Đorđe Vukadinović: Bojkot lokalnih izbora u Crnoj Gori ne znači mnogo

Podgorica – Politički analitičar Đorđe Vukadinović je ocjenio da je bojkot izbora krajnje političko rješenje, objašnjavajući da je takav politički korak opravdan samo ako predstavlja uvod u širu koordinisanu akciju za destabilizaciju režima. Napominjući da je iz Beograda teško suditi o tome da li ignorisanje lokalnih izbora u Mojkovcu, Cetinju i Kotoru ima smisla, Vukadinović je kazao da je za uspješan bojkot potrebno obezbjediti kritičnu masu i pokrenuti građane da protestuju i ugroze režim i dodao da nije siguran da li takva kritična masa postoji u ovom trenutku u Crnoj Gori.

"Ako opozicija razmišlja ili najavljuje bojkot lokalnih izbora onda je to, čini mi se, više posljedica toga što naprosto nemaju puno boljih opcija. Dakle, ukoliko nije dio neke šire koordinisane akcije, bojkot pojedinih izbora, pogotovo lokalnih, gotovo da ništa ne znači i ne pomaže", ocjenio je urednik časopisa "Nova srpska politička misao".

Prije nego se odluče na tako riskantan politički potez, tvrdi Vukadinović, opozicija mora biti sigurna da pojedinačno ili udruženo nema velikih šansi da pobijedi na izborima. On kaže da se u tom slučaju bojkotom održava politička tenzija i podiže napetost.

"To ima smisla samo ako raspolažu adekvatnom snagom, političkom, medijskom i, na kraju krajeva, finansijskom logistikom. Ne mogu sa sigurnošću govoriti da crnogorska opozicija pojedinačno ili u cjelini u ovom trenutku raspolaže takvom logistikom. Bez nje taj bojkot nema mnogo smisla", smatra on.

Iako crnogorski opozicioni prvaci upozoravaju da umjesto sa vladajućim partijama na izborima vode trku protiv kriminalnih krugova, Vukadinović tvrdi da povod za pokretanje širokog bojkota ne mora biti krupan. On upozorava da, u slučaju širokog bojkota, opozicija mora imati viziju kako da kanališe narodno nezadovoljstvo i otvori perspektivu za smijenu režima. On je pojasnio da bi u odsustvu takve perspektive odluka o neučestvovanju na izborima delovala kao očajnički potez.

"Ono što jeste dilema i što je meni malo sumnjivo je da postoji snaga koju bi tu kapislu mogla pretvoriti u ozbiljnu političku detonaciju. Ovako se čini da su vjerovatno veće šanse da to bude još jedan politički ćorak", kazao je Vukadinović.

Podsjećajući da je i srbijanska opozicija nekoliko puta bezuspješno pokušavala da ujedinjenjem i bojkotom stane na kraj Miloševićevom režimu, Vukadinović smatra da je stvaranje ujedinjenog opozicionog političkog bloka jedan od preduslova za smjenu autoritarnih režima. Ističući da opoziciono jedinstvo najčešće propada zbog stranačkih interesa i liderskih sujeta, Vukadinović je ocjenio da su svi dosadašnji pregovori crnogorskih opozicionara uglavnom potvrđivali to pravilo. On smatra da bi jedino neposredna egzistencijalna ugroženost opozicionih političara mogla ubrzati ujedinjenje, podsjećajući na primjer ujedinjenja stranaka u Srbiji nakon što su nekim od opozicionih lidera 1999. bili ugroženi i životi.

"Onda sve politikanske zađevice i kalkulacije padaju u vodu i to je jedan od faktora koji može dovesti do uspješnog ujedinjenja opozicije i, eventualno, smene vlasti. Odavde teško mogu presuditi da li je takva situacija nastala, ili je bar na pomolu u Crnoj Gori", smatra Vukadinović.

On podsjeća da je u konačnoj odluci srbijanskih opozicionara da formiraju DOS i sruše Miloševića značajnu ulogu imala logistika iz Brisela i Vašingtona. Vukadinović je pojasnio da je međunarodna zajednica najpre donijela odluku da pusti Miloševića niz vodu, pa tek onda počela aktivno da radi na ujedinjenju opozicije. Vukadinović tvrdi da crnogorski premijer, za sada, u međunarodnoj zajednici još uvek ima uticajne saveznike.

"Siguran sam da je jedan dio međunarodne zajednice nezadovoljan Đukanovićevom politikom, ali sam siguran da još uvijek neki uticajni centri smatraju da je on u ovom trenutku, ako ne najbolje onda najmanje loše rješenje za Crnu Goru. Upravo se posljednjih mjeseci najavljuje intenziviranje rada na priključenju Crne Gore NATO strukturama i mislim da je to pomalo neka vrsta trgovine crnogorskog premijera i SAD. Dok g. Đukanović na tom ključnom međunarodnom i bezbjednosnom planu isporučuje ono što zapad i SAD žele mislim da će ga oni tolerisati. Pitanje je šta će biti posle", smatra on.

Podsjećajući na odluku koalicije Zajedno da 1997. godine bojkotuju parlamentarne izbore, Vukadinović objašnjava da je to jedan od rijetkih slučajeva kada je bojkot urodio plodom.   

Veći dio stranaka iz koalicije Zajedno odbio je da izađe na izbore održane u septembru 1997. godine. Dok su DS, GSS i DSS bojkotovali izbore, SPO je sa SPS-om i radikalima uspio da uđe u "ratnu Vladu". Vukadinović kaže da se taj bojkot isplatio, ali tek nakon bombardovanja i odluke međunarodne zajednice da Miloševića sruši.

"Tim bojkotom je zapravo režim bio delegimisan. Ali ja mislim da se na kraju pokazalo da je to zaoštravanje sa Slobodanom Miloševićem donijelo uspjeh opoziciji više kao posljedica promjene stava zapada, Brisela i Vašingtona prema Miloševiću nego što je to bila posljedica odluke da bojkotuju", podsjetio je on

(Vijesti)