo pred sudovima Republike Hrvatske. Velika većina njih su vodili ili vode postupke po 5-10 i više godina, ali bez rezultata Jasno se može zaključiti da hrvatski sudovi nisu pokazali nezavisnost, nepristranost, profesionalnost i odgovornost u zaštiti prava izbjeglih i prognanih Srba.