Hronika | |||
Politika: Bogati Arapi i Izraelci glavni kupci otetih organa |
![]() |
![]() |
![]() |
ponedeljak, 27. decembar 2010. | |
Tužilaštvo za ratne zločine se u predmetu poziva na izveštaj o međunarodnoj trgovini organima koji je napravila grupa stručnjaka sa Univerziteta Kolumbija u Njujorku poznatija pod nazivom „Belađo tesk fors”. Ova grupa je u svom izveštaju iznela podatke da su bogati Arapi i Izraelci glavni kupci ljudskih organa koji potiču iz jugoistočne Evrope. Tužilaštvo se u predmetu poziva i na istraživanje koje je objavio „Amerikan kronikl”, a u kojem se kaže da se u Univerzitetskoj klinici u Jerusalimu samo tokom 2001. godine oporavljalo 60 pacijenata kojima je presađen bubreg od nepoznatog donora. U istom istraživanju navodi se da zbog toga „mnogi Izraelci putuju u istočnu Evropu u pratnji izraelskih doktora”. „Posetili su siromašnu Makedoniju, Bugarsku, Kosovo, SR Jugoslaviju da bi razgovarali sa lokalnim biznismenima i lekarima o osnivanju nekakvih klinika ”, navodi se u istraživanju. Kao dokaz za ovakve tvrdnje, srpsko tužilaštvo raspolaže podacima da je 15. novembra 2008. godine u Prištini uhapšen Izraelac Moše Harel koji se tereti da je pregovarao i organizovao ilegalnu transplantaciju organa. Harel je uhapšen u istrazi protiv grupe koja je u klinici „Medikus” u Prištini učestvovala u ilegalnoj transplantaciji bubrega. Kao glavni „mozgovi” trgovine organima tada su označeni upravo Moše Harel, ali i izraelski hirurg Zapi Šapira. Isti doktor Šapira je 1999. godine pojavio u Skoplju i tamošnjim lekarima nudio saradnju u presađivanju bubrega. Navodno je taj posao kasnije realizovao u Estoniji, Moldaviji i Turskoj zajedno sa turskim hirurgom Jusufom Ercinom Sonmezom koji je u bekstvu, jer je označen kao „glavni hirurg za ilegalno presađivanje bubrega” u Prištini. Među podacima o trgovini organima navodi se i jedan bankovni račun koji je u maju 2000. otvorio Ervin Ohri sa Kosova. On je tražio donora za transplantaciju bubrega u Milanu, pa je otvorio račun na ime Naime Ohri u albanskoj banci Kursimeve. Posebno poglavlje u predmetu srpskog tužilaštva zauzima slučaj „žuta kuća”. U njemu se nalazi izveštaj o forenzičkim ispitivanjima na ovoj lokaciji. Taj izveštaj je označen kao „ključni”, jer potvrđuje da su izvesna ispitivanja u „žutoj kući” obavljena uprkos negiranju albanskih vlasti i Unmika. U tom izveštaju, za koji tužilaštvo kaže da ga je nabavilo „neformalnim putem”, navodi se čitav niz medikamenata i oprema koji ukazuju na mogućnost da su se tu izvodili hirurški zahvati. Nađeno je ukupno sedam medikamenata i oprema interesantni za dalju istragu. Takođe, tu se nabrajaju i sve osobe koje se učestvovale u uviđaju kod „žute kuće”. Posebno važan u tom izveštaju jeste citat u kojem se iznosi podatak gde se sada nalaze dokazi za koje se zvanično tvrdi da ne postoje. Po izveštaju, dokazi su u forenzičkom centru u Orahovcu na Kosmetu. U kratkoj retrospektivi ovog slučaja Tužilaštvo za ratne zločine Srbije navodi da je „iz veoma pouzdanih izvora” došlo do saznanja da nedostaje više stranica u ovom izveštaju i da su dva imena izbrisana belilom. Dodatnom istragom utvrđeno je da je reč o dve osobe koje su na mestu događaja bile u svojstvu „istražitelja”, iako one suštinski to nisu. (Politika) |