Osojane: Završen prvi ,,Đedov sabor“ posvećen Mitropolitu Amfilohiju i 20. godišnjici povratka prognanih Srba na KiM; Mitropolit Joanikije: Naš Amfilohije bio je čovek Božije i vidovdanske svetlosti

Njegovo visokopreosveštenstvo izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i Njegovo preosveštenstvo Episkop raško-prizrenski i kosovsko-metohijski g. Teodosije, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva i molitveno učešće vjernog naroda, služili su danas, 7. avgusta, Svetu arhijerejsku liturgiju u Crkvi Svetog arhangela Gavrila u Osojanu kod Istoka, kojom je počeo treći dan ,,Đedovog sabora“ posvećenog blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju, kojim Srbi iz ovog metohijskog mjesta obilježavaju dvadesetu godišnjicu povratka svojim ognjištima.

U toku Svete službe Božije riječi dobrodošlice nasledniku Mitropolita Amfilohija, Visokopreosvećenom izabranom Mitropolitu Joanikiiju, uputio je Preosvećeni vladika Teodosije.

Vladika Teodosije je zahvalio Mitropolitu Joanikiju što je došao u Osojane da zajedno služe Svetu liturgiju na jubilarni dan, dvadeset godina od povratka mještana u ovo selo 2001. godine, i za svu ljubav prema našim svetinjama na Kosovu i Metohiji i našem napaćenom narodu koji istrajava u podvigu opstajanja na ovim svetim prostorima.

,,Hvala ti što si produžio božansko djelo našeg dragog Mitropolita blaženog spomena Amfilohija, koji je prije dvadeset godina ovdje služio Svetu liturgiju i ukrjepio ovaj narod Božiji na nemogući podvig obnove, povratka i vaskrsenja ovoga sela i života na ovim prostorima”, kazao je Preosvećeni vladika Teodosije blagodareći svima sabranima u osojanskom hramu, igumanima, monaštvu, monahinjama iz Pećke patrijaršije i vjernom narodu.

Riječima arhipastirske besjede obratio se i Visokopreosvećeni izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije koji je podsjetivši na riječi Gospod Isusa Hrista: Ja sam svjetlost svijetu, ko ide za Mnom neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života, rekao da nije dovoljno da imamo samo svjetlost Sunca koje daje Zemlji život, nego nam je potrebna još Božija svjetlost- Hristova svjetlost:

 “Jer iako imamo ovo Sunce koje nas grije, ako nemamo pravu vjeru mi smo još uvijek u tami. A prava istinita vjera je ta svjetlost Hristova koja prosvjećuje cio svijet i koja nam daje da vidimo kojim putem treba da idemo”, besjedio je izabrani Mitropolit Joanikije.

Mitropolit Joanikije: Amfilohije je vidio tajnu kosovskog vjekovnog raspeća, ali i njegov smisao, jer nas je Gospod svojim krstom osnažio da idemo za Njim svjedočeći Njegovu vjeru, golgotu, ali i Vaskrsenje. Vaše stradanje ovdje 1999. godine bila je narodna, ali i Hristova golgota, i raspeće narodno i Hristovo

On je kazao da je naš blaženopičivši Mitropolit Amfilohije bio je čovjek Božije i vodovdanske svjetlosti, što je i kazao svojim stihovima: Vidovdane moj očinji vide tobom vidim što drugi ne vide:

 “Mitropolit Amfilohije je vidio tajnu kosovskog vjekovnog raspeća, ali i njegov smisao, jer nas je Gospod svojim krstom osnažio da idemo za Njim svjedočeći Njegovu vjeru, golgotu, ali i Vaskrsenje. Vaše stradanje ovdje 1999. godine bila je narodna, ali i Hristova golgota, i raspeće narodno i Hristovo. Vaš povratak na svoja ognjišta, iako su bila porušena i sagorela, bio je početak Vaskrsenja. A ovaj jubilarni dan, poslije dvadeset godina, doživljavamo kao malo Vaskrsenje. Vaš povratak bio je veličanstven, nešto najljepše i najuzvišenije što se dogodilo poslije stradanja 1999. godine.”

Prisjetio se vladika Joanikije i dana kada je u Osojane dolazio sa blaženopičivšim Mitropolitom Amfilohijem, koji je u to vrijeme povratnicima, kako je kazao, mnogo pomogao, prije svega moralno, ali i na drugačiji način:

 “Bili ste u šatorima, gdje ste se smrzavali do duboko u jesen. Sve vam je to bilo slatko jer ste bili svoji na svome na naslednoj zemlji koju ste naslijedili od svojih predaka, ali i pored grobova vaših milih i dragih i ove Svetinje koju ste kasnije obnovili”, rekao je vladika, izražavajući blagodarnost svima koji su pomogli, posebno španskim oficirima i vojnicima koji su iskreno podržali povratak raseljenih i izbjeglih na svoja ognjišta.

Po njegovim riječima najveću snagu povratnicima je dalo to što su se pouzdali u Gospoda:

 “Imali ste slogu i znali ste šta činite, gdje se vraćate i koji je smisao tog povratka. Zato je dostojno što obilježavate ovaj divni jubilej. Poslije 20 godina, hvala Bogu, ovdje imate jaku zajednicu, školu i bolnicu, i sveštenika, i svoju crkvu… I ovo je velika nada za naš opstanak na KiM”, rekao je izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski, ističući da osojanska zajednica mnogo znači za cio srpski narod, koji zajedno sa njima proživljava njihovu muku i patnju, i brine se i o svetinjama i o narodu na KiM, koji čuva svoje ognjište, vjeru i svetinje.

Dalje je kazao da je jedan od onih koji je nosio kosovsko raspeće i stradanje na svome srcu bio naš Đedo koji je ostao u duši svoga naroda i na neki način još je prisutniji od kada je otišao. Pamte se njegove riječi, a njegovo djelo sve više svijetli.

 “Vašim povratkom napravili ste djelo koje je za pamćenje, za istoriju, za poeziju i zato ga treba obilježavati. Nije vam bilo lako, bilo je potresno. Ali i kada ste se vratili, iako niste imali krova nad glavom, vi ste pjevali i bili radosni. I da ostanete u toj i takvoj radosti, ako Bog da. Vaša zajednica živi punim životom i možete biti primjer drugima. Vaš povratak nije bio bez smisla i značaja jer vidimo da se cio naš narod polako vraća KiM”, kazao ja izabrani Mitropolit, poručivši da smo mi narod Vidovdana i KiM ma gdje god živjeli.

Poželjevši povratnicima da njihov povratak bude blagosloven i da uspiju u svemu, vladika je kazao da su oni slobodni ljudi, slobodne savjesti i misli, jer su svoji na svome, i čuvaju ono što je njihovo, poštujući druge.

 “I Bog će vam dati jer ste se vratili čistoga srca i velike ljubavi. Nek vas Bog blagoslovi i obdari svakim dobrom. Nek Bog blagoslovi KiM i svetinje. I neka Bog da našem vladici Teodosiju snage da nosi krst svoj idući pred vama i zajedno sa vama, kao i cijelom monaštvu i sveštenstvu”, rekao je vladika, dodavši da njihova služba nije laka, ali je značajna, jer preko njih svi zajedno su sa Gospodom.

 “Imate Svetu službu, molitvu, Božiji blagoslov. Dokle god poju svetinje na Kosovu i Metohiji, a pojaće do skončanija svijeta i vijeka, ako Bog da, mi Kosovo i Metohiju nećemo doživljavati kao izgubljeno nego kao svoje. Time što je raspeto i što strada samo je više i dublje naše“, poručio je Njegovo visokopreosveštenstvo izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, zaključivši da ne želimo sukobe sa komšijama već da jedni druge uvažavamo i poštujemo.

Nakon Svete liturgije, na kojoj su pojali svršeni bogoslovi Prizrenske bogoslovije, na početku kulturno-umjetničkog programa sabrane je blagoslovio Preosvećeni vladika Teodosije koji se sjetio prve Liturgije koju je ovdje služio blaženopočivši Mitropolit sa igumanijom Pećke patrijašije, vladikom Teodosijem i mještanima sela Osojane koji su se posle dvije godine vratili na svoja ognjišta.

Vladika Teodosije: Iako nije sa nama, mi osjećamo molitve našeg Mitropolita Amfilohija i njegovu ljubav za naše svetinje. Neka ovaj današnji sabor bude početak našeg saborovanja u spomen Mitropolita i obilježavanje povratka u Osojane

 “Liturgija je sjećanje, pamćenje, naš prinos Gospodu i sjećanje na Njegovu žrtvu za sve nas. Sjećamo se tog avgusta 2001. godine kada smo se svi skupili ispred škole u Osojanu, raščistivši prvo staklo i šut od spaljene škole kako bi mogli da služimo Svetu liturgiju. Ta Sveta služba Božija koju je služio naš dobri Mitropolit Amfilohije i njegove i riječi su bile temelj održivog povratka ljudi u Osojane. Njegove riječi su bile riječi nade i ohrabrenja, unijele su duh nade i svježine u ono što je bilo zapustjelo i osiromašilo, tako da za dvije godine nismo mogli prepoznati ovu zemlju i ovo mjesto. Sveta liturgija prije davadeset godina i riječi Mitropolita Amfilohija na ovom mjestu bile su nada života i opstanka povratnika na ovim prostorima. Ljudi su bili pomalo uplašeni i sve vrijeme se smjenjivala radost zbog povratka i tuga zbog okolnosti u kojima su se našli prilikom povratka. Iako nije sa nama, mi osjećamo molitve našeg Mitropolita Amfilohija i njegovu ljubav za naše svetinje. Neka ovaj današnji sabor bude početak našeg saborovanja u spomen Mitropolita i obilježavanje povratka u Osojane što nas obavezuje da istrajemo na krsnom putu koji se završava Vaskrsenjem“, kazao je Episkop raško-prizrenski i kosovsko-metohijski g. Teodosije.

Okupljene je riječima dobrodošlice pozdravio i predsjednik opštine Istok g. Mališa Đurić.

 “I danas se metohijski narod pita čime je zaslužio sudbinu stradalnika i raseljenih povratnika. Kroz Svetosavlje sebe činimo odlučnijima i hrabrijima gdje će brat biti brat. Te 2001. godine povratak Srba u Osojane bio je velika medijska vijest i pitanje ima li života u paklu. Ni danas ne blijede slike prizora zapaljenog i opustošenog Osojana. I dok se povratnicima srce ledilo, a razum postavljao mnoštvo pitanja bez rešenja, pojavio se Mitropolit Amfilohije.

Na otvorenom polju, pored porušene Crkve Svetog arhangela gdje je nebo bio jedini krov, okrenut prema istoku, sa krstom u ruci visoko podignutim u vazduh, Mitropolit tada poče molitvu a narod prihvati otvorena srca. Mitropolit je za ovaj narod bio prvi sveštenik, ispovjednik, prvi učitelj, prvi ljekar, zaštitnik, prvi hljebonosac. Njegova ljubav, mudrost, hrabrost i pronicljivost  je otopila led u našim srcim, zaliječila rane, dala nam hrabrost i nadu, razagnala mržnji kao sudbinu, probudivši Božansku ljubav radi pobjede nad zlom. Poput proroka, Mitropolit Amfilohije nam je ostavio zavjet da budemo u strahu Božijem, jer tako možemo pobijediti zlo“, kazao je g. Mališa Đurić citirajući riječi samog Mitropolita Amfilohija da je Kosovo naša zenica, naše srce, srce našega srca, naš sveti grad Jerusalim i da se njega, kao svoje duše, nikada nećemo odreći.

Predsjednik opštine Istok je predložio da se pokrene inicijativa da jedna od ustanova u Osojanu ponese ime Mitropolita Amfilohija na ponos svom srpskom rodu.

U ime žrtava ovog kraja okupljenima se obratila Nataša Šćepanović, predsjednica Udruženja kosmetskih stradalnika.Ona je kazala se danas sjećamo onih koji su postradali jer su voljeli svoju zemlju i svoj kućni prag.

 “Naša je obaveza da ih ne zaboravimo, da se izborimo da se dozna sve o njihovim sudbinama i da dočekamo da se kazne oni koji su počinili surove zločine. Da naše stradanje bude trajna povijest i opomena da se nikome i nikada ne dogode ovakvi zločini. Čuvaćemo uspomenu na naše mučenike“, poručila je Nataša Šćepanović.

Saborovanje je počelo starosrpskim izvorima Kosova i Metohije, a uz strune gusala zapjevao je jedan od guslara koji je decenijama pratio Mitropolita Amfilohija, Rajo Vojinović, urednik časopisa ,,Svetigora“. Nastup KUD ,,Kopaonik“, koje je izvelo program „Starosrpski izvori“, bio je obilježen izvođenjem pjesama na stihove blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija.

Sabranje je završeno trpezom ljubavi čiji domaćin je i ove godine bila Opština Istok.

******

 “Đedov sabor” počeo je 5. avgusta, projekcijom dokumentarnog filma o povratku Srba u Osojane “Svitanje u Istoku”, autora Vladimira Šušaka, koji sadrži i govor

Mitropolita Amfilohija Srbima povratnicima, kao i filma ” Dostojan” koji govori o životu, djelu, i misiji Mitropolita Amfilohija.

Drugog dana sabora održano je književno veče i promocija međunarodnog zbornika radova “Vera i misao u vrtlogu vremena”. O zborniku, koji je posvećen Mitropolitu Amfilohiju i Episkopu Atanasiju,  govorio je jedan od priređivača Mikonja Knežević. Veče su stihovima uljepšali pjesnici: Novica Sovrlić, predsjednik Književnog društva Kosova i Metohije, Nenad Jero Radenković i Ranko Đinović, kao i guslar Rajo Vojinović iz Podgorice.

Eparhija raško-prizrenska, opština Istok i Dom kulture Gračanica ustanovili su ovu trodnevnu manifestaciju u znak sjećanja na blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, jer je on svojim angažovanjem i ljubavlju prema Metohiji bio jedan od ključnih inicijatora povratka i opstanka Srba.

Osojane predstavlja jedan od retkih primjera uspješnog povratka Srba u Metohiju. U Osojansku dolinu se od 2001. godine vratilo oko 350 Srba, a u ovom selu danas živi i oko osamdesetoro djece.

(mitropolija.com)