Umjesto šećera, na kraju popismo pelin jer se opet protura teza da mi u Hrvatskoj govorimo srpskim jezikom.

I pjesmica za laku noć! Napisao ju je Džore Držić. I to u 15. stoljeću.

Našla 'e hrabra djevojčica u travici speći,
prjeđe ga je poljubila negli probudila.
Na junaku su zlate ostroge,
a na djevojci tanka košulja;
i zadješe se zlate ostroge
za djevojčinu tanku košulju.
LIjepa je svila, još ljepša vila,
lijep mi je cvijet, još ljepši svijet;
a junak se strijelja iz rožanca luka,
djevojka ga bljula i(z) zelena luga,
strjelice mu brala, na konja ih dala.

Pjesmica je objavljena na 130. stranici knjige "Hrvanja hrvatskoga." Napisao ju je, a tko bi drugi, najveći hrvatski jezikoslovac Stjepan Babić.

Ima još...

"Oče naš, koji jesi na nebesih, sveti se ime tvoje, pridi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja. Kako na nebu i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge naše, kako i mi otpušćamo dužnikom našim. I ne uvedi nas u napast, da oslobodi nas oda zla." (Očenaš iz 1595. godine).

Očenaš je objavljen na 96. stranici knjižice "Razmišljanja o Bogu i patnji". Napisao ju je, a tko bi drugi, najveći hrvatski jezikoslovac Stjepan Babić.


Dakle, Hrvati nisu Srbima uzeli jezik. Je li bilo obrnuto? Zaključite sami...

Ovo mi deluje kao najcrnja povjesna propaganda!
Spominjanje nekih Vlaha u etničkom smislu u 15,16 veku je podržavanje ideja akademika Filipovića! Ovakvu besmislicu nisam očekivao da ću pročitati na ovom sajtu.
Misli ovog autora da su svi Srbi iz Hercegovine su smešne.
Istina: bosanski kraljevi-Srbi
bosansko plemstvo- u 80 posto slučajeva srpsko
bosanski kraljevi u intitulaciji spominju samo jedan narod-srpski
crnogorska dinastija Petrović-Njegoš- potomci doseljenika iz Zenice(!) u Crnu Goru

@DS

dokle cete da nam otimate kulturnu bastinu Srba - katolika, uglavnom Dubrovcana ali i iz drugih jadranskih gradova. Shvatite da vam necemo dopustiti da svojatate nase velikane, Srbe - katolike koji su se jasno opredelili da su Srbi. Medju njima najvazniji su: Ivan Gundulic, Valtazar Bogisic, Rudjer Boskovic, dum Ivan Stojanovic, Antun Fabris, Lujo Bakotic, Ignjat Bakotic, Medo Pucic, Matija Ban, braca Vojnovic i plejada ostalih cuvenih Srba - katolika. Pre nekoliko godina pokrenuta je inicijativa da se na Filoloskom fakultetu u Beogradu osnuje Katedra za proucavanje knjizevnosti Srba - katolika iz Primorja. Krajnje je vreme da se ta ideja ostvari. Uopste ne treba da nas zanima sta o tome misle Hrvati. Nase je da cuvamo kulturnu bastinu za koju se zna da je srpska. A istorija Dubrovnika jeste deo srpske istorije.

Sem toga, ta se famozna gramatika iz 1604. (Bartol Kašić, ne?) i ne naziva hrvatskom, već ilirskom, a i sam pisac spominje negde "naša srpska slova". Jagić ovu gramatiku naziva nedvosmisleno srpskom, kao što Hektorović bugarštice koje je zabeležio naziva srpskim.
Valjda zato što je hrvatstvo za njih bilo nešto sasvim drugo.

Za svaku pohvalu je činjenica da se naša srpska braća kojima je maternji jezik srpski štokavski sva tri izgovora (ekavski, ijekavski i ikavski) a koja žive na prostorima bivše NDH još uvek nisu odnarodila, tj. pohrvatila ili pobošnjačila. Kao dokaz da upravo maternji jezik određuje i nacionalni identitet su upravo Srbi koji brane "hrvatski" jezik u komentarima ovog članka i koji očito perfektno čitaju i srpski jezik i ekevicu i što je najbitnije srpsku ćirilicu. Oni su nam i krucijalni dokaz da Starčević, Pavelić, Tito i Tuđman ipak u suštini nisu uspeli u svojim paklenim planovima pohrvaćivanja rimokatoličkih Srba štokavaca. Maternji jezik, narečje i pismo su ipak neizbrisivi i nezamenljivi bez obzira što je neko "Hrvat" srpskog maternjeg jezika. Stoga, u daljim komentarima očekujemo još više citata od dubrovačkih autora (naročito iz dela DŽive Gundulića) na autentičnom srpskom jeziku.

@DS
Srbi nisu bili 500 godina pod Turcima. Srpska despotovina pala je 1459.(Beograd 1521.) onda je bio period slobode dela nase zemlje za vreme slavnog Eugena Savojskog od 1718. do 1739. Zatim za vreme Prvog srpskog ustanka ponovo dolazi sloboda koja 1813. biva ugusena, a vec od kneza Milosa Obrenovica, a narocito hatiserifa iz 1830. Srbija (uza) je fakticki slobodna iako formalno jos deo Turske. Tako da bi samo za neke juzne delove kao npr. za Kosovo moglo da se kaze da su bili 500 godina.
Sto se baroka tice imali su ga Srbi koji su kao i vi ziveli u Austriji a to je bio jedan znacajan broj.
Sto se tice Dubrovnika, on je u srednjem veku granica izmedju dve srpske oblasti Travunije i Zahumlja iako sam grad nikada nije bio u srednjevekovnoj Srbiji (ali ni u Hrvatskoj) vec je uvek bio nezavistan. Sto se tice stanovnika Dubrovnika oni i nisu bili Sloveni vec su romanskog porekla, a kao takve ih izmedju ostalog vidi i bosanski ban Mateja Ninoslav. Sticajem istoriskih okolnosti Dubrovnik je pripao Hrvatskoj, i ne brinite, nece vise biti pokusaja njegovog osvajanja i bombardovanja kao 90ih. Mada to generalno i nije krivica Srbije vec "gospode" iz Crne Gore koja je tamo jos uvek na vlasti.
Sto se tice kradje istorije toga ima na svim stranama. Npr. Seselj, iskompleksiran zbog svog hrvatskog porekla, izmislja kako su svi Hrvati sem onih iz Istre i Zagorja pokatoliceni Srbi. Sa druge strani brojni vasi intelektualci smatraju Kotromanice Hrvatima, a neki cak Vojislavljevice(?!).
Na kraju malo o srednjevekovnoj Bosni. Ona je u ranom srednjem veku naizmenicno bila u sastavu Hrvatske (za vreme Tomislava i Petra Kresimira) i Srbije (za vreme Petra Gojnikovica, Caslava Klonimirovica i Bodina). Nakon toga ona postaje nezavisna drzava ciji su vladari (banovi) bili Srbi, pa tako i Mateja Ninoslav stanovnistvo svoje zemlje naziva Srbima, a Tvrtko se kraljem krunisao u manastiru Mileseva gde su mosti Svetog Save. Jedini Hrvati koji su bili na celu Bosne su bili Subici.

Poštovani DŠ, niste se, nažalost, osvrnuli ni na šta od onog što sam gore izneo, jednostavno ste to proglasili zabludama. U redu. Pošto ste se dotakli jedino Očenaša, složio bih se da to nije molitva samo Dubrovčana (ko to spori?!), ali se i ne radi o tome, nego o jeziku kojim je napisan (preveden), a to je ujedno i jezik dubrovačkog zaleđa. U ostatku Dalmacije, naročito zapadno od Cetine, koji nedvosmisleno mogu zvati ononvremeno hrvatskim, takvog jezika tada nema. Prosto.
Međutim, što se tiče razvoja srpskog govora, tu ste stvari skroz izmešali, po čemu se i vidi da vam ovo nije jača strana. Srbi su ovim jezikom oduvek GOVORILI, a to o čemu vi pišete tiče se KNjIŽEVNOG STANDARDA, tj. književnog jezika, pisanog jezika, koji je do Vuka imao tri grane: "visoki" (crkvenoslovenski), "srednji" (slavenosrpski) i "niski" (narodni). Vukova reforma je značila prihvatanje ovog poslednjeg kao standardnog književnog, a nije se ticala "govora", kako vi to naivno zamišljate.
Što se tiče katolika štokavaca u Slavoniji, Bosni itd., ponoviću ono što sam rekao: to što su oni danas Hrvati, ne znači da su bili i onda. Sve do 19. veka hrvatsko ime njima nije domaće, o čemu svedoče nacionalno svesniji Hrvati, naročito putopisci. Vi taj jezik možete nazivati kako želite, to vam braniti ne mogu, ali on u istorijskom smislu jednostavno nije "etnički hrvatski". Uostalom, ogroman broj pomenutog katoličkog štokavskog stanovništva, naročito u zap. Hercegovini i Slavoniji, jeste srpskog porekla, a o tome ima milion svedočanstava. Pored toga, ni ti se krajevi nikad nisu zvali Hrvatskom, sećate se? "Hrvatska, Slavonija i Dalmacija". Kako god da se okrene, štokavština je Hrvatima bila periferna pojava, a njenim prihvatanjem izbavili su se od izolacije koju bi im doneo čakavski, a naročito kajkavski, blizak slovenačkom.
Što se tiče Srbina koji je odrastao u Zagrebu, on govori tom pohrvaćenom varijantom srpskog, kojom nisu govorili njegovi roditelji. A može, kao i većina purgera, i kajkavski.

Poštovani g-dine DŠ,
iz izjave "Tako danas nema zbora da je Dražen Petrović, podrijetlom Srbin, hrvatski košarkaš, kao što je i Tesla hrvatski znastvenik." mogao bi da se izvede zaključak da ukoliko bi nekim čudom Lijepa Vaša postala deo npr Nemačke, da bi i pomenuti Tesla bio nemački znanstvenik.

Uz određenu kritičku distancu (i obaveznu proveru izvora), mogla bi ovoj temi da pomogne i knjiga "Tajne Vukove reforme", Miloslava Samardžića. Ima je na mreži u .pdf formatu, lako se nađe.
Omaž srpskoj ludosti.
Ukoliko su navodi iz te knjige tačni, tojest.

Ovo sto je naveo g. Nadrljanski nije jedini slucaj. Ja znam za jos jedan koji dokazuje da je vecina danasnjih Hrvata srpskog jezika zapravo srpskog etnickog porekla. Elem, jedan stariji gospodin sa Krka je jednom prilikom cistio svoju kucu, koju je sagradio jos njegov pradeda. I tako, dosao on do odzaka. Cisteci odzak nasao je zazidanu pravoslavnu ikonu Sv. Ilije. Videvsi to, odmah se stropostao. Shvatio je da je njegov pradeda bio Srbin pravoslavne vere. I tako je covek zapao u krizu identiteta. Cuo sam da se posle potpuno povukao i da ne komunicira ni sa kim.

Postovani DS,

Od 'sitnica i krupnica jezikoslovnih' zabradiste u eugenetiku. Kao onomad kad smo razgovarali o 'crnogorskom jeziku', kada ste nas sa ostrascenim istomisljenikom ubedjivali o poreklu Srba, Hrvata i ostalih naroda sa ovih prostora.

Da li zaista mislite da je Vlaho Stulli recimo dozivljavao sebe kao pripadnika hrvatske nacije u danasnjem smislu te reci ili na nacin na koji su u moderno vreme, par vekova posle Stullija, na Zapadu dozivljavali sebe gradjani nacionalnih drzava? O Srbima katolicima, Dubrovcanima i italijanizovanim Dalmatincima necu ni da pocinjem jer su to prethodni komentatori vec pokrili.

Mozete li da nam kazete sta je tacno kriterijum kojim se rukovodite? Drazen Petrovic i Stojko Vrankovic su mozda Hrvati. Uostalom, mahali su sahovnicom ispred UN dok su u Gospicu, Osijeku, Zadru Hrvati odvodili Srbe na mesto konacnog resenja srpskog 'problema'. Ali nisam siguran da su hrvatskim jezikom govorili do momenta kad su poceli da podrzavaju Tudjmanovu Hrvatsku. A o (preostalim) Srbima u Vukovaru samo jedno: Pitajte ih kojim jezikom dolaze pre utakmice protiv Francuza, u Beogradu, a ne u 'maticnoj drzavi' u kojoj sapatom razgovaraju u sopstvenim kucama.

Teslu mozete da zaboravite. Niti je bio hrvatski drzavljanin niti je tim jezikom govorio. Izuzev ako i Vi ne verujete u postmodernisticku aproprijaciju istorije? I Milosa Obilica kao Tacijevog cukundedu? To onda nije istorija, ni nauka, vec ima drugo ime.

Baš ste se raspisali…

Vladislav sipa velikosrpske fraze iz rukava, ali o jeziku nema pojma. Ja sam ćirilicu naučio godinu dana prije no što smo ju obrađivali u osnovnoj školi. Kao što sam već kao odrastao čovjek naučio rusku, ukrajinsku, bugarsku, bjelorusku, mongolsku ćirilicu. Jezik je moja najveća ljubav, stoga se ne želim spuštati na politikantske razine onih koji stalno sanjanju Miha(j)ilovića i Pavelića. Svatko neka radi što hoće, ali meni je stvarnost milija od noćnih mora.

Ne ćemo valjda reći da je Jennifer López portorikanska pjevačica? Ona je američka pjevačica! Tako je Tesla hrvatski znanstvenik, dok je Vladan Desnica hrvatski pisac. Jasno, obojica su Srbi.

Misliocu poruka da me ne zamara je li hrvatski zapravo srpski. Ja sam u kontaktu s najvećim hrvatskim jezikoslovcima koj su više puta jasno objasnili da o tomu nema ni govora. Ne zamara me čiji je Dubrovnik jer Očenaš, koji je bjelodani dokaz da su Hrvati imali svoj štokavski i u 16. stoljeću, ne laže.

Nadrljanski politizira i previše se bavi time tko je Hrvat, gdje žive Srbi, a to rade oni kojima nije do istine. Da vidimo što kaže hrvatski akademik Stjepan Babić…

«Kad sam saznao da naš današnji Očenaš glavninom svojega jezičnoga izraza potječe s kraja 16. stoljeća, kako je zapisan u rječniku Fausta Vrančića iz 1595., napisao sam: «Očenaš je tako za mene postao izrazom povijesti hrvatskoga književnoga jezika. Moli se s neznatnim izmjenama najmanje četiri stotine godina. Postao je za mene dokazom da nikakva prijeloma u razvoju hrvatskoga književnoga jezika polovicom 18. stoljeća nije bilo. Nekoliko sam puta navodio Očenaš kao dokaz toj tvrdnji».

Jovanović nije isključivo srpsko prezime, a usto dodajem da je prvi stradali hrvatski branitelj bio Josip Jović.

Što kažu drugi forumaši...

"I pojašnjenje prezimena Jović onima koji misle da su Srbi svi svuda.
Jović je arbanaško prezime ( porijeklo albanskih katolika) i dolaze u okolicu Zadra sa onom poznatom većom grupom. Pleme Jovića se od Zadra vraća i naseljava kod Imotskog kao graničari. Danas su već potpuno kroatizirani. Sa Srbima nemaju veze a albanski korijen prezimena im ne znam napamet."

"Dalje,što se tiče Hrvata koji imaju prezimena Jović,Jovanović mislim
da su ih dobili na sličan način kao i Srbi...
Koliko sam ja čitao Šimunovića i kod nas ima jedan dio prezimena
koji potiču iz starohebrejskog i grčkog(a ovaj tip imena/prezimena definitivno jeste tog porijekla..pogledaj sam imena npr.crkvenih velikodostojnika..Joanidis,Vasilos,Mihailo itidd..itd...)
Nije to teško za objasniti jer i kod nas je Bizant imao jak utjecaj kroz značajan period vremena...
Osim toga ako bi usporedio imena hrvatskog plemića iz doba od porie tisuću
godina vidio bi značajne razlike...ili bolje rečeno dosta imena koja se danas ne koriste kod nas...Hrvatski vladari su uvijek imali i nraodno ime npr
Dmitar Zvonimir,i pazi sad Krešimir Mihajlo...
Sve je to dio starog narodnog nasljeđa..Kasniji utjecaji su,mahom sa zapada,
doveli do toga da se ta imena manje koriste..no nisu ih potuno dokinuli,brame ne do doba kada su se formirlala prezimena...
Što se tiče Srba koji imaju prezimena koja se baziraju na imenima koja
su gotovo apsolutno raširena među Hrvatima najvjerovatnije mi je da se radi
o katolicima koji su za Turske vladavine prešli na pravoslavlje..."

"Ali! nemoguće je samo na osnovu prezimena zaključivati o nekavom porijeklu njegovog nosioca. Onda bi i Turci mogli reći za Srbe koji se zovu Terzić, Samardžić, Tufegdžić, (H)ajduković, (H)adžić i slično - da su Turci porijeklom."

Gazda Grujo, pomenuta knjiga o Vukovoj reformi teško da može biti dobra referenca za izučavanje ovog problema. Iako u njoj ima dosta istinitih podataka, oni su obezvređeni vulgarnom ideološkom interpretacijom. Loše je kad se čoveku svuda priviđa vatikansko-masonsko-austrijska zavera. Ta knjiga nije ništa drugo nego ideološki parnjak neumerene vukolatrije koja je vladala sve do nedavno.
Ko hoće ovim da se bavi, mora ići na izvore, nema druge. Ko neće, bolje da čita neostrašćene tekstve poput Mešinog "Za i protiv Vuka", kao i zbornik tekstova Vukovih protivnika (kako se to još uvek vulgarno kaže), koji je priredio Miroslav Jovanović: "Protiv Vuka : srpska građanska inteligencija 18. i 19. veka o jeziku i njegovoj reformi".
P. S. Vuk Karadžić ima danas veoma loš status u Hrvatskoj, najviše zbog onog "Srbi svi i svuda", tj. što je štokavce katolike smatrao "Srbima rimskoga zakona" (što nije samo rezultat ondašnjih shvatanja o povezanosti naroda i jezika, nego i njegovog uvida da npr. Šokci nemaju hrvatsku nacionalnu samosvest). Paradoks je u tome što bi Hrvati ilirci veoma teško bez njega i njegovih sledbenika uspeli da napuste kajkavštinu.
P. P. S. Valja primetiti da se nacionalni preporod u današnjih Hrvata naziva upravo ilirskim, a ne hrvatskim. Trebalo je dosta vremena da se nacionalno odrede, što Srbima ipak nije bio nikakav problem.

Ljudi ne smemo vise nigde popustati. Moramo braniti svoju kulturu organizovano i efikasno. Dospeli smo u situaciju da dokazujemo ono sto je notorno nase a sto se kod drugih modernih naroda podrazumeva. Moravmo vratiti Srbe - katolike u svoju kulturnu bastinu. Ako to ne budemo cinili nase nacionalno bice ce i dalje da se kruni a Hrvati ce i dalje da nas potkradaju. Da li znate sta se sprema u Crnoj Gori? To vise tamo ni ne krije. Predvidjeno je da Miras sa svojom sektom kada preotme infrastrukturu Mitropolije Crnogorsko-primorske (uz pomoc Milovog bezboznickog rezima) sklopi uniju s Vatikanom, koja bi posle tu novu crkvu stavila pod jurisdikciju zagrebacke nadbiskupije. Ako bi se to desilo, pojavio bi se ovaj DS koji bi nas uveravao kako su Crnogorci oduvek bili Hrvati, kao sto sada izmislja bajke o Dubrovcanima Hrvatima. U pamet se braco Srbi!

@ gos`n Steva

Zato i rekoh "uz obaveznu kritičku distancu" i "proveru izvora" - čitajući "Tajne..." i sam sam video te ideološke komentare i nisu mi se dopali, stoga sam posumnjao u autentičnost ; sve što ne sledi rigidnu logiku i pravac zadat prvim postulatom baš štrči, deluje providno, zar ne?

Ali, ono što sam mogao da proverim za jedno poslepodne brze pretrage (iznenadili bi ste se koliko citiranih izvora iz te knjige ima na mreži) dalo mu je za pravo bar 60 odsto. A to je, ako ne relevantno, a ono, bar, ilustrativno. Zar ne?

Mene, kad smo kod toga, veoma interesuje što se za osnovu srpskog jezika ne uze neki govor iz Pašaluka, recimo iz njegove sredine, a ne sa same granice i/ili zagraničja, zašto je prenebregnut stav Crkve po pitanju "reforme" i posebno, da li je istina da je onaj ruski oficir poslao depešu u Petrograd Caru da je Vuk austrijski obaveštajac.

Poštovani Mihael,

Ivo Andrić i Meša Selimović su eksplicitno pisali na SRPSKOM jeziku i samo na srpskom što su i jedan i drugi javno potvrđivali. Meša Selimović je čak, da ne bi bilo zabune povodom baš ovog pitanja, ostavio i eksplicitan testament u kome crno na belo piše da je on Srbin, da je pisao na srpskom jeziku i da se njegova pisana zaostavština ima smatrati srpskom. Muslimani su inače na samom početku rata u BiH srušili spomenik Ivi Andriću kod Višegrada (valjda zato što se izjašnjavao kao Bošnjak i pisao bosanskim jezikom!).

Što se tiče Nikole Tesle, Hrvati su mu i kuću i čitavo selo spalili za vreme NDH (valjda zato što se izjašnjavao kao Hrvat!).

Što se tiče Jugoslovena, baš su oni počinili najveće zločine posle Hrvata i Bošnjaka nad Srbima u Drugom svetskom ratu i nakon njega (ovde mislim na one sa crvenim petokrakama).

Poštovani Hroboatos,

da su Hrvati uzeli srpski narodni govor za svoj književni jezik je jasno i glasno napisao i priznao sam Ljudevit Gaj 1846. g. u članku "Čije je kolo?". Sam članak možete naći u sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu ukoliko nije namerno uklonjen kao što su npr. uklonjena mnoga dokumenta iz Dubrovačkog arhiva u kojima se jezik Dubrovčana naziva "lingua serviana" (u više od 60 dokumenata dok je "lingua croata" spominje samo u 5).

Vukovi stavovi o štokavskom jeziku kao eminentno srpskom nisu njegovi već vodećih otaca slavistike koji su izvor prvog reda i koje niko nije opovrgao jer se izvori prvog reda ne mogu opovrgavati. To što takvo činjenično stanje ne odgovara hrvatskim jezikoslovcima i političarima koji su jedini "opovrgli" Vuka je razumljivo jer nije slatko biti onaj koji uzme tudju stvar pa je onda proglasi svojom. Latinoamerikanci to nisu učinili sa španskim jezikom jer su imali i još imaju minimum savesti da ne preimenuju tudj jezik kojim se služe.

@hroboatos
Ispadoste veći Srbin od Sotirovića koji reče da se ikavicom govorilo do Drine.
@Sotirović
Po vama mi ispadosmo neki Cigani(Vlasi), ijekavci koji eto, svakih 500 godina odluče da promene demografiju Balkana. Jednom rečju, katastrofa! Uzmite kartu Bosne iz 1910. i videćete da su Srbi živeli po celoj Bosni i da su činili 44 posto ukupnog stanovništva. Pa, kako to kad su svi došli iz Hercegovine?
Po mom viđenju da ne bude da samo osporavam, istočnu Bosnu su isto naseljavali Srbi. Srbi se nisu seljakali iz nekakvih jugoistočnih oblasti već samo u okviru današnje države Bosne. Na to ukazuje činjenica da ogromna većina Srba i Muslimana priča ijekavicom. Muslimani bi morali po vama, pošto su oni tu bili i pre Turaka, pričati ikavicom ali oni to ne čine. Zašto?

DŠ,

Hrvati su u vreme Ljudevita Gaja uzeli srpski govorni jezik za svoj književni. Hrvati su do tada kao maternjim jezikom govorili čakavskim i kajkavskim (ovaj drugi je autohtono bio kranjski tj. slovenački). Dakle, konsultujte samog Gaja (inače Nemca) od koga je pozajmio književni jezik za Hrvate. Inače, Hrvati su unikatna nacija u Evropi jer zvanično po njihovim jezikoslovcima (npr. Moguš)govore TRI maternja jezika: čakavski, kajkavski i štokavski. Srbi kao i sve druge prirodne etnonacije koriste samo JEDAN maternji jezik a to je štokavski. Usput, mogli biste da pročitate spise i Derkosa i Draškovića. O megalomaniji jednog drugog Nemca, inače velikog Hrvata - Vitezovića, nekom drugom prilikom.

Dojadio sam sam sebi, ali izgleda da se drukčije ne može. Opet, dakle, Tesla. Poštovani DŠ reče gore da su Srbi, ljubomorni zbog nedostatka renesanse i baroka (valjda onda i rokokoa, bidermajera... naročito ovde kod nas u negdanjoj Karlovačkoj mitropoliji!), primorani da kradu - i to od Hrvata. Iako nisam ponosan na ta naša barokna i bidermajerska slepa creva, moram reći da su nam kao uzor tu pre svega služili Švabe i Madžari, a da u to doba za Rvate nismo ni znali, jer oni komšije katolici koji su tada zborili jezikom sličnim našim sebe tim imenom nisu nazivali.
Hoću reći, ako je Tesla hrvatski znanstvenik, da li je i on govorio hrvatskim jezikom? Da li je njegov otac, prota Milutin, takođe govorio hrvatski? A mati Đuka (Georgina), takođe dete pravoslavnog sveštenika, rođena sestra vladike Nikolaja Mandića? Da li je i taj vladika, pošto se rodio na teritoriji avnojevske Hrvatske, bio govornik hrvatskog jezika? I tako dalje, i tako bliže.
Za Desnicu se slažem da je hrvatski književnik, jer je ceo život proveo na području pomenute današnje avnojevske Hrvatske, ali znači li to da nije srpski? A po čemu bi se to njegov jezik razlikovao od jezika njegovog zemljaka Matavulja, za kojeg verovatno ne biste baš rekli da je hrvatski pisac?
Šta tek da kažem za Iva Ćipika? Ako se deklarisao kao Srbin, iako katolik, gde mu pripada jezik?
Zbrka!

@hroboatos
Kako to da danas ti vaši Bošnjani(čiji bi potomci trebalo da budu Muslimani iz centralne Bosne) uopšte ne pričaju ikavicom?

zar se ne vidi iz ove hrvatsko srpske polemike (DŠ hroboštaveć "protiv" ostalih)koliko smo isti...kakva strast za parcelizacijom, izmišljanjem i preuveličavanjem razlika, svojatanjem zajedničke baštine...šta je loše po Srbe ukoliko i Hrvati baštine i ponose se svojim zemljakom (Teslom, Desnicom, Ćipikom, Grigorom Vitezom o0miljenim pesnikom mog detinjstva i sl) a šta po Hrvate što je Štrosmajerova rodna kuća uredno obeležena i Petrovaradinci (Novosađani) se ponose i njime?..naravno loše je to što se odmah pobija "druga strana" zajedničkog - da su etnički Srbi/Hrvati (Tesla pravoslavni Hrvat Cincarskog porekla i slične gluposti)...slično je i sa dubrovačk0m kulturom - nisu nam Hrvati krivi što je MI ne baštinimo, a za svaku pohvalu je što je oni baštine i neguju..VEĆINA KOMENTATORA SE npr. SLOŽILA DA SRBI BAŠ I NISU IMALI BAROK - a istovremeno naglašavaju srpski karakter Dubrovnika i Boke...pa kako je Gundulić Srbin a Tripo Kokolja nije?
i jedni i drugi citiraju Vuka i velikane dubrovnika i Dalmacije od humanizma do 20 veka istrgnuto iz konteksta..Njihova životna misija je bilo konstituisanje JEDNOG moćnog naroda i standardizacija jednog jezika u cilju stvaranja stabilne države i kulture, a ne međuplemenska nadgornjavanja..
uzgred Jugoslovestvo 20 veka koje neki ovde veličaju je sve suprotno tome

Budući da je referencirani tekst mješavina mišljenja i podataka (i "podataka") iz hrpe područja, osvrnut ću se samo na neke. Ne da mi se ni raspisivati nekakve lingvističke rasprave, a koga zanima literatura (hrvatska) o tom pitanju, može potražiti djela Radoslava Katičića: "Novi jezikoslovni ogledi"; "Na kroatističkim raskrižjima"; zatim prvu knjigu edicije "Povijest hrvatskoga jezika"-
http://www.hrt.hr/index.php?id=76&tx_ttnews%5Btt_news%5D=40045&cHash=377b3cda2c ), te knjigu Zlatka Vincea: Putovima hrvatskoga književnoga jezika.

Njekoliko odmah vidljivih pogrješaka ili površnih tumačenja:

a)Jagić o Kašićevoj gramatici da je to navodno gramatika "srpskog narodnog jezika". Citat je točan, no Jagić je izvalio besmislicu, i to dok je bio profesor u Ruskome carstvu (Odesa, Petrograd) i predstavljao se kao "Srbin iz Varaždina" (Jagić je prošao bar 5 takvih metamorfoza, što dosta govori o njegovu karakteru). Kašićeva gramatika iz 1604. slovnica je čakavsko-štokavska, po opisu prikaz jezične mješavine koju nikada nitko nije govorio, nego je rani Kašićev pokušaj opisa idioma s kojim se susretao u životu i s kojima je odrastao. Ima i novoštokavske padeže, i čakavsku akcentuaciju, čakavski izostanak jotacije itd.

2) jezik u Hrvatskoj nije nazivan srpsko-hrvatskim ili slično. Hrvatski sabor jest 1861. (ne 1867.) predložio naziv "jugoslavenski", no taj je prijedlog kancelar Mažuranić prebrisao i napisao samo "hrvatski". To nije prošlo na Bečkom dvoru, pa je Sabor ostao bez službenoga naziva jezika do Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. i 1873., kad je jezik u Hrvatskoj i službeno nazvan- hrvatski.

Nije prvi put da se na NSPM-u, a to rade isključivo pojedinci kojima su iz ruke izbijeni svi argumenti, spominje časopis Antisemit.

Nikada čuo, ali pretpostavit ćemo da je to istina. Kakve veze ima Antisemit s velikom većinom hrvatskoga naroda? Toliko nas je malo da ne bismo mogli iskorijeniti ni pseću populaciju u Hrvatskoj, a kamoli ozbiljnije naštetiti nekomu narodu.

A ako ćemo o Židovima, onda se treba podsjetiti kako su završili Židovi u Nedićevoj državi. Govori li to išta o Srbima? Ništa, bolesnika ima na svim stranama, ali kada ste već mašili mača...

Nikad cuo? Neki su o staroj stampi na tom prostoru pisali u predratnim novinama (pre rata 1991). Znam ljude. A koja/cija je populacija iskorenjena nema smisla ovde diskutovati. Uostalom, nisam se latio maca, vec jednog slova, shesh, koje sigurno nismo pozajmili iz izvora o kojima pisete. Znaci: Taj, jedan argument stoji. Niste ga opovrgnuli.

O logorima necemo da me ne biste poducavali istoriji. Dovoljno to, pisuci o 'Nedicevom logoru' i ignorisuci 'radni logor' u NDH cine drugosrbijanski mediji i ovdasnji politicari. Zato Vi verovatno svoju zemlju smatrate slobodnom, a te medije i ljude u mojoj - pristojnim. A ja - ne.

Srbi i dalje po starom, ocekuju da svi okolo prihvatimo ucenje SANUa kako smo od njih potekli. Sada se pojavljuju argumetni tipa u Argentini kazu da govore spanski itd. Pa dobro ako cemo tako sto vi za sebe nebiste rijekli da je vas jezik crnogorski??? Narocito posto je Vuk Karadzic za osnovu srpskoga uzeo crnogorski...

FRANJO RAČKI O SRBIMA I SLOVENIMA

Najveći hrvatski povijesničar 19. stoljeća je bio dr. Franjo Rački. Rođen je u Fužinama 25. XII 1828. g. a umro u Zagrebu 13. II 1894. g. Evo šta on piše o poreklu Hrvata u svom čuvenom delu Povijest Slavena, na stanicama 6 i 7: «U početku nazivahu se Slaveni domaćim imenom SRBI, to jest rođaci, a stranci, specijalno Nemci zvali ih Vendima ili Vindima. Pod tim imenom zovu Slovene i Grci i Rimljani još od 7 stoljeća pre Hrista. Širenjem Rimskog Carstva, Rimljani dobivahu tačnije podatke o Vendima to jest Srbima, a kad je uništena stara Rimska država, nestade starog domaćeg imena SRB, kao obćenita svemu rodu, te se ono zadrža kod Polabskih i Južnih Srba.« Sve ovo dokazuje i pokazuje da su Srbi najstariji narod od svih Slovena i da je ime Srbin hiljade godina starije od imena Sloven. Ime Srbin citiraju povijesničari na hiljade godina pre Hrista, a ime Sloven je postalo tek u 5 veku posle Hrista.

Ovo tvrđenje hrvata Račkog potvrđuju i drugi znanstvenici. Čuveni čehoslovački povijesničar, Jan Dobrovski takođe tvrdi da su se svi Sloveni pre seoba nazivali grupnim imenom SRBI. Ruski naučnik Veltman je decidan da je u drevnim vremenima ime SRBIN bilo zajedničko svim Slovenima. Nemački etnograf Zering kaže da je prvo opšte ime svih Slovena bilo SERBLI, što znači ujedinjeni.

Gospodine Stivenson, hvala na odgovoru. Korišćenje latinice nikakako mi se nije uklapalo u "ideologiju" vaših zaista sjajnih komentara. Čini mi se da naš nacionalni identitet ipak mnogo više zavisi od nas, nego od njih. Hajde onda da im ne petokolonašimo, pa nek košta šta košta.

Evo malo izvoda iz danasnjih stampanih hrvatskih bajki:

Knjiga se zove "Croatia in the Early Middle Ages: A Cultural Survey"

Evo par citata:




/Sclavorum/ je dalje u tekstu preveden kao /Hrvatska/


Pa onda kaze:



Iako jasno kaze "Sclavica lingua" oni bezocno prevode "hrvatski jezik"?

I tako sve redom dok nisu ispisali 624 strana "croatistike"!

Ako su Hrvati zasto ih zovu Croati?

To je odlika samo podcinjenih naroda da se drugacije zovu na stranim jezicima!

Isto je sa Montenegrinima/Montenegrom - jos jedan pojam potcinjenih koji su prihvatili strani naziv!

Petrušin izgubio dodir sa stvarnošću!

"Hrvatska" je u mnogim jezicima "Croatia" zato jer je suglasnički skup "hrv" vrlo teško izgovoriti, osobito govornicima romanskih jezika. Usto mnogi od njih ne izgovaraju glas "h" i stoga je on "zamijenjen" s prihvatljivijim "k".

Hrvatsku u "originalu" zovu Letonci, Litavci, Estonci, Mađari, Turci te pripadnici slavenskih naroda.

Gospodin Nadrljanski opterećuje se tricama i kučinama...

Uopće me ne zanima Teslin jezik. Budući da je rođen u Hrvatskoj, ima pravo na hrvatsko državljanstvo i ja ga smatram hrvatskim znanstvenikom.

Tesla se nikada nije odrekao svoje hrvatske domovine i nikada nije podržavao velikosrpski koncept.

I da, Ivo Andrić bosanski je književnik. Za mene je potpuno nebitno je li Hrvat (a jest), je li pisao srpskim jezikom itd.

Ti se na me srdiš, mili pobratime,
Veliš: Srbin jesi, srbsko imaš ime,
Tvoji pradjedovi svi su Srblji bili,
Na Kosovu polju modru krvcu lili,
A ti, njihov unuk, za Srblje, ne mariš,
Već se u Hrvatsvu pokvarenu kvariš!
Tvoj me ukor, pobre, tišti, odveć jako
I da niesam vojnik, pod tiskom bih plako;
Al ovako znadeš, lake su mi misli,
I popuštam ondje, gdje bi drugi stisli.
Izvan ako hoćeš da se porvamo,
A ti sedlaj noge, pak dojaši amo,
Ustanovi mjesto, vrieme i drugara,
Pa ćemo razpačat, što nam srce para,
A u cielom svietu neka spomen bude,
Da su do dva brata bili dvije lude.

pesma "Hrvat ili Srbin" Petar Preradović

@Steva Nadrljanski

Pojmovi "ilirski" i hrvatski su istoznačnice u glavnini djela od 1400. do 1850. Tako naziv ilirski/slovinski/slovenski/hrvatski za jezik ili naciju rabe u svojim djelima Marko Marulić, Tituš Brezovački, Ivan Belostenec, Hanibal Lucić, Ivan Gundulić, Junije Palmotić, Vladislav Menčetić, Fran Krsto Frankopan, Petar Zrinski, Pavao Ritter Vitezović, Matija Divković, Bartol Kašić, Pavao Posilović, Ivan Bandulavić, Stjepan Margitić,..dakle umjetnički pisci, filolozi i vjerski pisci iz sadašnjih Dubrovnika, Splita, Ozlja, Hvara, Vareša, Glamoča, Jajca, Duvna, Senja, Zagreba, Krka, Čakovca, ...Ti su auktori dio hrvatske jezične i kulturne baštine.

Točno je da se pojam "ilirski" pojavljuje i u nekim srpskim djelima, te kao oznaka i za Srbe, no to je tek od 18. stoljeća, i tek nakon kontakta s ilirskim ideologemom nastalim u područjima pod ondašnjom upravom Venecije i Habsburga, te u koliko-toliko slobodnom Dubrovniku. Osnovana je ilirska kancelarija, taj naziv rabe ponekad i Raić, Đurađ Branković, Orfelin,.., no to nije izvorno imenovanje jezika i zemlje kakvo nalazimo kod hrvatskih pisaca još 1450, 1500, 1550, 1600, 1650,..

Što se tiče Karadžićeve reforme on nije ništa "ukrao" ni "uzeo", ali se koristio hrvatskom jezičnom baštinom (Kačić, Stulli,..) u svojoj stilizaciji jezika. No, pritom je imao jasno zacrtan smjer, pa tako u tom poslu nije bio ropski prepisivač nego kreativni oblikovatelj, pa je njegov jezični tip i- u nizu crta- produžetak prijašnje hrvatske pismenosti, a u drugom pak preoblikovanje srpske baštine i njegov izvoran prinos. O granicama ovoga ili onoga u njegovu djelu postoje studije Katičića, Nataše Bašić (V.K. između politike i jezikoslovlja), te drugih koji pokazuju da je taj odnos bio dinamičan i nejednoznačan- o fonetike do sintakse i stilistike.

@hroboat "Točno je da se pojam "ilirski" pojavljuje i u nekim srpskim djelima, te kao oznaka i za Srbe, no to je tek od 18. stoljeća, i tek nakon kontakta s ilirskim ideologemom nastalim u područjima pod ondašnjom upravom Venecije i Habsburga, te u koliko-toliko slobodnom Dubrovniku."
kako su Srbi došli u kontakt sa ideologijom nastalom u državama u kojima su oni činili većinu stanovništva (po svim popisima do propasti istih) tek u 18. veku...tj. uoči propasti dve od te tri države
kako neko može nakdnadno da "dođe u kontakt" sa idejom u čijem stvaranju i prihvatanju je lično učestvovao?...
Može lako - projektuj sadašnju situaciju (kada Srbi na teritoriji današnje Hrvatske NE POSTOJE) u prošlost, pa će dokumentima uprkos ispasti da među stanovnicima Dalmacije, Boke i Dubrovnika nije bilo Srba i da se nijedan katolik nije izjašnjavao kao Srbin ...pre će biti da je bilo obrnuto

odakle ideja da se u celom primorju uobičajeno ime za naš narod u celnini (a ne zaboravimo da su svi ti nabrojani velikani radili i živeli za konstituisanje JEDNOG moćnog naroda)Slovini, Sloveni, Slaveni - koristi u značenju Hrvata?.. tog od Dubrovnika jako udaljenog naroda, kako je rekao Mavrto Orbini..zašto bi neki Dubrovački gospar želeo da se utopi u jako udaljeni narod?

1. Tesla je američki izumitelj srpskoga podrijetla, kao što je Edison Amerikanac norveškoga porijekla.

2. Preradović je hrvatski pisac, i nije nikad bio srpski. Izvorno je pisao njemački, jer je svoj jezik (hrvatski, srpski) zaboravio tijekom školovanja, pa se u literaturi javio pjesmama na njemačkom, koje je onda Kukuljević prevodio na hrvatski, dok se Preradović nije "sviknuo" hrvatskomu (ne sa srpskoga, nego njemačkoga).

3. Mrkalj je srpski filolog koji nema veze s hrvatskom baštinom (za razliku od Vuka Karadžića), jedino je rođen u Hrvatskoj

4. još je nešto bilo, zaboravio sam

No, red je navesti njekoliko stvari koje srpska sredina-mislim- slabije zna jer ne prati hrvatsku literaturu o tom, a rekao bih da i nije baš zainteresirana jer se to kosi s ideološkim premisama


a) početci svjesnoga stvaranja općehrvatskoga jezičnoga standarda, pa i općejužnoslavenskoga, nalaze se u 16. stoljeću. Dvije su struje, pogleda li se unatrag, supostojale: po prvoj, općehrvatski jezik bi bio mješavina crkvenoslavenskoga i čakavsko-kajkavsko-štokavske spojevine. Začetnici su takovih pogleda hrvatski protestantski reformatori (Konzul Istranin, Dalmatin) oko 1550., sljedbenici Ozaljski krug Zrinskih i Frankopana (Frankopan, Belostenec, Ritter-Vitezović) oko 1670., a sustavni je oblik i konačni slom taj model doživio u Riječkoj školi i njezinom predvodniku Franu Kurelcu u 19. st. Po drugoj, općehrvatski, pa i opći južnoslavenski jezik, trebala bi biti vjerskim sadržajima i čakavštinom oplemenjena štokavština, a taj smjer počinje s protureformacijom, i daje djela (rječnike, gramatike, prijevod Biblije) u 17. st. (Kašić, Mikalja) i dalje, sve do pobjede Iliraca u 19. st. Prva je struja izgubila, druga pobijedila.

b) srpska je jezična situacija bitno drugačija, jer ako je kod Hrvata "problem" raslojenost po narječjima, kod Srba je rusificirani crkvenoslavenski jezik.

Procitajte sta kaze uvazeni hrvatski paleograf Josip Vrana u svom djelu Tko je Pisao najstarije Dubrovacke cirilske isprave*

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=21096

A sad probajte da nadjete na Google-u sto bolju kartu Ivana Lucica "Illyricum Hodiernum", koju je on radio 1666. u Amsterdanu, i pogledajte kuda se po tim granicama prostire Croatia: samo u predjelu Srpske Krajine do Zagreba do Istre; onda pogledajte u sred te Croatie pise toponim "Serb." - cak i tako male i jadne ima srpski toponim?!

A /Dalmacija/ se protire ... i prostire ... i prostire, a /Slavonia/ se prostire ... i prostire ... i prostire?

Idi bre begaj! :o))

@hroboatos
Srbi nisu imali problema sa rusificiranim jezikom jer se tim jezikom nisu ni koristili barem verbalno. Pisanjem se bavio mali krug pisaca i crkvenjaka sve do 19. veka. Taj uzak krug ljudi je i hteo da se razlikuje od prostog naroda pa je pisao mešavinom narodnog(srpskog) i crkvenog jezika. Ta mešavina se zvala slaveno-srpski i nije bila ni na koji način sistematizovana već je svako pisao kako je hteo a već sam u prethodnim komentarima pokazao da se početkom 18. veka već počelo pisati i narodnim jezikom(srpskim). Većina Srba tog vremena nije sa tim imala nikakav problem pošto je bila nepismena.

Dobro je videti da neko iznosi argumente, makar se kogod s njima i ne slagao...
Nikako ne mogu da se ubedim da su termini slovinski/ilirski/hrvatski apsolutni sinonimi. Biće da je to retroaktivna interpretacija na osnovu današnjeg činjeničnog stanja: ako ceo taj rimokatolički književno-jezički korpus Hrvati danas smatraju isključivo za svoju „imovinu“, onda to mora da je tako bilo oduvek. Takva logika pati od očiglednosti konstrukcije. Uporno se zapostavlja i zanemaruje srpski narodni jezički supstrat u štokavskim govorima najmanje do Cetine, identičan npr. dubrovačkom govoru. Daleko od toga da se radi isključivo o uticaju, radi se o najbližem srodništvu. Kako se tumači činjenica da je srpski govor onog doba isti kao navodni hrvatski štokavski, a da je taj isti hrvatski štokavski onog doba na ogromnoj udaljenosti od ostala dva narečja (čakavskog i kajkavskog), kao što je, uostalom, i danas? Jezik po svojoj prirodi ne može imati dvostruko poreklo: on mora imati svoje ishodište u jednom izvoru koji se može identifikovati bez obzira na sva kasnija mešanja i međuuticaje. „Štokavski hrvatski“ onog vremena sasvim se po svim svojim granicama utapa u srpski (hoću reći – nema bitnu distinktivnu crtu), koji je isti na širokom prostoru podaleko na istok od tih granica. Srpska dijalektalna raslojenost nije ništa u odnosu na raslojenost hrvatskih narečja: nemoguće je da takva tri različita jezička područja tvore jedan te isti jezik (sem ako se tako ne dogovorimo). Prevodilac nam ne treba sad, kao što nam nije trebao ni onda – a bojim se da hrvatskom đaku iz Os(ij)eka i Čapljine za „Juditu“ treba: ne zbog višeslojnosti izraza, nego zbog toga što različitost narečja za običan svet gotovo ima težinu različnosti jezika. Svoj narodni govor Srbi su svuda zvali srpski (za razliku od književnog „slovenskog“), a zašto Hrvati svoj zovu trima (najmanje) imenima?!

Hrvatski tjednik Arena (na 54. stranici, broj 2541. iz kolovoza 2009. godine) donosi ulomke iz tajnoga dnevnika Nikole Tesle, što ga je priredio Petar Vučić, pravnik i doktor političkih znanosti, do kojega je došao uz pomoć pokojne hrvatske povjesničarke dr. Ljubice Štefan.

"Sretan sam što me Hrvati smatraju svojim jer su moji preci hrvatski koljenovići, Draginići iz Zadra. Kao hrvatski plemići, Draginići su došli u Liku u XiV. Stoljeću i tu ostali. U Liku su moji preci došli preko Novog Vinodola.

Preci moje majke, Kalinići, također su hrvatski plemići i oni su iz Novog Vinodola.

Moj pradjed stjecajem okolnosti morao je otići u Bosansku Krajinu – tamo se oženio s pravoslavnom djevojkom i prešao na pravoslavlje. On je imao isturene prednje zube pa ga je narod prozvao Teslom, prema alatki kojom se obrađuje drvo i otuda moje prezime Tesla.

Moj djed bio je časnik u ličkoj regimenti, a moj otac poravoslavni prota…»

Inače, u podacima o svim obiteljima iz Like nigdje nije pronađeno prezime Tesla. Bio je to nadimak jednog od Teslinih predaka koji se prezivao Draginić!

Žalim, braćo Srbi, ali Tesla je i hrvatski znanstvenik i hrvatskoga podrijetla!

Štovani DŠ, drago mi je da ponekad primetite postavljena pitanja, ali mi je nedrago što afektirate pa se zalećete u zaleđe, iliti ofsajd.
Milo vam je da usvojite Teslu i NOB (što biste vi rekli - u nedostatku sadržaja), jer to nešto u belom svetu znači; ali nije nebitno ko je digao ustanak - jesu Srbi, naši đedovi, ali ne zbog Tita (nisu za njega još bili ni čuli, niti za kakvu kapejot!), nego što nijesu ćeli lećeti svi u jame, pa su povadili ko kočeve, ko vile, ko bogami i levore, da se brane od Pavelića; a Tito je posle naišao i pokupio premiju, na našu žalost (to nije bio dovoljno da se ne spale hrvatski Smiljani, i u njima hrvatska pravoslavna crkva, u kojoj je kršten hrvatski znanstvenik, a otac bio hrvatski pravoslavni pop). Da li je tu bio i još neki govornik ilirskog jezika, razmišljam... Dakle, u najmanju ruku tajming vam ne valja (o suštini neću). Mada su svi govorili hrvatskim jezičkim standardom, nikako se nisu razumeli.
Drago mi je da ste svoju logiku doterali da krajnjih granica pa jednog (ne)običnog srpskog popa unapredili u hrvatskog časnika; vrag mu babi, da ne bi ličkih i dalmatinskih ustaša, ko bi još znao za njega!
P. S. Otkud je Dušan Bilandžić, Srbin marksista, najveći hrvatski povjesničar?! I Stjepan Babić najveći jezikoslovac? Ja znam najmanje pet većih...
P. P. S. Opet se lepo razgovaramo bez prevodioca. Kanda su u pravu oni što kažu da su srb- i hrv- u stvari isti koren.

Duplo štovani DŠ, lepo prosim, dajte se skockati! Zaboravili ste tajni dnevnik Milutina Milankovića u kojem ovaj tajno ispoveda da je njegov čukun-čukundeda zbog velikosrpske agresije u 14. veku prešao u pravoslavlje, ali da nije zaboravio svoje hrvatsko podrijetlo, nego je u beogradskim podrumima tajno molio krunicu i ranoilirski Očenaš, dok je za srpsku patrijaršiju spremao predlog kalendara; i tajne beleške vukovarskog nobelovca Leopolda Ružičke, gde on dokazuje tajno hrvatsko hemijsko podrijetlo europskog pučanstva diljem Franačke i Prusije, i očevidnu pogrješku u svom prezimenu!

Ovdje se podkradaju čudne teze. Pa da ih razbristrimo činjenicama.

1. čakavska i štokavska narječja raznorodna su, a u srednjem razdoblju dijelom su istoga kulturnoga kruga, južnohravtskoga, u kojem sudjeluju Korčula, Hvar, Split, Dubrovnik, Kotor i još njeka mjesta. Čakavac Kašić s Paga kodificira taj zajednički jezik, čakavac Kanavelović s Korčule piše dubrovačkim tipom štokavštine, kao i Splićanin Kavanjin. Dubrovčani pak pišu miješano štokavsko-čakavski ( npr. zač, a ne zašto; brojni ikavizmi kojih je i Menčetića i 70%; čakavski i staroštokavski oblici cvitje i grozdje, bez štokavske jotacije; nema štokavskoga dočetnoga - o umjesto čakavskoga -l (misal, a ne misao; pisal, a ne pisao) nema /đ/ u poeziji (gospoje, a ne gospođe;-.). Taj je jedan kulturno i književni krug čakavsko-štokavski i ne haje ni pola posto za fantazije slavistike koje će se pojaviti 300 ili 400 godina kasnije. Štokavska narječja, srpska i muslimanska, onoga vrjemena, nemaju s njima veze jer se razlikuju i u gramatici, i rječniku, i stilistici, o pismu da ne govorimo. Govornici kosovsko-resavskoga ili zetsko-južnosandžačkoga jednostavno nemaju što s tim krugom Hvar- Korčula-Split-Dubrovnik, jer je njihov jezik, strukturno štokavski, nespojen s čakavskim (kao dubrovački), a u rječniku, frazeologiji, sintaksi.."pravoslavan" i "turski", što je i na razini razumijevanja jadranskim piscima teže razumljivo- da se i ne govori i nacionalno-kulturnome jedinstvu.

Druga je priča navodna naknadna inkorporacija hrvatske književnosti Juga u ostali dio. Ništa netočnije. Matija je Divković 1616. u frazeologiji i stilu slijedio dubrovačke uzore, bez kojih nije moguće razumijeti slavonski barok 18. st., kao ni pisce iz područja Siska, Senja, Karlovca (Krajačević, Andrijašević,..). Dubrovački je izraz nastajao pak na prijepisima glagoljskih i latiničkih lekcionara i misala iz Trogira, Senja, Splita, Zadra, Like i Krbave, Senja, ...

Jednostavno-i prije je 19. st. hrv. književnost imala jasan ocrt.

Jovan Dučić je definitivno bio u pravu...ono o hrvatskoj "hrabrosti"...Od argumenata preko "argumenata" došli smo i do tajnih dnevnika...Mislim, zaista...Tesla je baš tip čoveka koji bi pisao tajne dnevnike o svom hrvatskom podrijetlu...Mislim, to mu je jeli bila opsesija...pored onolikih pronalazaka i ideja koja se čak i sa metafizikom graniče.A ono o Srpstvu je govorio zato što se plašio za svoj život.Crna Ruka, bato...

Gospodine Nadrljanski, držite se vi svojih jezikoslovaca i povjesničara jer ja sam ipak malo bolje upoznat sa situacijom u Hrvatskoj. Bilandžić (braća su mu bili su Marijan, Mate, Stipan, Frano i Josip) i Babić vrh su vrhova. Kada pročitate njihova djela, onda se javite.

Srbi jesu digli ustanak, ali bez mozga nijedan pokret ne bi uspio. Jugoslavenski je pokret otpora uspio jer je na čelu bio genijalac Josip Broz Tito. Hrvat. Ako smijem spomenuti…

Tesla je hrvatski znastvenik, ali moram priznati da nisam znao da je Teslin djed bio pop. Čuo sam da je to bio Nikolin otac. No čovjek uči dok je živ!

G. DŠ, izvestan deo primera vam nije dobar. Ako kakav Bodul Dubrovnik (grad slovenizovanih Romana) naziva „hrvatskim“, to ne znači da on i jeste takav, jer jezička razlika, u ono doba veća i značajnija od etničke (da ne reknem nacionalne), svedoči da potragu treba uputiti na drukčiji trag. I kod nas su nekad Solun smatrali srpskim gradom, a da se srpska država dotle kojim čudom proširila (kao što se hrvatska proširila na uvek nezavisni Dubrovnik), sad bi i kod nas bilo takvih „naučnika“ koji bi njegovu romejsku kulturu gledali isključivo kao srpsku. Uspeli ste da napabirčite deo kroatističkih dokaza (npr. za Marulićeve verse hrvacke ste omanuli, taj jezik sa dubrovačkim nema veze), ali je dubrovačko „sklavinstvo“ užasan teret za takvu ideju. Što se ne zovu Hrvatima ako jesu Hrvati, i što jezik uporno zovu slovinskim?! Naravno da tada nema nacionalne svesti u današnjem smislu, ali bi bilo prirodno da ga zovu svojim nacionalnim imenom. Dubrovnik je na kraju postao „hrvacki“, ali to ne znači da se sva njegova kultura može naknadno hrvatiti, naročito jezik, istovetan jeziku susednih Srba: ako tako razmišljate, onda se hrvatski govorio i u pravoslavnom delu Hercegovine, i u celoj današnjoj Crnoj Gori, i u Zapadnoj Srbiji... Mada, takvom se zaključku ne bih posle svega ni čudio.
Naravno, znam da neću dobiti odgovor na ovo poslednje. Uostalom, nemoguće je takvom logikom odgovoriti i na pitanje po čemu se to tako krucijalno razlikuje jezik dva susedna sela u npr. Hercegovini, jednog srpskog, drugog hrvatskog? Po čemu biste zaključili da jedan seljak govori srpski, a drugi hrvatski? To se može učiniti samo naknadnom nacionalnom identifikacijom, ali avaj – to već nema veze s naukom.
Ovako mogu doveka: gde je krucijalna razlika u govoru „hrvackih“ Kotorana u odnosu na Grbljane i Paštroviće, a gde na npr. Nikšićane? kako se zna šta je hrvatsko? Ne li po tome što se danas neki pišu Hrvatima? No, to je daleko od nauke.

Po čemu biste zaključili da jedan seljak govori srpski, a drugi hrvatski? To se može učiniti samo naknadnom nacionalnom identifikacijom, ali avaj – to već nema veze s naukom.

Razlika u govorima Hrvata iz zapadne Hercegovine i Srba iz istočne Hercegovine lako je uočljiva, ali ja vam ne mogu pomoći ako ju vi ne primjećujete.

Evo vam izjave Vašeg omiljenoga pisca...

Ni jedan jezik i ni jedan narod ne bi bili ni narod ni jezik kada bi se svodili na jedan dijalekt i jedan izgovor i spali na dva slova i nekolike reči. Jezik je kosmos i sve što je u kosmosu postoji i u jeziku. (Matija Bećković)

I pitam se hoćete li i Kinezima braniti da se nazivaju Kinezima jer dijalekata je ondje "bezbroj"?

Dodao bih i da ja mogu sa Slovencima i Makedoncima razgovarati bez prevoditelja, stoga kako ne ću i sa braćom Srbima!

Bas mi vas je pomalo zao, posebno sad kad budete rasparcavali svoju tisucljetnu zbog uzetih kredita!

Koja su ono ostrva vec trazena od Italijana?

Bitno je da vi imate jednu crkvu i svakog sveca zovete svuda razlicito? :o))

Sveti Vlaho je bjese van Dubrovnika /Sveti Blazo/!? :o))

Inace je Vlaho srpski izgovor starog grckog imena /Vlasios/!

Sveti Juraj je kod Srba Sveti Đurađ - potrazite sakoliko ima Đura-đa u i oko Dubrovnika!

Kako se onda na hrvatskom zove dubrovacka porodica Đurđevic, ili mjesto Sveti Đurađ kod Dubrovnika, ili ostrvo u Boki Sveti Đurađ?
Imate li vi nekog Đurađa Brankovica, Đurađa Crnojevica, Đurđevica Taru, Đuricku rijeku, Đurđeve Stupove, Đuravce, Đuraskovice, Đurkovice, Đalovice, Đorđevice, Đurđevinu...?

Sta bi sa Svetim Jeronimom?

Zasto je Papa morao da preimenuje "Papinski hrvatski zavod Svetog Jeronima" u ILIRSKI Zavod Sv. Jeronima (Collegium Hieronymianum Illyricorum)?
Ko se to zalio?

Zasto je Sveti Đurađ kod trogira postao /Sucurac/?

Zasto je najljpsa pravoslavna crkva u Zadru Svete Trojice (saradjena 812.g.) (katolicki naziv je Sveti Donat) sluzila katolicima kao stala/ostava, a danas sluzi kao koncertna dvorana?
Morali ste je i okreciti da se ne vide predivne pravoslavne ikone?

Zasto se pravoslavna crkva Svetog Teodora kod Splita (1018.g.) danas zove Gospa od Zvonika?

Zasto se na Mljetu, Korculi, Hvaru, Shipanu ... zadrzao naziv Sveti Đurađ, a ne katolicki Sveti Juraj?

Koliko je ono Zadar mijenjao puta strane od 1096-1346?

S-E-D-A-M P-U-T-A, da bi zavrsio na kraju u ruke Venecije narednih trista godina, pa Austrije stotinjak, pa Francuza ne znam koliko....!

Kako to ako su Sloveni i vasi veliki i opasni zupani vladali tom oblascu?

Zasto je crkva Svete Trojice okruglog vizantijskog oblika gradnje, ako su tamo bili ti vasi zupani i kraljevi, koje je papa podrzavao i krstavao?
Zato sto zadarske zidine niko nije nikada probio do francuzi kad su kremnuli u 'krstashke ratove'!!