Bosanci postaju nacija

(Globus, 01. 05. 2009)

Globus: Nas najviše zanima hoće li opstati Bosna i Hercegovina kao jedinstvena država, prava država. Kakve su šanse za opstanak Bosne u sljedećih desetak godina, čemu se vi nadate?

Mustafa Cerić: Kao i prošlih hiljadu godina, Bosna će postojati sljedećih hiljadu godina. Bosna je više od same sebe, utoliko koliko predstavlja ideju suživota i tolerancije, pa ako nema toga, nema Bosne. Uspjeh Bosne je europski uspjeh, a neuspjeh takve Bosne je europski neuspjeh. Mi koji volimo Bosnu vjerujemo da je ona neuništiva unatoč onima koji je iznutra izjedaju ili koji je izvana žele oteti. Vama se to može činiti kao fraza ili naivnost, ali sile koje su kroz povijest željele prisvojiti Bosnu, da bude samo njihova, a ne i drugih koji u njoj žive, nisu uspjele. To je važilo davno i za Rim, važilo je za Vatikan. Vi dobro znate da su dobri Bošnjani očitovali svoju herezu pred papinskim izaslanikom o čemu postoje dokumenti iz doba Kulina bana. Slično su prolazili i Osmanlije. Bosanci su i prema Turcima pokazivali svoju individualnost. Svatko tko je mislio da vlada Bosnom, prevario se, koji su mislili da su je zauzeli, da su je imali, prevarili su se. Ona ima jedan skoro tajanstveni identitet. Nije pitanje, dakle, da li će je biti, nego kakva će ona biti. To može biti i model Švicarske, gdje se priznaju razlike koje mogu zadovoljiti sve potrebe različitosti. Apsolutno mi u Bosni i Hercegovini moramo  sami osmisliti državu, a ako ne, bit ćemo ovisni. Moramo znati koji su nam ciljevi.

Globus: Da li će biti dovoljno elemenata državnosti, nakon ustavnih promjena da bismo Bosnu mogli zvati jednom zemljom.

Cerić: Hoće. Uvjeren sam da će Bosnom vladati Bosanci. Moderno poimanje nacije nije zasnovano na plemenu ili etnicitetu nego na principu države. Bosna također mora imati svoje ime i prezime, i u europsku porodicu naroda, ona ne može ući tek tako, s nadimkom, a svi drugi nazivi, osim njenog pravog imena, Bosna i Hercegovina, su nadimci koji ne odražavaju njen identitet.

Bosna i Hercegovina jest država koja još nije razvila svoj nacionalni ponos. Tri etničke grupe, i druge manje etničke grupe, sačinjavaju jednu državnu naciju koja se zove bosanska nacija. Svjestan sam o čemu govorim, i ovo nije umjetnička, proizvoljna kategorija, nego je to jedna vjekovna tradicija.

Globus: Mnogi danas kažu da se raspala Jugoslavija, pa da će se tako dogoditi i s Bosnom. Po čemu se razlikuje bosanski nacionalni osjećaj od jugoslavenskog?

Cerić: Jugoslavenstvo je funkcioniralo za jednokratnu upotrebu jedne ideologije. Dakako, ne govorimo o tome da je sve u toj državi bilo ružno ili pogrešno, jer bilo je i dobroga, nego govorimo o osjećaju pripadanja naciji. Konačno, postoje Bosanci koji su možda u posljednje vrijeme neke stvari pogrešno postavili  u odnosu na bosanski nacionalni ponos. Ali, oni ipak jesu Bosanci.

Hrvati koji iz Bosne dođu u Hrvatsku, vi ih zovete Bosanci. Kad Srbi iz Bosne odu u Srbiju nazivaju ih Bosancima. U BiH iskazuju, posve opravdano, svoje srpstvo i hrvatstvo, i to je dio kolorita, oko toga ne treba dvojiti, ne treba sporiti.

Bošnjaci, po mom mišljenju, trebaju biti avangarda u promicanju bosanstva, odnosno nacionalnog ponosa. To neće nimalo umanjiti etničku određenost Bošnjaka.

Prilikom mog posjeta Zagrebu, želio sam skrenuti pažnju svojim prijateljima na sljedeće: Pitanje izgradnje multikulkturalne države i društva Bosne, zaista nije samo bosansko pitanje, nego i hrvatsko pitanje i srpsko pitanje. Pitanje odnosa naših susjeda prema Bosni je i njihov odnos prema samima sebi. To važi i za Zagreb i za Beograd, ali i za Europu, makar joj se to može činiti manje važno.

Ali, vidjelo se da je prošlo stoljeće započelo, mislim na Prvi svjetski rat, i završilo se krvavim ratom u Bosni , za koji je i Europa odgovorna.  Ne može nama sada Europa reći, de se vi dogovorite. Ne, to je licemjerno. Ili da nam bivše republike Jugoslavije, koje su se nacionalno odredile i nacionalno zaokružile, a i  nacionalno su ponosne, drže prodiku o multikulturi.

Bosna nije imala teritorijalnih aspiracija. Bošnjaci nisu željeli raspad Jugoslavije, niti bilo kakav rat, ali su  dobili  najviše udovica i siročadi, što je kulminiralo genocidom u Srebrenici. Sve republike su rekle Beogradu da ne žele zajedništvo na principu bivše Jugoslavije: Slovenija, Hrvatska, Kosovo, pa i Crna Gora.

No, Bosna koja je pretrpjela od srpskog, odnosno srpskocrnogorskog  agresora, unatoč toga kaže: Iako je u vaše ime netko počinio genocid u Srebrenici, mi vam kažemo, nastavimo živjeti zajedno, dijelimo prostor, političku vlast i budućnost. Mi kao bosanski muslimani, spremni smo, dakako, na temelju istine i pravde... na čemu se mora praviti pomirenje, ali spremni smo na to.

Mi želimo da u toj svojoj naivnosti probudimo savjesti nekih ljudi.

Globus: Nekoliko tema ste otvorili dr Cerić, pitanje odgovornosti, između ostalog, susjeda i Europe. Što očekujete od Hrvatske, konkretno?

Cerić: Očekujem da nastavi proces demokratizacije, te da pomogne Bosni i Hercegovini pri ulasku u euroatlantske asocijacije, prije svega NATO, a onda i Europsku uniju.

Ali, eto, očekujem od Hrvatske i da korigira svoj odnos prema Bosni u smislu da čini sve što je u njenoj moći da ojača centralne poluge Bosne i Hercegovine, kako bi ta država bila u stanju da zaštiti sve građane kako bi bila u stanju zaštiti se od mogućih budućih agresija na njen integritet.

Čak mislim da hrvatskoj zajednici u Bosni i Hercegovini, nisu potrebni specijalni odnosi, nego da imaju sve predispozicije da se razvijaju sa svim drugim narodima kao konstitutivni narod.

Ne vidim niti jedan razlog da se Hrvati ne osjećaju isto tako u Bosni i Hercegovini kao i svatko od nas i da ostvaruju sva svoja ljudska i građanska prava kroz institucije Bosne i Hercegovine.

Globus: Ali, Bosna sada izgleda tako kako izgleda. Svi kritiziraju Dejtonski sporazum, ponavljaju da je u Bosni neodrživo stanje, ali ništa se ne poduzima?

Cerić: Bosna i Hercegovina mora ući u temeljitu rekonstrukciju ustavno pravnog sistema. Bosna je mini Europa. Što mislite što održava Europu? Svakako i njena vlastita energija, ali u njenom postojanju, presudan je američki angažman. Znači u minijaturi Bosna je Europa, koju treba pomoć sa strane da bi prošla test mulutikulturnosti. Europa mora shvatiti svoju ulogu u BiH, ne kao tutora i protektora, nego kao odgovornog partnera  koji će ulagati u Bosnu zbog svoje krivnje, zbog svoje politike indiferencije, u stvari zbog istine, pravde, mira i pomirenja.

Globus: Očigledno, Bosna je još jako daleko od integracija u Europsku uniju. Što više, stavljaju je na sam kraj kad govore o redoslijedu kad bi tko mogao ući.

Cerić: Amerika bolje razumije bosansko pitanje nego Europa. Na Ameriku se može primijeniti pravilo da hoće i može pomoći Bosni i Hercegovini da položi ispit izgradnje multikulturalnog društva i multinacionalne države.

Kroz naše iskustvo, upoznali smo one koji mogu da da nam pomognu a neće, i one koji bi željeli ali ne mogu. Europa spada u ovu drugu kategoriju one koji bi mogli aktivno i efikasno angažirati se u Bosni, ali neće i to zbog suprotstavljenih interesa raznih država u odnosu na bosansko pitanje.

Islamski svijet bi nam želio pomoći, ali ne može.

Amerika je jedina koja, u odnosu na Bosnu, želi i može pomoći.  Zbog toga očekujemo da će nova administracija uzeti u obzir američku investiciju u Bosni još za vrijeme Klintonove administracije.

Za vrijeme Bušove administracije taj je interes spao vrlo nisko, između ostalog i zbog međunarodnih zbivanja, u prvom redu u Afganistanu i u Iraku.

Očekujemo da će nova administracija, a imamo i naznake da će biti imenovan i posebni izaslanik za  Balkan, a to zapravo znači za Bosnu i Hercegovinu, biti mnogo aktivnija.

Sad se pokazalo da nije Kosovo, kako se tvrdilo, ključ rješenja mira i sigurnosti na Balkanu, nego je Bosna i Hercegovina ključ rješenja, jer se tu prelamaju različiti interesi .

Stoga, mi imamo veliko povjerenje u Ameriku.

Možda smo mi još uvijek u Bosni naivni, ali nemamo drugog puta nego ustrajati u čvrstom uvjerenju da ima ljudi koji se nisu odrekli  moralnih vrijednosti i koji nas nisu ostavili u tome da sami izgrađujemo multikulturalno društvo.

Globus: Ali, što konkretno očekujete od Amerike?

Cerić: Vrlo jasno. Bosna i Hercegovina treba u punom smislu te riječi postati  moderna, normalna, demokratska, funkcionalna, multikulturalna, država, ostvarene pune ravnopravnosti i jednakosti svih građana, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost.  Treba postati zemlja kao i sve druge,  koja će imati jedan ustav,  jednog predsjednika, jedan  parlament, jednog premijera. Ne treba izmišljati toplu vodu.

Uostalom, Bosna je među najstarijim državama na Balkanu i njena hiljadugodišnja povijest obavezuje, barem bi tako trebalo biti, njene susjede na poštovanje njene suverenosti i teritorijalnog integriteta.

Oni koji još uvijek gaje iluzije da se na račun Bosne i Hercegovine može graditi neka druga država, povijesno su u krivu. Takvi mogu proces izrastanja Bosne i Hercegovine u društvo i državu koju sam maloprije opisao usporiti i osporavati, ali ne mogu spriječiti postojanje Bosne, ne mogu uništiti Bosnu.

Na pitanju Bosne i Hercegovine, međutim, polaže se i moralni ispit, i to kod nas Bosanaca, i kod naših susjeda, Hrvatske, Srbije posebno, ali i u cijeloj Europi.

Proces razvoja Bosne i Hercegovine je od europskog značenja.

Bosna je na savjesti svakog Europljanina. Svako jutro, svaki Europljanin trebao bi, kad se probudi, upitati se  kako je moguće da se dogodio genocid u Bosni i Hercegovini, pred njegovim očima,  pred njegovim vratima, i to nakon što su, nakon holokausta, bili rekli "nikada više".

Europa se mora stidjeti zbog onog što se dogodilo u Bosni.

Ako se sada ne angažira tako da nam pomogne položiti ispit kojem je cilj opstanak države kao multinacionalne i multikulturne, onda je to njen neuspjeh. Bosna je ili vlastiti europski uspjeh, ili vlastiti europski neuspjeh.

Globus: Osnovni prigovor iz Brisela, koji se upućuje političkim elitama u vašoj zemlji jest da domaći ljudi nisu preuzeli "vlasništvo" nad političkim procesima, odnosno da ne pokazuju odgovornost za državu.

Cerić: Nas bosanske muslimane se obično okrivljuje za takvu situaciju i traži se da mi budemo dobar primjer zato što smo brojniji od druga dva naroda. 

Slažem se s time. Ali, u Bosni imamo problem. Ovdje ne vrijedi pravilo većine, odnosno jedan glas jedan čovjek. Neriješeno je pitanje tko je domaćin u Bosni, odnosno tko je zapravo odgovoran. U Bosni su sada svi odgovorni, i nitko nije odgovoran, a trebali bi znati tko je i kako odgovaran. Logika konstitutivnih naroda podrazumijeva da se svi brinu samo o sebi, i da su svi u vlasti adekvatno predstavljeni.  

Teoretski to dobro zvuči, ali kad se krene u realizaciju, dolazi do diskonekcije, jer svi se brinu o sebi i svom narodu.

Moramo promijeniti takvu logiku razmišljanja u Bosni. Onaj tko je na vlasti ne bi trebao takav da se brine samo za sebe ili samo za jedan, svoj, narod. Taj na vlasti, treba zastupati interese svih građana bez obzira koje su vjere ili nacije, jer je u njegovim rukama instrument države. On bi se trebao brinuti za sve građane i za cijelu državu koja bi bila snažna, jaka, funkcionalna, koja bi štitila prava sviju, koja ne bi dopustila ponavljanje genocida, ili bilo kakvih drugih progona, toga da jedni žive presiromašno a drugi prebogato.  Ali, Bosna je nešto od toga i ostvarila, proces se već odvija, makar smo još daleko od onoga što bi trebalo biti. 

Globus: Što će biti s Republikom Srpskom? Ne čini se da bi se Milorad Dodik odrekao niti najmanjeg stupnja do sad postignute autonomije?

Cerić: Bosna i Hercegovina je u procesu. Ne treba prejudicirati. Izašla je iz rata. Svi koji u njoj žive imaju svoju očekivanja, bilo da su pojedinci, bilo da su narodi. Za Bosnu nema instantnih rješenja. Za Bosnu važi jedan dugotrajni proces u kojem se treba imati jako puno strpljenja i tolerancije i spremnosti na kompromise, ali takve u kojima se neće narušiti bit principa. Moramo se dogovoriti oko principa.

Nema tu tajne kakvih principa, to su principi demokracije, ljudskih prava, vladavine prava, principa sekularne države dostupne svima, - ne mislim sekularnog društva - neće biti jednonacionalna, jednoideološka, jednovjerska, nego će svi imati na raspolaganju instrumente države za ostvarenje svojih prava. To je proces kroz koji Bosna treba proći, svi mi, bez obzira tko smo, i kakva su nam očekivanja.

Izašli smo iz teškog rata, pa razni ljudi imaju razna iskustva i očekivanja o tome kakva bi Bosna trebala biti. Pravi put za približavanje stavova je dijalog, javna debata, i put međusobnog povjerenja. Toga je u Bosni uvijek bilo. No, njeni susjedi trebali bi potaći ono što je dobro u Bosni, a ne što je loše.

Globus: Što je to što bi Hrvatska, prema vama, trebala korigirati u odnosu na Bosnu. Da li su to, primjerice, specijalni odnosi?

Cerić: U interesu je Hrvatske da Bosna i Hercegovina bude snažna, organizirana država, u interesu Hrvata u Bosni jest da to bude na razini europskih standarda,  tako barem mislim, ne želim se nametati kao tumač hrvatskih interesa,  ali ipak mislim da je to interes Hrvata u Bosni.

Globus: Ipak, što je konkretno problem. Jesu li to specijalni odnosi , jesu li to dvostruka državljanstva? Kako očekivati od Hrvata da se toga odreknu, kad hrvatska putovnica toliko toga pruža više nego bosanska?

Cerić: Problem je da su se neka vrata prema Hrvatskoj otvorila, koja se nisu trebala otvoriti, a određena vrata prema Bosni zatvorila koja su trebala biti otvorena.

Konkretno, mislim, da se napravila atmosfera da se  Hrvati iz Bosne i Hercegovine ponekad u Bosni optužuju da su lojalniji Hrvatskoj nego zemlji odakle su. To je tako u zraku.

Mi u Bosni na različite načine volimo Bosnu. Ja kao Bošnjak volim Bosnu jer nemam druge ni domovini  ni države. Hrvat ili Srbin vole je na svoj način, i pogrešno je bilo kome osporavati takvu različitu ljubav. Majku,sestru, kćerku, suprugu, volimo na različite načine.

No, problem je što je Hrvatska u prošlosti poticala nešto što se u procesu pokazalo kao pogrešna politika za Hrvate. Ovdje se ne radi o odricanju, već o prihvatanju ili usvajanju onoga što vam po rođenju pripada. Što hoćete boljeg primjera nego što je Ćiro Blažević. Ima li većeg Bosanca od njega?!

Globus: Uskoro će i Srbija dobiti bezvizni režim putovanja u EU. Dakle i Srbi i Hrvati u Bosni, koji imaju dvostruka državljanstva, moći će putovati, ali Bošnjaci i nadalje ne. Ne samo to, nego se Bosna stavlja na kraj svih kalkulacija o tome kad bi tko u regiji trebao računati na ulazak u EU.

Cerić: Opet se vraćamo na početak.  Dejtonski sporazum bio je samo mirovni, on ne može zadovoljiti sve potrebe jedne države. Iz Dejtona je  nastala ova situacija, i ideja da neki imaju dva pasoša, a drugi ne, samo zato jer su drugačije vjere i nacije. To je prava diskriminacija. Međutim, moralno je neprimjereno i politički porazno da Srbija uđe u Europsku uniju prije Bosne i Hercegovine. 

Globus: Što bi za Bosnu značilo da se u Srbiji, kao što sada traže razne nevladine organizacije što organiziraju proteste pred Skupštinom,  proglasi dan sjećanja na Srebrenicu.

Cerić: To je nešto što bi prvenstveno značilo Srbiji, to je nešto što bi Srbija trebala napraviti zbog same sebe.

(Razgovarala: Ines Sabalić)