Zasto objavljujete tekst kad ne primate komentare?

Serbia will not be treated as an equal until it fights back on the propaganda front. So long as the nation is stigmatized as “genocidal”, it cannot make any claim to Kosovo, or to anything else. A pariah nation can only beg on its knees

U ovome leži sva suština čitavog problema.
Ove Vlasti i njihova logistika i infrastruktura,
su potpuno neopravdano ali i neovlašteno, na pleća
Srbije preuzele sve krivice koje su neprijatelji
mogli da smisle, utrkujući se u priznjanjima krivica,
i izvinjenjima za njih, čime su pokazale da uopšte
ne razumiju kako " zapad " funkcioniše.
I one sada nešto traže i očekuju .
Jadni Narod sa njima.

The Western favorite, Zoran Djindjic, was installed as Serbian prime minister and a few months later violated the Serbian constitution by turning Milosevic over to the International Criminal Tribunal for Former Yugoslavia (ICTY) in The Hague.

Could it then be objectively bad that Djindjoc was killed, whoever may have ordered his assassination (his Western handlers being the most likely culprits)?

A istina koju svi ovde i ne samo ovde stalno treba da ponavljaju jeste:
NATO UEBER ALLESS I NATO MACHT FREI!
Ova parafraza svima i svuda vrlo sustastveno objasnjava sve sto se Jugoslaviji i Srbima u njoj dogadjalo i dogadja jos od 1991.

i travel around the world with a Serbian name and i have yet to feel uncomfortable about that-whereas my American friends have to pretend they are Canadian and that is just in the "friendly" countries.they can`t even consider about going to the Islamic countries- a stunning irony when,you consider how much America invested in demonizing Serbia but our infatuated europhiles don`t want to see that do they!?
my biggest fear is not what they (NATO) will do to Serbia but what this current ruling elite are turning Serbia into and the Serbian media (with a few exceptions) are making Jerry Springer look like a doyen of good taste.
thank you Diane Jhonstone for such brilliant analysis but like the words of one of my favorite songs ("don`t dream it`s over") say "it`s like trying to catch a deluge in a paper cup".
our ruling elite have turned Serbia like a rape victim which believes that it was her own fault.

Sta reci za intelektualno postenje jedne americke intelektualke sem Bravo!

Da ne bih zlonamernima dao municiju za optužbu o prepotentnosti, ostaću anoniman, ali bukvalno svaku tvrdnju u ovom članku - ako ne i svaku rečenicu - sam izneo, odnosno napisao, u periodu 2000 - 2010. Neke sam izneo samo na srpskom, neke na engleskom, a većinu na oba jezika. Od onoga što sam napisao na srpskom, ne više od 20% sam uspeo da objavim, naravno u parčićima. Najviše uspeha sam imao sa NSPM-om i NIN-om (pre Radulovića), a daleko manje sa Politikom (pre Bujoševića). Znam iz iskustva da se gotovo nijedna ovakva tvrdnja ne može objaviti u sadašnjoj Politici i sadašnjem NIN-u, a da ne govorimo o glasilima koja se slobodno mogu nazvati šoroševskim. (Naravno u svemu ovome me ne interesuje bulevarska štampa, a čak i od takve štampe, politički najozbiljnije novine, Glas, su onemogućene.) Pečat je poseban slučaj; tamo može svašta da se objavi, ali ovaj nedeljnik 1.suviše viče, 2.suviše je autoritarno vođen, i 3.nedostaje mu objektivnost.

To znači da je u navodno demokratskoj Srbiji uvek bilo veoma teško objaviti bilo šta o čemu D. Johnstone piše, a da je u sadašnjoj konstelaciji urednika, novina, nedeljnika, stranih vlasnika i onih koje su vlanici označili kao "enforcers", to postalo nemoguće. Bar po otsustvu demokratičnosti u štampi, Srbija nema demokratiju. Kad se pogledaju pravi izvori te nedemokratičnosti, dolazi se do zaključka da se Srbija zaista može nazvati neokolonijalnom tvorevinom.

Što se tiče mojih napisa na engleskom, sa istim tvrdnjama, 40% poslatih je objavljeno u Financial Times, London Times, i Los Angeles Times, ali nula u glasilima američke plutokratije, New York Times i Wall Street Journal. Na engleskom pišem na istom nivou kao i Dijana DŽonstoun, a akademske titule i položaji su mi viši.

Oni koji su zadivljeni Dijanom i treba da budu. S njom sam se dopisivao (iz Srbije) za vreme bombardovanja. Bila je neverovatna. A obožavaoci Čomskog treba da znaju da je za njega SAD *uvek* My country right or wrong i da neuporedivo manje od Dijane želi dobro Srbiji.

Sve je to veoma tacno sto D.J. pise i meni se prevrce utroba od nasih "javnih radnika" od njihove nedotupavnosti, nepoznavanja velike politike, licne sujete i od cinjenice da nas narod i njegove "vodje" nista nisu naucili iz istorije - pri tom mislim na sve u bivsoj JU jer se ovo ne bi ovako tragicno ponavljalo da svi ucesnici nisu tome doprineli - cak mnogo vise od Srbije. Ali posmatrati srpske/srbijanske pajace i klovnove kako se prenemazu pred "gazdama" je uzasno porazavajuce za nas ostale. Priznajem da je situacija teska - ali da ti pajaci i dalje lizu cizme svojim ne samo KORUMPIRANIM vec i BANKROTIRAMNIM gazdama je previse da se podnese! Mislim da gradjanstvo treba da izadje iz kolektivne letargije i samooptuzivanja i KRENE U AKCIJU SAMOORGANIZOVANJA - ODOZDO od lokalnog nivoa.

Clanak je super. Ali imam jedan predlog urednistvu (koji je istovremena zamerka): mislim da je izuzetno vazno bilo prevesti ovaj clanak na srpski. On je pre svega upucen Srbima i srpskoj javnosti ...