U Srbiji i RS danas se obeležava 21. godišnjica stradanja Srba u na području Medačkog džepa

BEOGRAD - U Srbiji i Republici Srpskoj danas se obeležava 21. godišnjica stradanja Srba u agresiji hrvatskih oružanih snaga na područje Medačkog džepa, kod Gospića u Lici.

Prema podacima Dokumentaciono-informacionog centra "Veritas" tada je ubijeno 88 osoba, od kojih 46 vojnika, šest policajaca i 36 civila. Među ubijenim civilima je 26 osoba starijih od 60 godina, od toga 17 žena.

Do sada su pronađeni posmrtni ostaci 84 žrtve, s tim što osam nije identifikovano, dok se četiri osobe i danas vode kao nestale.

Tim povodom, "Veritas" podseća da je hrvatska vojska 9. septembra 1993. godine oko šest časova ujutro iznenada napala srpska podvelebitska sela "Medačkog džepa", koja su se 18 meseci nalazila pod zaštitom UN.

Hrvatska strana nije ispoštovala sporazum sklopljen uz posredovanje međunarodne zajednice da se do 15. septembra povuče sa okupiranih teritorija na liniju razdvajanja, a kontrolu Medačkog džepa prepusti Unproforu.

Tragedija "Medačkog džepa" odvijala se pred očima kanadskih vojnika iz sastava Unprofora koji nisu mogli da ostanu pasivni posmatrači zločina, već su se upustili u okršaj sa hrvatskim snagama, koje su 17. septembra morale da se povuku.

U povlačenju su najpre opljačkale, a onda i uništile srpska sela Čitluk, Počitelj i Divoselo sa okolnim zaseocima po sistemu "spržena zemlja".

Kada je 19. septembra obišao to područje, komandant Unprofora francuski general Žan Kot (Jan Cot) je izjavio: "Nisam našao znakova života, ni ljudi, ni životinja, u nekoliko sela kroz koja smo danas prošli. Razaranje je potpuno, sistematsko i namerno". Hrvatska vojska je po završetku akcije srpskoj strani predala 52 leša.

Pripadnici Unprofora su iz direktne borbe izvukli još 18 leševa, od kojih je većina bila izmasakrirana i zapaljena. Tek 2000. je pronađeno još 11 leševa skrivenih u septičkoj jami u srpskom delu Gospića, od koji je šest identifikovano DNK metodom.

Na osnovu istrage koju je vodilo do 2004. godine, Tužilaštvo Haškog tribunala je podiglo optužnice po komandnoj odgovornosti protiv načelnika Generalštaba Hrvatske vojske generala Janka Bobetka, komandanta vojnog područja Gospić, generala Rahima Ademija i komandanta Devete gardijske brigade, generala Mirka Norca.

Istraga protiv generala Petra Stipetića je obustavljena, prema tvrdnji glavne tužiteljke Tribunala, zato što je uspeo da dokaže "paralelnu liniju komandovanja".

Bobetku zbog bolesti optužnica nije ni uručena, a od izručenja Hagu spasla ga je smrt u aprilu 2003. godine. Do suđenja pred Haškim tribunalom nije ni došlo pošto je u septembru 2005. predmet prebačen u nadležnost hrvatskog pravosuđa.

Optužnica koju je podiglo hrvatsko tužilaštvo teretila je Ademija i Norca za ubistvo 28 civila i pet vojnika, te za uništavanje 300 kuća i drugih objekata, kompletno ubijanje stoke i trovanje bunara. Na suđenju se čulo da su počinjeni monstruozni zločini i iživljavanje nad srpskim stanovništvom: nabijanje žene na kolac, odsecanje glave, spaljivanje žena u sopstvenim kućama, gađanje nožem retardiranog mladića koji je onda obešen naglavačke.

Uprkos tome, 30. maja 2008. general Ademi je oslobođen svih optužbi, dok je Norac optužen za nesprečavanje, podržavanje i ohrabrivanje na ubistavo samo četiri civila, ubijanje jednog i mučenje jednog ratnog zarobljenika i pljačkanje imovine. Osuđen je na jedinstvenu kaznu od sedam godina zatvora. Vrhovni sud Hrvatske je 11. marta 2010. generalu Ademiju potvrdio oslobađajuću presudu, a Norcu kaznu smanjio na šest godina zatvora. Kanadski listovi primetili su u vreme suđenja da je kaznu izbegao bivši premijer Kosova Agim Čeku koji je tada ratovao na strani Hrvata.

Mada je na tom pretresu utvrđeno da je admiral Davor Domazet - Lošo bio glavnokomandujući u akciji "Medački džep", zbog čega je Ademi i oslobođen optužbi, hrvatsko tužilaštvo protiv njega još nije otvorilo ni istragu.

U međuvremenu je hrvatska policija 1. marta 2012. uhapsila pet vojnih lica osumnjičenih za zločine počinjene nad Srbima u "Medačkom džepu", ali je tužilaštvo podiglo optužnice samo protiv zapovednika izviđačke čete Devete gardijske brigade Hrvatske vojske Josipa Krmpotića i Velibora Šolaje, pripadnika te jedinice.

Krmpotić je optužen da je dozvolio podređenima da ubiju četvoricu neidentifikovanih zarobljenih vojnika bivše Republike Srpske Krajine i zbog naredbe da se pale i ruše kuće lokalnog srpskog stanovništva, a glavni pretres je u toku.

Šolaja je bio optužen za ubistvo starije neidentifikovane žene. Na suđenju je njegov saborac Josip Mršić priznao da je on prvi ispalio metak iz pištolja u staricu jer mu je navodno uputila pogled "teške mržnje" i naveo da je potom Šolaja u nju ispalio nekoliko hitaca iz automata, što su potvrdila još dvojica njihovih saboraca.

Tužilaštvo je ubrzo protiv Mršića otvorilo istragu, ali kada se očekivalo spajanje postupka i donošenje jedinstvene presude, Pretresno vijeće Županijskog suda u Zagrebu, kojim je predsedavao sudija Ivan Turudić je u junu ove godine donelo presudu kojom je Šolaja oslobođen optužbe.

Ovakva presuda doneta je uz obrazloženje da "nije precizno utvrđeno vrijeme kada je zločin počinjen, niti je pronađeno oružje kojim je izvršeno ubistvo", naveo je "Veritas".

Sve to pokazuje da Hrvatska država nije spremna da se suoči sa tamnijom stranom prošlosti, izjavio je Tanjugu predsednik ove nevladine organizacije Savo Štrbac i ukazao da je to razlog što u srpskim selima "Medačkog džepa" od nekadašnjih 600, danas živi samo pet Srba.

Štrbac je podsetio da je tužilaštvo RSK 1993. godine podiglo optužnicu protiv 43 pripadnika hrvatskih snaga zbog zločina u selima Počitelj, Čitluk i Divoselo.

"Ako se izuzme 10 stranih plaćenika i još devet osumnjičenih, među kojima su preminuli i oni oslobođeni optužbi, za zločine u "Medačkom džepu" trebalo bi da bude procesuirano više od 20 osoba, kako neposrednih izvršilaca, tako i onih koji su po komandnoj liniji odgovorni za likvidacije srpskih civila i zarobljenika, naveo je predsednik "Veritasa".

(Tanjug)