Hronika | |||
DŽozef Vud: Misija u Avganistanu ne može da se završi za 18 meseci |
![]() |
![]() |
![]() |
petak, 25. decembar 2009. | |
„Da li će vremenski rok za povlačenje američkih snaga iz Avganistana biti presudan faktor u formulisanju dalje američke strategije prema tom regionu?“ Branko Mikašinović postavio je to pitanje saradniku nemačkog Maršalovog fonda u Sjedinjenim Državama, DŽozefu Vudu. Vud: “Pre svega, niko nema bilo kakvih iluzija da se avganistanska misija može završiti za 18 meseci. Predsednik se nada da će stvoriti dovoljno bezbednu situaciju u toj zemlji da bi otpočeo održiv prenos vlasti na avganistanske institucije. Za to će biti potrebni - prvo, vojni uspesi, koji bi ulili poverenje stanovništvu da postoji budućnost bez talibana, i – drugo, političke reforme. Međutim, krajnji rok za povlačenje američkih snaga imaće dvostruki – i pozitivan i negativan uticaj. Pozitivan aspekt je u tome što se svima, uključujući neprijateljima, stavlja do znanja da administracija namerava da ozbiljno i odlučno deluje po tom pitanju; da to nije beskrajan konflikt i da sama avganistanska vlada mora da shvati hitnost i ozbiljnost situacije. Na unutrašnjem planu, taj potez stavlja do znanja Obaminoj političkoj bazi, čiji se mnogi članovi protive ratu u Avganistanu, da to neće biti rat sličan vijetnamskom i otegnuti se beskonačno. Na spoljnom planu, saveznicima stavlja do znanja da će Amerikanci privesti taj konflikt kraju. Međutim, taliban bi takođe mogao da shvati da SAD neće tolerisati neograničene ljudske i finansijske žrtve i da će, ako pokaže dovoljno strpljenja - vreme i uspeh biti na njegovoj strani. Dakle, narednih 18 meseci mogli bi da donesu krupne odluke.” Glas Amerike: Neki analitičari tvrde da su problemi u Avganistanu delom posledica situacije u Pakistanu? Vud: “Za mene je teško da razdvojim situaciju u Avganistanu i Pakistanu. U severnom pograničnom delu Pakistana ne postoji državna uprava ili vladavina zakona i zbog takvih okolnosti dotični regioni u obe zemlje imaju dosta sličnosti, naime - avganistanska i pakistanska vlada nemaju punu kontrolu nad njima. Međutim, pošto su problemi Avganistana i njegova istorija različiti od onih u Pakistanu, SAD moraju da definišu jedan program za Avganistan, a drugi za Pakistan, ali da istovremeno uoče da na obe strane granice postoje ljudi koji bi želeli da mi uspemo, ali i drugi koji priželjkuju naš poraz.” Glas Amerike: Da li će američka javnost tolerisati dug vojni angažman u Avganistanu i ako ne, kakvu strategiju očekujete od predsednika Obame? Vud: “Od kraja drugog svetskog rata, američki narod je pokazao da je spreman za dugoročne vojne angažmane, što se vidi na primerima Koreje, kao i Evrope. Ono što Amerikanci neće tolerisati je osećaj da se ne postiže uspeh, a gube se ljudi i sredstva. Amerikanci će shvatiti potrebu dugoročnog angažovanja u Avganistanu, kao žarištu međunarodnog terorizma, ali će administracija morati da pokaže da su njena nastojanja svrsishodna i da daju rezultate." (Glas Amerike) |