Odgovor na “Apel” Artemijevih i Simeonovih pravnika

Grupa od 12 pravnika (među njima je polovina prepoznatljivih "drvenih advokata" raščinjenog Simeona Vilovskog i smenjenog Vladike Artemija) izdala je 24. maja 2010.g. svoj "Apel za odbranu pravnog poretka SPC" (odmah objavljen na poznatim anticrkvenim sajtovima), u kojem naknadno pametuju o stvarima o kojima nisu dobro obavešteni i u koje očigledno nisu dobro(namerno) upućeni.

Gospoda pravnici čitaju lekciju SA Saboru, kao da je pred njima grupa neodgovornih i zlonamernih ljudi u Crkvi, koji, eto, "ozbiljno ugrožavaju pravni poredak SPC", gazeći time "svojeručno napisanu i javno položenu zakletvu... da će čuvati svete kanone i da neće preduzimati radnje koje se protive kanonskom poretku Crkve". Zatim gg. pravnici, braneći penzionisanog Ep. Artemija, dociraju SASaboru da krši Ustav SPC (posebno čl.111, koji međutim nije predvideo slučaj kao Artemijev, a Sv. Kanoni jesu), pa tvrde da "protiv njega - Artemija - i nije vođen crkvenosudski postupak", te da je "odluka doneta preglasavanjem" itd. , što sve, po njima, "podseća na srednjovekovi rimokatolički krivični postupak"! Na kraju, ova gospoda "visoke pravne svesti" traže od Sv. Sabora da se održi "vanredno zasedanje Sabora" i "ponište Odluke" Sinoda i Sabora, a vladici Artemiju, "prvoj žrtvi ovakvog besporetka", omogući pokretanje "kanonski valjanog crkvenosudskog postupka", itd.

Osim nekih "sitnica" (kao što su: od Patrijarha Pavla naovamo ne postoji antievanđelska "episkopska zakletva"; pa: sadašnji Ustav SPC ima bar stotinak amandmana, i već niz godina je pod kanonskom proverom njegovih neodrživih sa gledišta Kanonskog Predanja Crkve stavova i članova; pa: "crkvenosudski postupak" u SPC ne obuhvata Episkopa, te je Ep. Artemiju suđeno po Kanonima, koje je on itekako kršio i prekršio, za što mu je sledilo neizbežno svrgnuće), ima i nekoliko krupnica koje previđa ovaj, pravno možda, ali ne i kanonski sročeni Apel. Njegovi sastavljači, neki očigledno svesno, a neki verovatno nesvesno, van konteksta su stvarnih događanja u našoj Crkvi oko Vladike Artemija i njegovog višegodišnjeg ponašanja prema Patrijarhu, Sv. Sinodu i Sv. Saboru, pa i prema poverenoj mu Episkopskoj Eparhiji, tj. narodu Božjem (a ne samo monaštvu) na Kosovu i Metohiji. Konkretno, da je Ep. Artemije izvršio jasne i nedvosmislene Saborske odluke iz maja 2006.g., koje je on, od jeseni 2006.g. pa nadalje, izigrao i nastavio da izigrava tokom bolesti Patrijarha Pavla, ne bi sada ni došlo do ovoga, što se od februara do maja ove godine događalo između njega i Sinoda, i na kraju i tokom SASabora. Ono, međutim, što nameće ovaj Apel, kao i drugi njemu slični navodi tekstova, prvenstveno tvrdnja samog Vladike Artemija da se "osuđuje bez suda i bez dokaza" jeste obaveza i potreba objavljivanja i dostavljanja javnosti Sinodskog teksta "o kanonskoj odgovornosti" Episkopa Artemija na osnovu koje je Sabor sudski doneo odluku o Artemijevom razrešenju dužnosti Eparhijskog Arhijereja. Tekst nije davan u javnosti upravo iz obzira prema Vladici Artemiju i dosadašnjem njegovom Episkopskom služenju. (Da li će Sinod objaviti 15 velikih fascikli dokumentacije sa Sabora o Artemiju, to je drugo pitanje).

Da ne dužimo, Vladika Artemije je itekako kanonski od Sinoda smenjen, i na Saboru krajnje snishodećom crkvenokanonskom ikonomijom penzionisan. Glasanje je bilo samo zbog insistiranja nekolicine "pristalica" njime stvorenog besporetka, i tim zahtevanim od nekolicine glasanjem se odlučivalo: o suđenju, koje bi zasigurno dovelo do Artemijevog raščinjenja, ili o umirovljenju - a ovo poslednje je odlučeno (ne "nadglasavanjem", nego velikom većinom, a za neznatnu manjinu važi Kanon 6. Nikejskog Sabora) iz crkveno-pastirskih razloga: da ne budu savesti slabih šibane i još više raslabljene, i da zluradosnicima ne bude data "hrana za gorivo zlobi", kako kažu Sv. Oci. Sveti Sabor je imao u srcu i umu brigu o celoj Crkvi, i posebno o živoj Crkvu na mučeničkom, raspetovaskrsnom Kosovu i Metohiji, koje se ovo sve najviše i tiče i dotiče. Ako još imamo svesti i savesti o Crkvi Hrista Spasitelja svih ljudi.

Ako to brat Artemije ne shvata, a po intervjuima koje daje u stilu megalomanijske "crkvenopravničke odbrane" sopstvene nepogrešivosti ("osuđen sam bez suda i bez dokaza"; "sude mi po šerijatskom zakonu"!), očigledno je da ne shvata, i to ne samo za sebe, nego i za najbliže mu saradnike (jednog su već ranije on i Vilovski strpali u zatvor, drugog su proterali iz Eparhije, a sada je sam Vilovski uhapšen kao lopov begunac, a u zatvoru je i kum mu, pljačkaš kosovskometohijske sirotinje P. Subotički), - onda je tu po sredi nešto drugo. Bojati se dublje, i ljudski i hrišćanski tragičnije.

26. maj 2010.g.

+Ep. Atanasije, umirovljeni Hercegovački