Prvo, „kriza smisla“ Evropske unije postoji od trenutka njenog osnivanja. Nikada nije dat jasan odgovor na jasno pitanje – šta je cilj i smisao osnivanja ove organizacije? Da li je to ujedinjavanje sličnih ili pacifikovanje različitih, da li je to ekonomska ili politička zajednica, da li je ona ograničena na evropake zemlje ili je začetak neke evro-azijsko-afro-atlantske tvorevine?
Drugo, bogati članovi EU su daleko od toga da svojim parama „pomažu“ manje razvijene članice. Istina je obrnuta. Izmeštanjem svojih industrijskih kapaciteta u manje razvijene članice, kompanije iz razvijenih članica ostvaruju basnoslovne profite. Druga je stvar što ti profiti koriste samo akcionarima i menadžerskom sloju tih kompanija dok radnici u matičnim zemljama tih kompanija ostaju bez posla.Što se tiče Nemačke, ona je najveći dobitnik stvaranja EU i uvođenja evra jer dve trećine svoga izvoza ostvaruje na teritoriji zemalja evro zone a izvoz je, kao što se zna, osnov njene ekonomske moći.
Treće, istorijski saveznik Nemačke je bila Musolinijeva Italija a ne Francuska.
Preporuke:
0
0
2
nedelja, 20 jun 2010 15:54
Aleksa
Strahovi Poljske nisu uopšte izmišljeni. Zar ih Pruska i Rusija nisu izbrisali sa mape Evrope nakon tri podele pred kraj 18. veka? Nisu li ih Nemačka Hitlera i SSSR Staljina ponovo podelili 1939?
A Srbi, imaju li i oni takve strahove?
Sve u svemu od 1795. do danas Poljaci su bili koliko toliko svoji četrdesetak godina. A mi?
Slažem se sa autorom da SAD koriste Poljsku kao smetnju bližem povezivanju "stare Evrope" sa Rusijom, ali nekako ne vidim da je probao da objasni zašto je tako, osim što se poziva na nekakvu avet četvrte Republike (IV Rzeczpospolita).
Ono što možemo da vidimo je da se između Nemaca i Rusa i... Turaka, nalaze narodi koji su služili za potkusurivanje velikima. Poljaci su među njima najbrojniji i s bogatom kulturom i političkom tradicijom. Poljske političke ideje se ne ograničavaju na već izlizanu ideju ekspanzije na davne terene Rzeczpospolitej. Postoji i takva prema kojoj se narodi između Baltičkog, Crnog i Jadranskog mora povezuju u federaciju, koja bi ih štitila od spomenute trojke velikih suseda. Nekada je možda bilo lakše to izvesti (recimo sa prvim koracima, kojim bi bili povezivanje Poljaka, Čeha i Slovaka, a kod nas Srba, Rumuna i Bugara...).
Naravno da iz nemačke, ruske i turske perspektive to ne izgleda nimalo lepo. I sprečavali bi takav razvoj događaja.
A možda su nama bliži nemački, ruski ili turski interesi?
Ako se ovakva Evropa raspadne, eto Poljacima Nemaca, a nama Turaka.
Za Amere ne treba da brinemo, njihovo vreme se bliži kraju.
Preporuke:
0
0
3
nedelja, 20 jun 2010 18:05
DŽon Šepard
Poljska je (istorijski) zaslužila sve što je danas snalazi i što će je snaći.
Ipak, moram da se nasmejem ovom provokativnom tekstu, sa podosta senzacionalističkih improvizacija od strane autora, ne bi li se održala tenzija.
Oslanjanje u ovoj meri na tekst tog "Stratforovog" autora je pomalo nalik besmislenim raspravama koje i mi ovde na NSPM prečesto vodimo. Time se autor izjednačio sa svojim "amerikanskim" kolegom.
No, bitno je da se svet vrti i da se leti na najsavremenijim "amerikanskim" avionima ("F-16")!?!
Preporuke:
0
0
4
ponedeljak, 21 jun 2010 18:23
nataša @ Džon Šepard
Ne vidim zašto ste podcenili zaključke ove analize.
Amerikanci zaista guraju Poljake u nešto u što sami ne smeju i neće da uđu. Uostalom kao i druge, na primer Šiptare ili kako konfrontiraju šije i sunite, ili Kurde i Arape, ili Irance i Turke.
Radi se o karikaturalnom pokušaju da se bude imperija. Sve imperije su zavađali druge narode i države u cilju da se oni postave u nadmoćan i arbitrarni položaj.
Razlika između SAD i drugih imperija je u tome što su te druge imperije obično bile na višem ili civilizacijskom ili tehnološkom nivou.
Jedan detalj, a to je da su ruski Skadovi pokazali i potvrdili svoju nadmoć nad sistemom Patriot, dakle rakete Patriot nema šta da rade protiv Skadova, to će vam reći svaki polaznik srednje vojne škole, čak i polaznici NATO kurseva. Taj detalj zaista daje celoj priči jednu iracionalnu notu. Amerikanci nisu prijatelji Poljacima, dali bi im nešto bolje, kad bi imali, a Poljaci se očigledno rukovode tlapnjama, verovatno imaju neke iracionalne fascinacije Amerikom, utemeljene na želji da budu jači nego što mogu da budu i mitovima, predskazanjima koje autor teksta zaista i pominje. Sve u svemu, jadna im majka ne bila u koga se oni uzdaju, kao da im je vrana mozak popila.
Preporuke:
0
0
5
ponedeljak, 21 jun 2010 22:55
Svetislav Kostić
Ako Srbiji ne smeta da ulazi sa Amerikom i Nato-om u vojni i svaki drugi savez iako praktično ne samo KiM nego i čitava Srbija pod okupacijom Amerike i Natoa, a engleski malte ne već i službeno ozvaničen kao komunikacioni jezik u Srbiji, bez kojeg nema pristupa u "otmjeno druütvo".
Te kada se tome doda da su saveznici Srbije isti ti zlotvori od kojih Srbija bila 78 dana i noći bez pauze bombardovana, civilno stanovništvo masovno ubijano a njegove infrastrukture bombama uništavane i malo falilo da Srbiju vrate u kameno, pitam - zašto onda i Poljska ne bi bila voljna da se svrsta rame uz rame sa Rusijom protiv koje se Hitleru nudila kao saveznica a Hitler glatko odbio i taj pomukli akt hitleru poslužio kao adut za dogovor Ribentropa i Molotova u kojem Poljska vlastitom krivicom ostala kratkih rukava.
I na kraju krajeva, pobjednička Rusija ipak se postarala da se Poljska na račun teritorija nastanjenih njemačkim stanovništvom proširi za stotine kilometara u pravcu zapada.
Te kada se to sve uzme u obzir, onda ne treba nikakve fantazije da bi upravo Poljska i njene plitkoumne i rusofobične elite - na kakvim uzgred pomenuto ni u pravoslavnoj Srbiji kako se vidi ne manjka - tim i od rusofobije zaslepljenim varšavskim elitarima pođe za rukom da u slučaju oružanih sukoba u savezu sa pogrešnom stranom, ne samo da ostane bez njemačkih teritorija podarenih od omrznutog Kremlja, nego i da okonöa i ona kao današnja.
A tijesan savez sa dalekom i za evroazijske poligone nepodobnom Amerikom, garantovan put u nacionalnu propast. U društvu sa Srbijom, ako i Beograd sa takvom nakaradnom proameričkom i pro NATO politikom nastavi. Gotovo da se to i poželi. Ako se Srbima u srbiji ne može na drugi način da demonstriraju sudbonosne greške počinjene onog famoznog petog oktobra.
Preporuke:
0
0
6
utorak, 22 jun 2010 05:20
Aleksandar
„Stratfor“ je solidna kompanija. Vikpedija istu naziva ne samo analitičkom, već obaveštajno-analitičkim centrom.
Glavni (oko 95%) posao obevestajnih sluzbi—bilo da su kobajagi privatne ili drzavne—je da plassiraju dezinformacije. Da bi u tome bile uspesne kljucnu ulogu odigrava on 5% istine. Ono sto je istina je da postoje potpuno prirodne kohezione sile koje povezuju interese Nemacke i Rusije, ali Nemacka ne odlucuje o svojim interesima jer je to drzava vec 65 godina pod okupacijom koja mora da izdrzava na svojoj teritoriji americke baze sto Nemacku kosta oko 11 milijardi dolora godisnje. Na ove teme treba poceti pisati tek kada dodje trenutak da Nemci imaju sansu da sa svoje teritorije izbace svoje americke okupatore. Za sada od toga nema nista.
Preporuke:
0
0
7
utorak, 22 jun 2010 06:18
Šicer
To se stručno zove "galopirajuća šizofrenija".
Preporuke:
0
0
8
utorak, 22 jun 2010 21:20
TOPOLj
Iluzija je vjerovati da je prestao hladni rat.Na svaku američku kontru slijedi ruska rekontra.Jedna od njih je i nova ruska bešumna podmornica "Severodinsk" koja će zaploviti(ući u operativnu upotrebu)na jesen.Novitet je taj da su torpeda te podmornice umjesto u nosu smiještena u sredini iste.Oružje za ovu podmornicu uspješno je prošlo sva testiranja.Podmornica je podjeljena na 10 odsjeka.Opslužuje je 90 ljudi.Može da zaroni na dubinu od 600 metara.Predviđeno je da "Severodinsk" ima 8 lansirnih rampi za krstareće rakete.Nosiće samonavodeća torpeda i nadzvučne krstareće rakete.Zašto ovo pišem?Zato što mi je nepomjljivo da se neko inati sa Rusijom a to upravo čine Poljaci.Kome treba da se nađe na nišanu ovakvog oružja koje sam opisao?Onim koji su zaslijepljeni rusofobijom i od tog nikako ne odustaju.Amerikanci puno pričaju a od njihovih noviteta u poslednje vrijeme ni traga ni glasa.Pominju se "Patrioti" koji bi trebali biti stacionirani u Poljskoj,samo,to nazovi oružje sigurno ne može spasiti Poljsku katastrofe ukoliko se bude igrala sa sudbinom.Moj savjet,najdobronamjerniji, i Poljskoj i NATOfilima po Srbiji,navodno nesvsrtanim u istoj toj Srbiji, ovim koji su u NATO-u iz regiona i šire,te njihovim mentorima je sledeći:Ne šalite se sa Rusijom,ne izazivajte sudbinu.Jednom će opaliti.Mora po zakonu vjerovatnoće.Mir donekle ali strpljenju svakom dođe kraj.Kad tad ali dođe.Previše ste se vazdigli,previšete galamite,mnogo bulaznite,glumite veličinu.Neko Vas je slagao da ste neko i nešto.Teško griješite.Pamet u glavu dok ne bude kasno.
Preporuke:
0
0
9
sreda, 23 jun 2010 19:01
dika
analiza je potpuno na mestu kod poljaka postoji jedna iracionalna mrznja prema rusima naravno daleko od toga da su rusi cvecke i oni su imperijalna sila hegemonistickog karaktera ali poljski strah nema veze sa ruskim politickim ambicijama prema njoj vec s snaznim uticajem katolicke crkve nije vojtila slucajno u praskozorje rusenja komunizma postao papa kada smuckate katolicki fanatizam i americko spinovanje i ispiranje mozga dobijete danasnju poljsku zemlju sa dugom od oko sto pedeset milijardi evra ruiniranom ekonomijom velikim socijalnim raslojavanjem a o kriminalu da i ne govorimo tranzicija je dva puta gore opustosila poljake nego nas a ako na to dodadamo enorman odliv kvalifikovane radne snage samo u britaniju oko 600 000 onda dobije jednu ovakvu totalno neozbiljnu drzavu koja ce po svemu sudeci bii ponovo surovo zrtvovana zarad tudjih interesa
Preporuke:
0
0
10
utorak, 29 jun 2010 09:59
Borivoje Ilić
Suviše hipotetička pretpostavka. Pitanje je da li će svetski centri moći dozvoliti soliranje Nemačke i raspad EU. Ukoliko se ovakav scenario i ostvari, dođe do raspada EU ( mada nigde nema objavljenog postupka o izlasku iz EU) i povezivanja Nemačke i Rusije u čvrst vojnopolitički savez sadašnje političko ponašanje Poljske bi bilo iracionalno. Naime, Poljska nema mnogo svojih sunarodnika rasejanih u susednim državama kao Srbi (Bosna, Crna Gora pa i Kosmet koji je okupiran) da bi imala potrebu za nekim ekstremnim vojnim jačanjem i konfrontacijom sa susedima pa bi ovakve Baltičkocrnomorske ambicije u najmanju ruku bile iracionalne.
Drugo, bogati članovi EU su daleko od toga da svojim parama „pomažu“ manje razvijene članice. Istina je obrnuta. Izmeštanjem svojih industrijskih kapaciteta u manje razvijene članice, kompanije iz razvijenih članica ostvaruju basnoslovne profite. Druga je stvar što ti profiti koriste samo akcionarima i menadžerskom sloju tih kompanija dok radnici u matičnim zemljama tih kompanija ostaju bez posla.Što se tiče Nemačke, ona je najveći dobitnik stvaranja EU i uvođenja evra jer dve trećine svoga izvoza ostvaruje na teritoriji zemalja evro zone a izvoz je, kao što se zna, osnov njene ekonomske moći.
Treće, istorijski saveznik Nemačke je bila Musolinijeva Italija a ne Francuska.
A Srbi, imaju li i oni takve strahove?
Sve u svemu od 1795. do danas Poljaci su bili koliko toliko svoji četrdesetak godina. A mi?
Slažem se sa autorom da SAD koriste Poljsku kao smetnju bližem povezivanju "stare Evrope" sa Rusijom, ali nekako ne vidim da je probao da objasni zašto je tako, osim što se poziva na nekakvu avet četvrte Republike (IV Rzeczpospolita).
Ono što možemo da vidimo je da se između Nemaca i Rusa i... Turaka, nalaze narodi koji su služili za potkusurivanje velikima. Poljaci su među njima najbrojniji i s bogatom kulturom i političkom tradicijom. Poljske političke ideje se ne ograničavaju na već izlizanu ideju ekspanzije na davne terene Rzeczpospolitej. Postoji i takva prema kojoj se narodi između Baltičkog, Crnog i Jadranskog mora povezuju u federaciju, koja bi ih štitila od spomenute trojke velikih suseda. Nekada je možda bilo lakše to izvesti (recimo sa prvim koracima, kojim bi bili povezivanje Poljaka, Čeha i Slovaka, a kod nas Srba, Rumuna i Bugara...).
Naravno da iz nemačke, ruske i turske perspektive to ne izgleda nimalo lepo. I sprečavali bi takav razvoj događaja.
A možda su nama bliži nemački, ruski ili turski interesi?
Ako se ovakva Evropa raspadne, eto Poljacima Nemaca, a nama Turaka.
Za Amere ne treba da brinemo, njihovo vreme se bliži kraju.
Ipak, moram da se nasmejem ovom provokativnom tekstu, sa podosta senzacionalističkih improvizacija od strane autora, ne bi li se održala tenzija.
Oslanjanje u ovoj meri na tekst tog "Stratforovog" autora je pomalo nalik besmislenim raspravama koje i mi ovde na NSPM prečesto vodimo. Time se autor izjednačio sa svojim "amerikanskim" kolegom.
No, bitno je da se svet vrti i da se leti na najsavremenijim "amerikanskim" avionima ("F-16")!?!
Amerikanci zaista guraju Poljake u nešto u što sami ne smeju i neće da uđu. Uostalom kao i druge, na primer Šiptare ili kako konfrontiraju šije i sunite, ili Kurde i Arape, ili Irance i Turke.
Radi se o karikaturalnom pokušaju da se bude imperija. Sve imperije su zavađali druge narode i države u cilju da se oni postave u nadmoćan i arbitrarni položaj.
Razlika između SAD i drugih imperija je u tome što su te druge imperije obično bile na višem ili civilizacijskom ili tehnološkom nivou.
Jedan detalj, a to je da su ruski Skadovi pokazali i potvrdili svoju nadmoć nad sistemom Patriot, dakle rakete Patriot nema šta da rade protiv Skadova, to će vam reći svaki polaznik srednje vojne škole, čak i polaznici NATO kurseva. Taj detalj zaista daje celoj priči jednu iracionalnu notu. Amerikanci nisu prijatelji Poljacima, dali bi im nešto bolje, kad bi imali, a Poljaci se očigledno rukovode tlapnjama, verovatno imaju neke iracionalne fascinacije Amerikom, utemeljene na želji da budu jači nego što mogu da budu i mitovima, predskazanjima koje autor teksta zaista i pominje. Sve u svemu, jadna im majka ne bila u koga se oni uzdaju, kao da im je vrana mozak popila.
Te kada se tome doda da su saveznici Srbije isti ti zlotvori od kojih Srbija bila 78 dana i noći bez pauze bombardovana, civilno stanovništvo masovno ubijano a njegove infrastrukture bombama uništavane i malo falilo da Srbiju vrate u kameno, pitam - zašto onda i Poljska ne bi bila voljna da se svrsta rame uz rame sa Rusijom protiv koje se Hitleru nudila kao saveznica a Hitler glatko odbio i taj pomukli akt hitleru poslužio kao adut za dogovor Ribentropa i Molotova u kojem Poljska vlastitom krivicom ostala kratkih rukava.
I na kraju krajeva, pobjednička Rusija ipak se postarala da se Poljska na račun teritorija nastanjenih njemačkim stanovništvom proširi za stotine kilometara u pravcu zapada.
Te kada se to sve uzme u obzir, onda ne treba nikakve fantazije da bi upravo Poljska i njene plitkoumne i rusofobične elite - na kakvim uzgred pomenuto ni u pravoslavnoj Srbiji kako se vidi ne manjka - tim i od rusofobije zaslepljenim varšavskim elitarima pođe za rukom da u slučaju oružanih sukoba u savezu sa pogrešnom stranom, ne samo da ostane bez njemačkih teritorija podarenih od omrznutog Kremlja, nego i da okonöa i ona kao današnja.
A tijesan savez sa dalekom i za evroazijske poligone nepodobnom Amerikom, garantovan put u nacionalnu propast. U društvu sa Srbijom, ako i Beograd sa takvom nakaradnom proameričkom i pro NATO politikom nastavi. Gotovo da se to i poželi. Ako se Srbima u srbiji ne može na drugi način da demonstriraju sudbonosne greške počinjene onog famoznog petog oktobra.
Glavni (oko 95%) posao obevestajnih sluzbi—bilo da su kobajagi privatne ili drzavne—je da plassiraju dezinformacije. Da bi u tome bile uspesne kljucnu ulogu odigrava on 5% istine. Ono sto je istina je da postoje potpuno prirodne kohezione sile koje povezuju interese Nemacke i Rusije, ali Nemacka ne odlucuje o svojim interesima jer je to drzava vec 65 godina pod okupacijom koja mora da izdrzava na svojoj teritoriji americke baze sto Nemacku kosta oko 11 milijardi dolora godisnje. Na ove teme treba poceti pisati tek kada dodje trenutak da Nemci imaju sansu da sa svoje teritorije izbace svoje americke okupatore. Za sada od toga nema nista.