Nedavno mi jedan privatnik pomenu dobru situaciju u ekonomiji za vreme Ante Markovića.

Dao sam mu sledeći primer. Uradi i ti isto što je uradio Ante Marković.

Stavi svu svoju ušteđevinu ispred sebe, ako nemaš podigni kredit. Zatim pozovi sve svoje zaposlene, on ih ima tridesetak i svima im udvostruči ili utrostruči plate. Da li će raditi i koliko nije važno. Zatim kupi jedan kontigent precenjenih bundi iz Slovenije i otkupi kontigent golfova iz Sarajeva, dobro nema više golfova iz Sarajeva, otkupi kontigent Seata iz Španije, oraspoložićeš Solanu, kad već tvoji radnici imaju pare i kad ne moraju da rade i brinu o sticanju zarade, da imaju šta da troše. I tako im ti podeliš sve pare i sav kredit, oni sve potroše i ti odeš sa rezigniranim komentarom: " E da je bilo još para, mogao sam još."

To se ne zove ekonomija to se zove raskućavanje. To bi mogao svaki privatnik da uradi, ali neće. Pogotovo neće sa SVOJIM parama, ali sa tuđim, to može svaki Ante.

Lako se razmetati tuđim.

Posljednji ispraćaj Ante Markovića nigdje na prostoru bivše Jugoslavije nije tako svečano obilježen kao u Sarajevu.
.............................................
Pa profesore zaboga, čovjek je umro ! Kakva svečanost!

I bilo bi! Da je na vreme došao na tu funkciju, pre Mikulića, dok se još nisu zahuktale strasti, postigao bi mnogo više.
Marković je preuzeo kormilo broda, koji tone, dok posada razbija iznutra, da brže potone!
Koncem osamdesetih i u predvečerje rata bilo je najopasnije biti Jugosloven. Smetao je ostrašćenim republičkim moćnicima, željnih vlasti, zato je morao i otići.

Nikakav Ante, niti milijarde dolara nisu mogli spriječiti neminovno, ono zapisano u Ustavu SFRJ iz 1974. a to je razbijanje države. Taj antidržavni Ustav skrojen po Kardelju i Bakariću, formalno i pravno, razbio je državu. U tom istom Ustavu zapisano je da se razvlašćuje savezna Vlada, pod smiješnim izgovorom odumiranja države. Za to isto vrijeme u tom istom tekstu formirano je osam novih država, sa zasebnim ekonomijama, medijima i vojskom (teritorijalna odbrana). Te države su imale pravo da se samostalno zadužuju u inostranstvu. Tako je Hrvatskoj 1983. prispjelo na naplatu 3 milijarde dolara, koje je naravno vraćala Jugoslavija i zbog koje su krenule astronomske inflacije. Vlada Ante Markovića kao i bilo koga drugog na toj funkciji nije imala nikakve poluge vlasti.Uostalom, sve lijepo piše u knjizi Boška Petkovića "Hrvatska i raspad Jugoslavije". I ne treba zaboraviti da je i cijeljeni profesor Kecmanović bio jedan od funkcionera Stranke reformista. Kao i mnogi Srbi, naivni i neobavještni

Uz duzno postovanje profesoru Kecmanovicu, kljucna recenica vase solidne analize je ipak "i Ante, poput velikog prethodnika i sunarodnika Josipa, oslonac potražio u srpskom jugoslavenstvu, koje su svi ostali već bili izdali." Vuk na ovcu svoje pravo ima - kako rece Vladika Njegos. Odvukose nam reformisti i jugosloveni i tada dosta naivnih glasova, iako su se vuci vec uveliko spremali za jos jedan pokolj nad srpskim ovcama. Najtragicnije od svega je da u tim pokoljima uvijek stradaju nevini a ne one metiljive ovce iz prestonice Srbije koji i danas sa sjetom u ocima supljiraju o jugoslovenstvu. Covjek poput mene, koji je prezivio nedace tog tragicnog sukoba, moze samo da se nada da moj narod vise nikada nece biti naivan i zbog te naivnosti stradati pod kamama zlotvora. A sto se tice jugonostalgicnih iz Srbije, predlozio bi im da se svi presele na lipi Jadran, okupljeni oko potencijalnog vkv svetionicara. Pa kad vuci ogladne, da su im tu ovcice, spremne za klanje.