Kratko, jasno i dubinski dovoljno!
Posebno ovo za Nemacku.
HVALA !
Preporuke:
0
0
2
ponedeljak, 22 jun 2009 18:01
Ala
Veoma interesantno.Laik sam za ekonomiju ali mi iz glave ne izlaze podaci o nezaposlenosti u Nemackoj 1988-12,5%.Zbog EU morali su u kratkom roku da ga svedu na 4%-6%.Slicno je i sa ostalim drzavama "stare"EU.Znaci,"kreirali" su poslove kako bi se uklopili u propisane standarde.
Jos 2004.pocela je kriza i mladi inzenjeri nudili su "Die Letzte Hemde"(poslednju kosulju -mi smo tu malo plasticniji u izrazu )Premijeru.
Koliko su ti procenti vestacke zaposlenosti uticali na sadasnju krizu(uz hipotekarnu i kriminal s obveznicama)?
Preporuke:
0
0
3
ponedeljak, 22 jun 2009 20:42
The Tao
"otpuštanje Srba (i Turaka i drugih izvan EU) onog trenutka kada se obore troškovi radne snage na željeni nivo i istovremeno dalje povećaju disciplina i zalaganje na poslu". Cista dezinformacija. Srbe nece niko proterati nego ce im podeliti Ausvajse, to jeste Beeele Schengene, da mogu uci i izaci kada zele. Boza Djelic je posten covek i ja mu sve verujem. Cak i ono za kauc. Kakvog je strucnjaka izgubila Francuska toliko ni Srbija nije svesna u sta se uvalila.
Salu na stranu, ovo je jedna od najkracih i najrealnijih analiza dnevne svetske ekonomsko-politicke situacije. Dokaz vise da nspm uspesno dolazi do izuzetnih tekstova.
Preporuke:
0
0
4
ponedeljak, 22 jun 2009 23:18
Nenad
Autor ovog teksta je zaboravio u jednom pasusu da analizira povezanost svih ovih analiza koje je napisao. Dakle veza između događaja u Iranu, napredovanja Kine, kao i stagnacija privrednog rasta Amerike i Nemačke. Lično mislim da nemiri u Iranu imaju i te kako veze sa ekonomskim problemima koje ima Amerika i deo zemalja u EU. Te veze, iz razloga svoje nestručnosti ne znam da napišem kako bi dopunio ovaj tekst, pa zato molim autora da to uradi u vidu komentara.
Preporuke:
0
0
5
utorak, 23 jun 2009 00:08
Davor (Osijek)
Ovo je jedna od ponajboljih analiza koju sam pročitao na nekoj srspkoj web stranici. Vrlo objektivno, hladno i trezveno, bez propagande i emocija u koje upadaju tzv. "drugosrbijanci" kad se iz petnih žila trude uvjeriti sve ostale u nešto u što ni sami ne vjeruju (npr. tzv. "demokracija" i sl...) ali samo odrađuju nmaručeni posao izvana.
Preporuke:
0
0
6
utorak, 23 jun 2009 06:47
Srboljub Savic
Jasno i dovoljno da shvatimo kako nasa Vlada i ne
pomislja da nas izvede na put napretka.
Gde je Srbija u svemu je nit (koje nema) koja
povezuje tri naizgled nepovezana prikaza.
Dugorocno razvojno, sve treba razoriti Srbiji.
Zato su "nase" banke inostrane, sve sto mozemo
poklanjamo strancima. Srbija skoluje mlade, da bi
ih poklonila razvijenim zemljama, pri cemu im
odobrava da odnesu i desetine hiljada dolara,
kad se iseljavaju u Kanadu, ...
Strani vlasnici banaka, osiguravajucih drustava,
agencija i preduzeca rade za profit koji im
sluzi za ulaganje u dalji razvoj ali ne Srbije, vec svojih firmi i zemalja.
S. Savic
Preporuke:
0
0
7
utorak, 23 jun 2009 08:01
Jordan
Čestitam na zadnjoj rečenici.
Preporuke:
0
0
8
utorak, 23 jun 2009 09:25
orion
Što se tiče Kine ovo je njen oproban scenario. Evo da uzmemo primer Nigerije:da li je nekad neko čuo da su Kinezi stradali od terorista, naravno da nisu jer je njihova politika totalno suprotna od Američke. Za razliku od Amerikanaca koji korumpiraju lokalne vođe i preko njih ostvaruju svoje interese izazivajući bes kod naroda, Kinezi prvo što urade je da izgrade infrastrukturu pa im se mnogo manje zamera iskorišćavanje resursa. E sad, koji je interes Kineza u Srbiji ja ne znam, ali je činjenica de se na novosadskom auto-putu, u blizini mesta na kojem je predviđena gradnja mosta niče veliki kineski tržni centar. Što se tiče naših ljudi i Nemačkoj ugroženi su oni koji rade bolje poslove, a inače većina naših radi poslove koje Nemci i ne žele, a i kad bi se desilo tako masovno otpuštanje radnika po nacionalnoj osnovi onda zaista više ništa ne bi bilo kao što je danas. Autor je zaista dao analizu jedne interesantne teme i ja ću kao i neki prethodnici da se požalim da mi nedostaju neke stvari (u stvari nije da nedostaju, već me zanimaju, pa ako može autor da ih prokomentariše) a tiče se našeg odnosa sa Iranom. Činjenica je da uprkos ratovima koji su se dešavali u skorije vreme mi sa njima nismo imali loše odnose. Priča se o saradnji sa Iranom u oblasti hemijske industrije što može biti i te kako značajno kada prođe gasovod. A što se tiče inutrašnjih sukoba u Iranu, meni je prosto neverovatno kako Amerikancima uspeva po ko zna koji put da po istom receptu izazivaju revolucije, pa naravno da Francuska i Nemačka znaju o čemu se tu zapravo radi, kao što su znali i svaki put pre toga, i njihova reakcija zavisiće isključivo od njihovih ionteresa.
Preporuke:
0
0
9
utorak, 23 jun 2009 10:46
m. -ić
Uuu, ovo je sjajan tekst!
Preporuke:
0
0
10
utorak, 23 jun 2009 13:28
nemac
vi nemate pojma šta se radi u nemačkoj, "demokratskoj" nemačkoj, kako se sve frizira i na šta su sve spremni, kako skidaju ljude sa biroa za zapošljavanje ali i sa obaveznog penzionog osiguranja.niko ne priča koliko NEMACA napušta zemlju i koliko je NEMACA, kvalifikovanih, otišlo za Skandinavske zemlje, naročito za kanadu! niko ko ne živi u nemačkoj ne može da zna da imaju blagoslov amerike da rade upravo takve stvari!o medijima, oni su kao sada kod nas, pod APSOLUTNOM KONTROLOM!!!!!ćuti se jer su sve mere najviše uperene protiv stranaca. uporediti jednog njihovog nezaposlenog sa bilo kojim eks-jugosom je neuporedivo!
Preporuke:
0
0
11
utorak, 23 jun 2009 13:56
Branko Pavlović
U pogledu ekonomske krize i veze Irana i Kine.
Razvoj Kine je jedan od veoma važnih razloga zbog čega je ova kriza nastala i zašto ne može da bude rešena na uobičajeni način. Tema je velika, ali najkraće rečeno snaženje Kine (i Rusije i Indije) bitno smanjuje prostor SAD i EU da teret krize prebace na druge, odnosno da tuđe resurse koriste samo za sopstveni razvoj.
Iran nema veze sa ekonomskom krizom, bez obzira na rezerve nafte i treće potvrđene rezerve gasa u svetu(ako računamo i Arktik, onda četvrte. Digresija, to što Rusi pobijaju zastavu na 4.000m dubine ima ogroman značaj upravo zbog ogromnih ležišta gasa.). Reč je o spletu činilaca na relaciji Izrael, SAD, Iran, Rusija, u prvom krugu, a onda Palestinci, arapski svet (svaki od tih činilaca se račva u bezbroj "rukavaca" (Hamas, Fatah, Hezbolah) u drugom krugu,pa Egipat i Sirija, pa Saudijska arabija, pa Libija i Irak, Avganistan, Pakistan itd.).
Obama je uspeo da podigne pritisak prema Izraelu u pravcu priznavanja Palestincima prava na državu. Netanjahu je izdržao pritisak i u danu kadu su bili izbori u Iranu (kada je oštrica uperena na drugu stranu) održao koferenciju za štampu gde je naveo pet nemogućih uslova pod kojima bi on bio spreman da prihvati ideju palestinske države. Time je eskivirao direktno sukobljavanje sa Obamom u ovom trenutku i lopticu prebacio na njega u pogledu dogovora sa Iranom. Obama zna da mu je sada veoma važno da do dogovora sa Ahmedinedžadom dođe, ali izgleda da u ovoj fazi nije spreman da sa Rusima dogovori celinu rešavanja njihovih spornih pitanja. Opet, bez celine rešavanja pitanja sa Rusima, nema rešenja Iranskog pitanja. Sve se komplikuje činjenicom da Izrael ozbiljno namerava da otpočne rat sa Iranom na svoju ruku, a Obami ne pada na pamet da ratuje.
Ukratko, Iran je u ovom trenutku čista geo-politička priča i u vezi je sa ekonomijom samo posredno, u smislu mogućeg ratnog područja i ogromnih posledica po svetsku ekonomiju u slučaju da do rata dođe.
Preporuke:
0
0
12
utorak, 23 jun 2009 16:16
Siniša Stefanović
Dragi prijatelju,
činjenica je da događaji u Iranu asociraju na različite bojene revolucije ali ... Iran i tamošnji sistem raspodele i funkcionisanja vlasti nikakve veze nemaju sa našim iskustvom. Stvar je drugačija u svakom pogledu.
Traže se ponovljeni izvori jer veoma mnogo ljudi shvataju da se radi o obmani i prevari. Oni viču "Smrt diktatoru!" ali i "Alah je veliki!"; oni nose zelene poveze oko ruke naglašavajući da im motivacija izvire iz iranskog šiitskog poimanja pravde i njene religiozne dimenzije.
Da li će pokret dovesti do promene odnosa u verskom vrhu i u kolikoj meri (čitaj: da li će biti modifikovano ili odbačeno Homeinijevo poimanjanje velajat-al-fakih) ovisi i o tome da li i u kolikoj meri prosto prošireni ali visoko pozicionirani veterani Revolucionarne garde (Ahmedinažad je jedan od njih) kontrolišu sadašnji kadar Garde ali i koliko su daleko spremni da idu.
E. Halevi i M. Dagan skeptični su u pogledu prevrata, premda ne kriju da nemaju dovoljno realnih pokazatelja i informacija sa terena da bi bilo šta sa sigurnošću tvrdili.
U spoljnopolitičkom pogledu ne verujem da će kriza imati uticaja na ključno pitanje - nuklearni program. Njega je počeo još Pahlavi. To pitanje je postalo stvar nacionalne časti pa bi svaki napad na iranska postrojenja zacementirao vlast najradikalnijih a da ga ne bi zaustavio.
Kriza će se odraziti kroz smanjeni pritisak na arapske sunitske države. Da li će Obama iskoristiti priliku? Videćemo na pitanju arapskog mira sa Izraelom, a tu Bibi nije najgori.
Buš mlađi je, kažu, od napada na Ishafan odustao rečenicom: "You can't kill the knowledge." Izrael ga je u tome sledio, jer samostalnom akcijom može stvar samo da odloži i radikalizuje.
Ukratko: previše je mogućih kombinacija na Bliskom istoku, naročito u pitanju pravca razvoja i posledica događaja u Iranu.
Ostaje nam samo da se nadamo da će rešenje krize biti nađeno bez primene revolucionarnih mera.
Jer one u Iranu, sećamo se još uvek, kose milione.
Preporuke:
0
0
13
sreda, 24 jun 2009 08:16
Jasna Simonovic
Lepo..
Analiza "kod nas" je moguća ako se "dotakne" rad konsalting revizorskih kuca, ali to niko ne radi...
Analiza "kod nas" je moguca ako se dotakne privatna, a ne privatizovana svojina...
Posebno ovo za Nemacku.
HVALA !
Jos 2004.pocela je kriza i mladi inzenjeri nudili su "Die Letzte Hemde"(poslednju kosulju -mi smo tu malo plasticniji u izrazu )Premijeru.
Koliko su ti procenti vestacke zaposlenosti uticali na sadasnju krizu(uz hipotekarnu i kriminal s obveznicama)?
Salu na stranu, ovo je jedna od najkracih i najrealnijih analiza dnevne svetske ekonomsko-politicke situacije. Dokaz vise da nspm uspesno dolazi do izuzetnih tekstova.
pomislja da nas izvede na put napretka.
Gde je Srbija u svemu je nit (koje nema) koja
povezuje tri naizgled nepovezana prikaza.
Dugorocno razvojno, sve treba razoriti Srbiji.
Zato su "nase" banke inostrane, sve sto mozemo
poklanjamo strancima. Srbija skoluje mlade, da bi
ih poklonila razvijenim zemljama, pri cemu im
odobrava da odnesu i desetine hiljada dolara,
kad se iseljavaju u Kanadu, ...
Strani vlasnici banaka, osiguravajucih drustava,
agencija i preduzeca rade za profit koji im
sluzi za ulaganje u dalji razvoj ali ne Srbije, vec svojih firmi i zemalja.
S. Savic
Razvoj Kine je jedan od veoma važnih razloga zbog čega je ova kriza nastala i zašto ne može da bude rešena na uobičajeni način. Tema je velika, ali najkraće rečeno snaženje Kine (i Rusije i Indije) bitno smanjuje prostor SAD i EU da teret krize prebace na druge, odnosno da tuđe resurse koriste samo za sopstveni razvoj.
Iran nema veze sa ekonomskom krizom, bez obzira na rezerve nafte i treće potvrđene rezerve gasa u svetu(ako računamo i Arktik, onda četvrte. Digresija, to što Rusi pobijaju zastavu na 4.000m dubine ima ogroman značaj upravo zbog ogromnih ležišta gasa.). Reč je o spletu činilaca na relaciji Izrael, SAD, Iran, Rusija, u prvom krugu, a onda Palestinci, arapski svet (svaki od tih činilaca se račva u bezbroj "rukavaca" (Hamas, Fatah, Hezbolah) u drugom krugu,pa Egipat i Sirija, pa Saudijska arabija, pa Libija i Irak, Avganistan, Pakistan itd.).
Obama je uspeo da podigne pritisak prema Izraelu u pravcu priznavanja Palestincima prava na državu. Netanjahu je izdržao pritisak i u danu kadu su bili izbori u Iranu (kada je oštrica uperena na drugu stranu) održao koferenciju za štampu gde je naveo pet nemogućih uslova pod kojima bi on bio spreman da prihvati ideju palestinske države. Time je eskivirao direktno sukobljavanje sa Obamom u ovom trenutku i lopticu prebacio na njega u pogledu dogovora sa Iranom. Obama zna da mu je sada veoma važno da do dogovora sa Ahmedinedžadom dođe, ali izgleda da u ovoj fazi nije spreman da sa Rusima dogovori celinu rešavanja njihovih spornih pitanja. Opet, bez celine rešavanja pitanja sa Rusima, nema rešenja Iranskog pitanja. Sve se komplikuje činjenicom da Izrael ozbiljno namerava da otpočne rat sa Iranom na svoju ruku, a Obami ne pada na pamet da ratuje.
Ukratko, Iran je u ovom trenutku čista geo-politička priča i u vezi je sa ekonomijom samo posredno, u smislu mogućeg ratnog područja i ogromnih posledica po svetsku ekonomiju u slučaju da do rata dođe.
činjenica je da događaji u Iranu asociraju na različite bojene revolucije ali ... Iran i tamošnji sistem raspodele i funkcionisanja vlasti nikakve veze nemaju sa našim iskustvom. Stvar je drugačija u svakom pogledu.
Traže se ponovljeni izvori jer veoma mnogo ljudi shvataju da se radi o obmani i prevari. Oni viču "Smrt diktatoru!" ali i "Alah je veliki!"; oni nose zelene poveze oko ruke naglašavajući da im motivacija izvire iz iranskog šiitskog poimanja pravde i njene religiozne dimenzije.
Da li će pokret dovesti do promene odnosa u verskom vrhu i u kolikoj meri (čitaj: da li će biti modifikovano ili odbačeno Homeinijevo poimanjanje velajat-al-fakih) ovisi i o tome da li i u kolikoj meri prosto prošireni ali visoko pozicionirani veterani Revolucionarne garde (Ahmedinažad je jedan od njih) kontrolišu sadašnji kadar Garde ali i koliko su daleko spremni da idu.
E. Halevi i M. Dagan skeptični su u pogledu prevrata, premda ne kriju da nemaju dovoljno realnih pokazatelja i informacija sa terena da bi bilo šta sa sigurnošću tvrdili.
U spoljnopolitičkom pogledu ne verujem da će kriza imati uticaja na ključno pitanje - nuklearni program. Njega je počeo još Pahlavi. To pitanje je postalo stvar nacionalne časti pa bi svaki napad na iranska postrojenja zacementirao vlast najradikalnijih a da ga ne bi zaustavio.
Kriza će se odraziti kroz smanjeni pritisak na arapske sunitske države. Da li će Obama iskoristiti priliku? Videćemo na pitanju arapskog mira sa Izraelom, a tu Bibi nije najgori.
Buš mlađi je, kažu, od napada na Ishafan odustao rečenicom: "You can't kill the knowledge." Izrael ga je u tome sledio, jer samostalnom akcijom može stvar samo da odloži i radikalizuje.
Ukratko: previše je mogućih kombinacija na Bliskom istoku, naročito u pitanju pravca razvoja i posledica događaja u Iranu.
Ostaje nam samo da se nadamo da će rešenje krize biti nađeno bez primene revolucionarnih mera.
Jer one u Iranu, sećamo se još uvek, kose milione.
Analiza "kod nas" je moguća ako se "dotakne" rad konsalting revizorskih kuca, ali to niko ne radi...
Analiza "kod nas" je moguca ako se dotakne privatna, a ne privatizovana svojina...