Hronika | |||
Hose Pablo Barajbar: Dokumenti o trgovini organima iz 2003. su UNMIK-ovi |
![]() |
![]() |
![]() |
subota, 19. februar 2011. | |
Mediji su nedavno objavili da su imali uvid u poverljivi dokument, koji ukazuje da je Haški tribunal 2003. godine dobio izveštaj o trgovini ljudskim organima na Kosovu i u Albaniji. Prema ovim izveštajima, dokument koji nosi datum 30. oktobar 2003. poslat je faksom tadašnjem šefu istrage Haškog tribunala Patriku Lopezu Teresu, a poslao ga je tadašnji šef misije tog suda u Prištini i Skoplju Emon Smit. Svinen je, međutim, za Radio Slobodna Evropa rekao da su očigledno u pitanju poverljiva dokumenta, ali da, osim memoranduma faksa, podaci koje ona sadrže ne potiču iz Tribunala. „Mi nismo autori tih dokumenata, već su oni nama poslati. Materijal je do nas stigao iz drugog izvora. Zato ne mogu da komentarišem sadržaj dokumenata, ali mogu da potvrdim da su već u to vreme postojali iskazi o trgovini organima”, rekao je Svinen za Radio Slobodna Evropa. Svinen je kazao i da je uloga haškog tužilaštva već tada bila veoma ograničena i da je postojao problem jurisdikcije. „Uprkos tome mi smo te navode ispitivali jer smo hteli da ustanovimo da li postoji veza između njih i istrage u slučajevima Limaja i Haradinaja. Pravno gledano, međutim, dokazi su bili nedovoljni, pa se nisu mogli dovesti u vezu sa tim istragama”, rekao je Svinen. Svinen je dodao i da je Tribunal imao „detaljno opisane činjenice, ali da se dokazi nisu mogli izvesti bez imena svedoka, kao i zbog toga što je krajem 2004. Savet bezbednosti UN naložio tom sudu da okonča sve istrage. Barajbar: Dokumenti iz 2003. o trgovini organima su Unmikovi Poverljivi dokumenti iz 2003. godine koji su procureli u medije, a u kojima se nalaze novi navodi svedoka o trgovini ljudskim organima na Kosovu i u Albaniji, predstavljaju autentične dokumente Unmika, izjavio je bivši šef Unmikove kancelarije za nestale osobe i forenziku Hoze Pablo Barajbar. „Ti objavljeni dokumenti su dokumenti Unmika koje smo mi, naravno, predali Haškom tribunalu. Vidim u njima imena (bez prezimena) nekih žrtava i sećam se nekih od tih imena. Te dokumente sam dobio između 2002. i 2003. godine - uglavnom 2002. - a već 2003. smo radili na tome da uključimo i druge aktere u planove da uđemo u Albaniju”, rekao je za Radio Slobodna Evropa Barajbar, šef Unmikove kancelarije od 2002. do 2007. godine. „Ovi dokumenti su poslati Haškom tribunalu upravo u vreme koje je označeno na objavljenom faks memorandumu. Nadali smo se i tražili da Tribunal interveniše i pomogne s obzirom na to da mi nismo imali jurisdikciju da istražujemo u Albaniji. Trebao nam je neki akter sa jačim mišićima”, kazao je on. S druge strane, bivši tužilac Haškog tribunala DŽefri Najs kazao je da materijal pronađen u „žutoj kući” u Albaniji, koji je kasnije po instrukcijama Tribunala uništen, nije mogao da posluži kao odlučujući dokazni materijal za otvaranje istrage. „Naravno, jedna je stvar uništiti, odnosno degradirati prazne bočice lekova i drugi materijal pronađen u 'žutoj kući', koji po oceni istražitelja nisu mogli predstavljati dovoljne dokaze, ali dobiti, a onda izgubiti, uništiti ili preći preko navoda svedoka koji upućuju na tako ozbiljne zločine - bilo bi nešto mnogo ozbiljnije”, istakao je Najs. Specijalni savetnik glavnog tužioca Tribunala Frederik Svinen juče je izjavio istom radiju da istražitelji u Hagu nisu autori poverljivog dokumenta u kome se, kako su objavili pojedini domaći i strani mediji, tvrdi da je sud još 2003. godine bio obavešten o trgovini ljudskim organima na Kosovu i u Albaniji, ističući, međutim, da su već u to vreme postojali iskazi o trgovini organima. Na pitanje zašto Tužilaštvo nije temeljnije istraživalo navode o zločinima počinjenim tokom 1999. i zašto se o prikupljenim iskazima svedoka ćutalo pet godina, do pojave memoara bivšeg tužioca u Hagu Karle del Ponte, Svinen je odgovorio da je uloga ovog suda već tada bila veoma ograničena i da je postojao problem jurisdikcije. „Uprkos tome, mi smo te navode ispitivali, jer smo hteli da ustanovimo da li postoji veza između njih i istrage u slučajevima Limaja i Haradinaja. Pravno gledano, međutim, dokazi su bili nedovoljni, pa se nisu mogli dovesti u vezu sa tim istragama”, rekao je Svinen. Pn je dodao da je Tribunal imao detaljno opisane činjenice, ali da se dokazi nisu mogli izvesti bez imena svedoka, kao i zbog toga što je krajem 2004. Savet bezbednosti UN naložio tom sudu da okonča sve istrage. (Tanjug) |