Mitropolit Amfilohije: Umjesto da se naša Skupština bavi suštinskim problemima društva u Crnoj Gori, ona se bavi poništavanjem odluka od prije 100 godina i povampiruje bratoubilaštvo iz 1919, 1941. i 1945. godine

Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije služio je danas, 2. decembra sa sveštenstvom Svetu liturgiju u manastiru Donji Brčeli u Crmnici i osveštao novi manastirski konak.

U čin igumana Mitropolit je proizveo oca Nikona poželivši mu da nastavi djelo divnih i velikih nastojatelja ove svete lavre Svetog oca Nikolaja:

„Da njome obnavljaš dušu i tijelo svoje, da se trudiš da obnavljaš ne samo njene zidine i zgrade, nego i duše onih koji se sabiraju u ovoj svetinji kao što se to događalo kroz vjekove. Pradrevna je ova svetinja i ono sjeme Božje koje je ovdje posijano rukom drevnih čisti Božjih duša urađa plodovima i uvijek iznova obnavlja i nas i one koji ovdje žive.“

Podsjetio je vladika da je ova svetinja igrala veliku ulogu u istoriji Crmnice i da samo Gospod zna koliko je njih koji su se ovdje spasavali prosvećivani svjetlošću istine Božije. U njoj su boravili i mitropoliti crnogorski, kao i značajni vladar Šćepan Mali koji je ovdje mučenički postradao.

Upućujući oca Nikona da čuva svetinju, sabira bratiju i narod, Mitropolit ga je posavjetovao da ih upućuje svojim riječima i dijelima na život hrišćanski, na ono što je danas najvažnije i za nas i za čitavi svijet, jer su hrišćani na ovoj zemlji jedini koji su sjeme vječnoga života.

Danas je Hristovoj zajednici pribrojana i beba Iskra, a Mitropolit je krštavajući je podsjetio da je rođenje od oca i majke prirodno, zemaljsko rođenja, ali rođenja Duhom Božjim i vodom je rođenje u Svetoj tajni krštenja – primanje kvasca vječnoga i neprolaznog života i dostojanstva, čiji su svjedoci upravo hrišćani.

U arhipastirskoj besjedi vladika Amfilohije je podsjetio da je uoči Hristovog rođenja, kalendar pun imena svetih proroka koji su Ga svjedočili prije Njegovog rođenja. Među njima je i Sv. prorok Avdija koga danas proslavljamo. Svaki dan je vezan za nekoga sveca Božjega, za dane i ličnosti koje su bile živi svjedoci živoga Boga i Njegovog prisustva u ljudskom životu i istoriji, a živi svjedok Božji jeste i ova svetinja Svetog oca Nikolaja u Crmnici, kao i sam Sveti Nikolaj:

„Slavimo svete Božje ljude, a ne klanjamo se ljudima. Mi poštujemo ljude, ali slavimo silu Božiju koja se projavila kroz svete Božje ljude. Sila Božija se projavljivala i projavljuje i u naše vrijeme.“

Izrazio je nadu da će danas ovdje krštena i miropomazana Iskra, biti Božija iskra bratopomirenja i povratka živome Bogu i Božijoj istini na način kako je to svjedočio prorok Avdija i mnogi prije  i poslije Hrista, kao što je to činio Sveti Nikolaj i Sveti Luka Vukmanović, najdivnije izdanak Crmnice, koji je mučenički postradao za vjeru pravu.

Visokopreosvećeni je pokazujući na ikonu Svetog Luke Vukmanovića, preporučio svima da pročitaju tomove njegovih spisa koji su objavljeni u vrijeme kada se pojavila nova ideologija, pa je on krenuo jednim a njegov brat, poznati komunista Svetozar Tempo, drugim putem.

„Tempo i Luka su čitali Dostojevskog. Tempo se opredjelio za Ivana Karamazova, bogoubicu koji se pretvara i u bratoubicu, a Luka za Aljošu,  divnoga monaha koji je služio Gospodu i ostao Mu vjeran. Ta dioba koja se dogodila u čestitoj porodici Vukmanovića, nažalost je dioba koja se ugradila u biće svih naših porodica u Crnoj Gori. Podijelili se, jedni su ostali vjerni živome Bogu, vječnom i neprolaznom ljudskom dostojanstvu, a drugi su se opredijelili za aktuelnu ideologiju.“

Govoreći o tom bratoubilaštvu i oceubilaštvu koje je zatrovalo mnoge duše, vladika je kazao da je ta lažna ideologija boljševička, kod nas titoistička, urodila strašnim plodovima: 60 miliona je palo na „srp i čekić“ radi te ideologije samo kod Sovjeta, a veliki je broj onih  koji su se međusobno ubijali i kod nas.

Naglasio je da Crnogorska skupština ponovo povampirije taj bratoubilački duh u Crnoj Gori, podiže spomenike Brozu koji je iz vlastoljublja podigao bratoubilački pokret u Crnoj Gori i šire.

„Umjesto da se naša Skupština bavi suštinskim problemima društva u Crnoj Gori, ona se bavi poništavanjem odluka od prije 100 godina. Povampiruje bratubilaštvo iz 1919,1941. i iz 1945. godine. Ono opako bezbožno sjeme, bogubilačko i bratoubilačko, ponovo počinje da truje ljudske duše, srca.“

Posebno je izrazio zabrinutost što se u škole umjesto etike, izvorne hrišćanske, po kojoj je živio naš narod vjekovima, uvodi nemoral, kroz novi predmet u osnovnim školama „Zdravi stilovi života“:

„Po tim zdravim stilovima života, djeca se truju od malih nogu sa najopakijim i najotrovnijim ugrožavanjem ljudskoga života, sa sodomijom. Zbog toga grijeha ljudske slabosti i grijeha demonskoga, Bog je Sodomu i Gomoru pretvorio u Mrtvo more u kojem nema života. Ti koji propovjedaju lažni moral i lažna ljudska prava, htjeli bi da u to pretvore materinsku utrobu, koja je radionica života a ne smrti.“

Visokopreosvećeni je kazao da nikada ljudsko vječno dostojanstvo nije bilo toliko ugroženo kao danas kada su ponovo počeli da proglašavaju za božanstva ono što je ništavno, prolazno i da se ponovo vraćaju bezbožnim, nečovječnim metodama i na njima grade budućnost naroda i čovječanstva. Naglasio je da su sveti proroci, apostoli, mučenici, svjedoci i nosioci vječnoga Božanskoga dostojanstva. To je i razlog što proslavljamo njih i njihova imena, a time ustvari proslavljamo živoga Boga i klanjamo se samo Bogu, prizivajući sve ljude da postanu članovi svete vječne zajednice – Crkve Božije.

„Crkva Hristova silom Božijom pobjeđuje smrt. I to je suština Crkve – pobjeda smrti, pobjeda prolaznosti i svega onoga što rađa u ljudskoj prirodi ništavilo, a to je upravo grijeh. Zato proslavljajući svete Božja ljude, mi proslavljamo vječno, neprolazno ljudsko dostojanstvo, proslavljamo Boga koji je ljubav i čovjeka koji je ikona Božja. Poštujemo čovjeka kao vječno i neprolazno biće koje se rađa na zemlji za vječni i neprolazni život i to je taj dar koji čovjek zadobija u tajni krštenja i u tajni Crkve – tijelu Hrista Boga našega“, zaključio je u besjedi  Arhiepiskop Amfilohije.

Mitropolit Amfilohije je održao pomen Šćepanu Malom i Sveštenomučeniku Luki Vukmanoviću i tom prilikom podijelio sa prisutnima sjećanje na dan kada je od Svetozara, Tempa Vukmanovića tražio dozvolu da štampa knjige njegovog brata Luke:

„Naravno, dao je sve knjige. Zapamtio sam nešto što me dirnulo. Tempo je rekao za Luku: Bolji je bio i pametniji od mene! Kada sam ga pitao da li je tačno da je rekao majci kad ga je pitala šta je sa Lukom da ga to nikad više ne pita, Tempo je odgovorio potvrdno“, ispričao je Mitropolit i posvjedočio vidno potrešen, da mu je Tempo kazao da je nakon toga izašao iz kuće i ridao kao malo dijete.

„To je naša priča, priča o nama. Bog da prosti i Svetozara i Luku i Šćepana kneza.“

Vladika je danas osveštao manastirski konak i blagoslovio svu djecu koja su u toj školi učila, sve priložnike i dobrootvore koji su pomogli da se obnovi škola crmnička i postane manastirski konak kao što je prvobitno bio. Podsjetio je da su u vrijeme Petrovića i kralja Nikole sve škole radile pri manastirima.

„Međutim poslije rata škola se odmetnula i krenula neki svojim putem, odnosno oni koji su ih vodili. Mnoge školske zgrade danas su postale prazne bez djece. Blagodareći obnovi koju je započeo naš otac Grigorije, kome smo petogodišnji pomen održali, blagodareći ocu Nikonu i bratiji zajedno sa vama Crmničanima ova zgrada je obnovljena.“

Za pomoć i obnovu Manastira Svetog Nikole u Donjim Brčelima, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije je uručio arhipastriske pohvalnice Udruženju Crmničana „13 jul“, Ranku Asanoviću iz Podgorice, Maksimu Rončeviću iz Podgorice, Zorici Dabanović iz Bara i Mirku Bojoviću iz Podgorice, Milivoju B. Vukmanoviću iz Virpazara, Nebojši Boljeviću iz Londona i prvim đacima ove obnovljene škole.

(svetigora.com)